MIHAIL ŠIŠKIN: Putin nije Rusija

MIHAIL ŠIŠKIN
Autor/ica 4.3.2022. u 09:55

Izdvajamo

  • Šta nas čeka? U najboljem slučaju neće doći do atomskog rata. Želim da verujem da bezumnik neće posegnuti za crvenim dugmetom ili da neko od njegovih podređenih neće izvršiti ovo poslednje naređenje. Ali to je jedino dobro što nas čeka. Ruska federacija će nakon Putina nestati kao država sa mape. Nastaviće se proces raspada imperije. Za primerom čečenske nezavisnosti krenuće i drugi narodi i regioni. Započeće borba za vlast. Ljudi neće želeti da žive u haosu, a to može usloviti potrebu za čvrstom rukom. Čak i na najslobodnijim izborima, ako se takvi budu sproveli, na vlast će doći novi diktator. I zapad će ga podržati jer će on obećati kontrolu nad crvenim dugmetom. Sasvim je moguće da bi se onda sve moglo ponoviti.

Povezani članci

MIHAIL ŠIŠKIN: Putin nije Rusija

Mikhail Shishkin – foto wikipedia

Otvoreno pismo Mihaila Šiškina, ruskog pisca u emigraciji

Ovaj rat nije počeo sada, već 2014. Zapad to nije želeo da shvati i ponašao se kao da se ništa strašno ne dešava. Svih ovih godina, pokušavao sam da svojim javnim nastupima i pisanjem objasnim ljudima ko je zapravo Putin. Nije mi pošlo za rukom. Ali sada se Putin sam predstavio.

Ja sam Rus. U ime mog naroda, moje države kao i u moje lično ime, Putin čini monstruozan zločin. Putin nije Rusija. Rusija oseća bol i stid. U ime moje Rusije i u svoje ime, molim Ukrajince za oproštaj. Isto tako znam da zbog svega što se tamo čini, nemoguće je oprostiti.

Nakon svakog teksta koji sam objavio u Švajcarskoj, na adresu redakcije stizala su pisma negodovanja iz ruske ambasade u Bernu. Oni sada ćute. Verovatno pakuju kofere ili pišu molbe za dobijanje političkog azila.

Želim da se vratim u Rusiju. Ali kakvu Rusiju? U Putinovoj Rusiji nemoguće je disati – nepodnošljiv je smrad policijskih čizama. Vratio bih se u svoju zemlju, o kojoj sam pisao u Otvorenom pismu još 2013 – dakle pre aneksije Krima i početka ovog rata protiv Ukrajine – pismu kojim sam odbio da na međunarodnim sajmovima knjiga predstavljam Putinovu Rusiju: „Želim da predstavljam drugu, svoju Rusiju, zemlju bez uzurpatora na vlasti, gde se ne brani pravo na korupciju, već ljudska prava, zemlju slobodnih medija, slobodnih izbora i slobodnih ljudi.“

Prostor slobode govora u Rusiji odavno je ograničen samo na internet, ali sada je na delu ratna cenzura. Vlasti su objavile da će svaka kritika izrečena na račun Rusije i rata koji ona vodi biti tretirana kao izdaja i biće kažnjena po zakonima koji važe u ratnom stanju.

Šta može da učini pisac? Pre svega, on može da govori glasno. Ćutati znači podržavati agresora. Pobunjeni Poljaci su u 19. veku ustali protiv ruskog carizma pod geslom „Za vašu i našu slobodu!“ Sada se Ukrajinci sa Putinovom armijom bore za vašu i našu slobodu. Oni brane ne samo svoje ljudsko dostojanstvo, nego i dostojanstvo celog čovečanstva. Ukrajina sada brani našu slobodu i naše dostojanstvo. I mi smo dužni da učinimo sve kako bismo joj pomogli.

Zločin Putinovog režima je i u tome što je osramoćena cela zemlja. Prva asocijacija pri pomenu njenog imena više nije ruska književnost niti muzika, već deca pod bombama. Putinov zločin je i u tome što je zatrovao ljude mržnjom. On će otići, ali bol i mržnja mogu ostati dugo u dušama ljudi. I samo umetnost, književnost, kultura mogu pomoći da se ta trauma prevlada. Ranije ili kasnije, diktator će okončati svoj podli bezvredni život, a kultura će nastaviti da živi. Tako je bilo oduvek, a biće i posle Putina. Književnost ne mora biti o Putinu, niti je dužna da objasni rat. Nemoguće je objasniti rat: zašto ljudi naređuju jednom narodu da ubija drugi. Literatura je ono što stoji nasuprot ratu. Prava književnost oduvek je govorila o čovekovoj potrebi za ljubavlju, a ne za mržnjom.

Šta nas čeka? U najboljem slučaju neće doći do atomskog rata. Želim da verujem da bezumnik neće posegnuti za crvenim dugmetom ili da neko od njegovih podređenih neće izvršiti ovo poslednje naređenje. Ali to je jedino dobro što nas čeka. Ruska federacija će nakon Putina nestati kao država sa mape. Nastaviće se proces raspada imperije. Za primerom čečenske nezavisnosti krenuće i drugi narodi i regioni. Započeće borba za vlast. Ljudi neće želeti da žive u haosu, a to može usloviti potrebu za čvrstom rukom. Čak i na najslobodnijim izborima, ako se takvi budu sproveli, na vlast će doći novi diktator. I zapad će ga podržati jer će on obećati kontrolu nad crvenim dugmetom. Sasvim je moguće da bi se onda sve moglo ponoviti.

Preveo sa ruskog Saša Ilić

Peščanik.net, 02.03.2022.

MIHAIL ŠIŠKIN
Autor/ica 4.3.2022. u 09:55