Moller: Strah od desničara i nada u zelene za evropske izbore

Biljana Jovićević
Autor/ica 17.3.2019. u 07:48

Moller: Strah od desničara i nada u zelene za evropske izbore

Izbori za Evropski parlament (EP) u maju donose više drame nego što bi mnogi željeli, kaže Almut Moller iz Evropskog savjeta za vanjske poslove (European Council On Foreign Relation, ECFR), ali uz veliki rizik da bi populisti i desničari mogli osvojiti dovoljno podrške za opstrukciju rada parlamenta i drugih EU institucija, ima nade da će i stranke centra, prije svega zelene postići dobar rezultat.

U intervju za Radio Slobodna Evropa (RSE) Moller kaže da će ključno biti da li će se desničari i populisti, čak i ukoliko dobiju jednu trećinu podrške dogovoriti o zajedničkom djelovanju, što prema njenom mišljenju nije izgledno.

Šefica ECFR u Berlinu, ekspertkinja za evropske integracije, reforme, vanjsku i bezbjednosnu politiku, Almut Moller komentariše otvoreni apel francuskog predsjednika Emmanuela Macrona svim Evropljanima da su izbori ključni za budućnost kontinenta, upozorenje lidera liberala u EP Guya Verhofstadta da Evropi prijeti populističko-nacionalistička noćna mora, neophodnost da stranke centra i lijeve i desne, počnu da mobilišu glasače, na način na koji to posljednjih godina rade desničari i populisti.

Uprkos svim rizicima Evropljani će konačno shvatiti šta je sve u igri i šta Evropski parlament kao institucija može zahvaljujući njihovim glasovima, a šta ne, smatra ona.

RSE: Da li mislite da su izbori za Evropski parlament odjednom važniji nego ikad?

Moller: Da, vjerujem da su ovogodišnji izbori za Evropski parlament od posebnog značaja, zato što su u proteklih deset godina Evropljani gledali kako EU ide iz jedne krize u drugu. Mučili smo se sa posljedicama finansijske i bankarske krize, potom smo se borili sa humanitarnom krizom i dolaskom izbjeglica u EU, a tu je veliki problem odlaska jedne od najznačajnijih članica EU.

Na neki način to je bilo teško vrijeme za Uniju, ali na određen način je isto tako dobro pokazalo njenim građanima koliki je ulog i šta EU može ispuniti, a šta ne, kao i to da glasanje za Evropski parlament nije trivijalna stvar već da omogućava šansu da se glasom u određenim oblastima artikuliše stav i pokaže da evropske politike mogu napraviti razlike i da nije riječ samo o dodatku nacionalnim politikama.

Tome smo posljednjih mjeseci svjedočili oko pitanja trgovine i velikom konfrontacijom SAD, gdje je EU odgovorila veoma, veoma snažno, vidjeli smo i negativnu stranu po pitanju EU bezbjednosti, gdje su slabosti u toj oblasti izbile na vidjelo. Mislim da će građani razumjeti da zaista svojim glasom mogu doprinijeti ishodu politika koje se određuju.

Do sada su partije sa margina ekstremne desnice i ekstremne ljevice bile mnogo uspješnije u mobilisanju svojih pristalica nego stranke centra. Smatram da stranke centra, i desne i lijeve, sa velikim spektrom partija moraju zaista shvatiti da treba da se izdignu i pokušaju mobilisati svoje glasače u cilju da spriječe da ekstremnije snage osvoje prostor, a to su snage koje ne smatraju da su institucije EU legitimne i koje imaju agresivne ideje o budućnosti vladavine prava, građanskih sloboda i slobode izražavanja. Snage koje naravno imaju drugačije ideje o trgovinskoj politici EU i slično.

Mislim da je ovo trenutak u kojem na izvjestan način mnogo više demokratije može doći u Evropsku uniju zato što nijesu samo stranke sa margina kapitalizovale lošu reputaciju EU i probudile se, već su takođe i partije centra shvatile da je ovo veliko bojno polje i zajedno sa nacionalnim izborima sve što se dešava je veoma važno za nas.

RSE: Pomenuli ste probleme sa kojima je Evropska unija pogođena posljednjih godina kao i sposobnost populističkih i desničarskih stranaka da okupe prilično velike mase, više nego tradicionalne stranke lijevog i desnog centra. U nedavnom javnom pismu građanima u svim članicama EU uključujući i Britanju, francuski predsjednik Emmanuel Macron je rekao da će za nekoliko sedmica “izbori za EP biti odlučujući za budućnost kontinenta i da nikada od Drugog svjetskog rata Evropa nije bila od tako esecijalnog značaja, a da istovremeno nikada nije bila u takvoj opasnosti”. Pozvao je na snažniju i jedinstveniju Evropu i dobio pomiješane reakcije od vlada različitih država EU. Možemo li očekivati da će građani u različitim EU članicama odgovoriti na isti način kao što su reagovale njihove vlade ili drugačije?

Moller: To je veoma dobro pitanje. Moja analiza pisma Emmanuela Macrona odnosi se na to da je veoma interesantno da se on obraća ljudima u cijeloj Evropi na različitim jezicima. On je tip političara koji razumije da Evropska unija nije samo odnos između vlada u diplomatkom smislu koji već postoji u EU, već da je sve političko pitanje i odnosi se na oblikovanje većine preko granica zajedno sa njihovim glasačima.

I baš zato to treba da radi, jer kao političar Emmanuel Macron mora privući pažnju na evropskim izborima, i zato što njegova stranka Republika u pokretu (La République en marche/LREM) još nije članica EP i on želi da ima glas sa svojom strankom u budućem oblikovanju Evropske komisije. Tako da budući da njegova stranka neće imati rezultat koji će mu dati dovoljno moći da to učini, on će morati da sarađuje na svom programu sa drugim strankama i već misli na to i uspostavlja neke koalicije na evropskom nivou, na taj se način u suštini obraća svim biračima u Evropi.

Činjenica da drugi uzvraćaju na to, uključujući i šeficu njemačkih konzervativaca Annegret Kramp-Karrenbauer (liderka CDU-a, Anegret Kramp Karenbauer) koja je u nedavnom tekstu iznijela argumente protiv određenog broja prijedloga predsjednika Macrona, upravo je borba ideja u centru kakvu trebamo.

RSE: A da li je to u ovom trenutku opasno ili dobro?

Moller: Ne mislim da je opasno, iz moje perspektive ovo nije opasna stvar, jer su oboje posvećeni tome da rade na dobro EU, imaju različite ideje i moramo priznati da se Francuska i Njemačka tradicionalno teško usaglašavaju, ove dvije zemlje su uvijek imale fundamentalno različite ideje o euru ili drugim projektima ali su uspijevale su da se usaglase i pronađu kompromis. I stoga ja mislim da je artikulisanje tih razlika u javnosti upravo ono što EU treba i to se dešava u centru, a ne na marginama, i smatram da je to važan znak borbe za vraćanje glasova stranka sa ekstremne desnice i ekstremne ljevice.

RSE: Gospodin Macron nije jedini koji se zalaže za jedinstvo i upozorava populiste i nacionaliste. I lider liberala u EP Guy Verhofstadt takođe za The Guardian i još jedan broj medija apelovao i poručio da EU rizikuje populističko-nacionalističku noćnu moru do sredine sljedeće decenije ako stranke centra ne osvoje veću javnu podršku za evropsko pitanje, te je upozorio da su izbori u maju posljednja šansa da se uzvrati na populizam. Mislim da je urgentno pitanje u ovom trenutku kako to učiniti, kad imamo samo par sedmica do izbora?

Moller: Nedavna studija Evropskog savjeta za vanjske poslove je predvidjela da je izgledno da bi jednu trećinu mjesta u EP mogli osvojiti populisti ili nacionalističke stranke. Naravno da je veoma teško uraditi preciznije istraživanje u ovoj fazi, ali ako uzmemo ovo kao mogućnost, to je daleko od većine, mada bi to dalo tim strankama, ako bude kohezije u grupi i ako se ne budu “hvatali jedni drugima za grla” pa čak i taktički savez bi im omogućio da opstruišu puno toga u EP.

Postoje određene oblasti gdje je jedna trećina glasova dovoljna da se blokiraju određene stvari. Da pomenem konkretno jedna trećina glasova je dovoljna da se blokira mehanizam vladavine prava i Član 7 (mehanizam za sankcionisanje), što je nešto što je postalo poznato sa slučajevima Poljske, a potom i Mađarske.

Dakle, vidite da može biti pravog uticaja i možete zamisliti ako te brojke budu rasle da će taj uticaj takođe postati još relevantniji. Tako da mislim da postoji stvarni rizik i ključno pitanje je kako pridobiti ljude koji nijesu zapravo za te stranke sa ivica, i koji misle da je EU OK iako ne volimo baš sve u njoj.

Mislim da je voma važno pogledati šta građani žele i šta naglašavaju kao probleme. Ali isto tako i zašto ljudi izlaze da glasaju. Ljudi glasaju kada imaju osjećaj da njihov glas vrijedi. Još uvijek postoji uvjerenje da je EP beskoristan i da nema dovoljnu moć. I da, zaista je tako u određenim oblastima, ali u mnogim, mnogim važnim oblastima kao što su zaštita potrošača, trgovina, zaštita podataka, vidimo da je EP u tome i još nizu drugih stvari veoma moćan.

Stoga, treba objasniti građanima da treba glasaju jer se njihov glas računa i u kreiranju ovih politikama je veoma važan. Treba nam suštinska borba ideja oko važnih politika: najbolji koncept za zapošljavanje, najbolji koncept za zaštitu našeg naroda od prijetnji u svijetu, uključujući i rasplitanje transatlantskih veza. Potreban nam je takva vrsta angažmana sa narodom da razumijemo šta su njihove brige.

Imamo istraživanje koja bi trebalo da bude objavljeno svakog trenutka o tome šta brine građane EU šta ih drži budne noću i kampanje treba da budu usmjerene prema tome, mora se obratiti pažnja na suštinske stvari.

U suprotnom, ako ovo predstavimo kao borbu između sila mraka i sila svijetla, poneko će na to obratiti pažnju, neko ko je za demokratiju i neko ko je protiv demokratije, ali onda gubimo mnogo ljudi u sredini koji ne žele da budu umiješani u nešto što zvuči kao neki antagonistički sistem, i misle ako je Unija zaista samo o tome ne vidimo sebe u tu. Oni žele odgovore na svoje dnevne probleme i mi treba da znamo šta ljudi misle o svojim dnevnim problemima. Izbori za EU parlament su način da se razgovara o tome i da se izbore za neke ideje.

Sa druge strane, mislim da su i nacionalni izbori jednako važni i mislim da borba protiv nacionalizma, antisemitizma i islamizma može biti dobijena samo na svim nivoima uključujući i kod kuće. Ako pogledam moju sopstvenu zemlju, Njemačku imamo važne regionalne izbore u istočnoj centralnoj federalnoj državi gdje Alternativa za Njemačku (Alternative for Deutschland/AfD) desničarska, ksenofobična i antiislamska stranka još ima puno potencijala.

Stranke centra pokušavaju zaista da “ukradu grmljavinu” u vezi tih argumenata sada, jer znaju da koliko su evropski izbori u maju važni, ali su i regionalni izbori još važniji jer će određivati kako će njemačka politička scena izgledati u budućnosti, a to će takođe imati uticaja na to kako će se Njemačka angažovati na nivou EU. Stoga mislim da je važno da obratimo pažnju na sve nivoe izbora koji će se održati u EU.

RSE: Kako je gospodin Macron rekao ili priznao, pretpostavljam iz sopstvenog iskustva, EU trebaju reforme, iako zvijezda u usponu na čelu njemačkih konzervativaca Kramp-Karrenbauer nije saglasna oko toga koje su reforme. Ali rast populista i desničara je posljedica kao što ste i pomenuli, mnogo nezadovoljstva i pritužbi na adresu Brisela. Šta Vi mislite da bi trebali da budu prvi reformski koraci koji mogu dati odgovor na neke od ovih pritužbi?

Moller: Nijesam u potpunosti sigurna da građane posebno interesuje ko je odgovoran za ispunjavanje obaveza, da li je nivo EU, da li je nacionalni nivo ili možda lokalni gradski nivo. Za mene je mnogo više pitanje kako da ozbiljno uzmemo u razmatranje činjenicu da se svijet mijenja, da EU ne možemo više shvatati “zdravo za gotovo” jer postoje snage koje ne žele da je sačuvaju i moramo da shvatimo da u XXI stoljeću politika kohezije mora izgledati drugačije, inovacije moraju biti drugačije, moramo imati pogled XXI vijeka na politike koje naša društva i države trebaju u godinama pred nama.

Mislim da je to nešto što treba da bude poruka koja se šalje, pitanje uticaja tehnologije i potrebe razvoja tehnologija koje se mogu takmičiti na globalnom nivou. Moramo razgovarati kakvu ulogu EU treba da ima i kako da doprinese evropskoj sigurnosti kada se otvori pitanje NATO sa SAD, pokušajima da se izazovu Evropljani sa zahtjevom za izdvajanje za odbranu, šta to znači za budući okvir NATO-a, Evropljani treba da imaju sopstvene inicijativa i tako dalje…

Takva vrsta debate nam treba i suštinske reforme o politikama. Vjerujem da je manje neophodno, iako smatram da je interesantno što je Macron govorio o promjeni Lisabonskog sporazuma. Mislim da je ono u šta on fundamentalno vjeruje da je to bio tabu proteklih godina u mnogim EU prijestonicama, jer je teško promijeniti Lisabonski sporazum.

Iz moje perspektive izgleda manje interesantno razmatrati promjenu sporazuma, a mnogo više je važna politička borba na oblikovanju većine i mislim da će EU na kraju izgledati drugačija.

Vjerovatno ćemo imati Uniju u kojoj ne znamo kakav će biti uticaj odlaska Britanije. Ali mislim da je jedna stvar sigurna, to je da će se saradnja sa ne-EU državama članicama nastaviti i biti veoma važna, ako ne još važnija, naročito po pitanju evropske bezbjednosti, a tu je naravno i aranžman sa Ujedinjenim Kraljevstvom (UK).

Mislim da je dobar znak da Evropljani više brinu o Zapadnom Balkanu jer je to mjesto teren na kojem su angažovane druge sile. Zemlje jugoistoka Evrope još nijesu članice EU ali postoji angažman sa ne-EU članicama, usput budi rečeno vi znate da je to područje gdje je UK bilo veoma aktivna i nastavljaju da budu aktivni u pokušajima da održe odnose sa Zapadnim Balkanom.

Potrebna nam je koalicija vlada koje hoće da mijenjaju stvari, da se bore za većinu. I mislim da je izvjesnije da će se to dogoditi, prije nego ono na šta Macron poziva, na konvencionalni tip reformskog procesa i izmjene sporazuma na EU nivou. Ne vidim to zaista kao put za naprijed.

RSE: Gospodin Verhofstadt je takođe upozorio da će se EU suočiti sa nacionalističkom noćnom morom u narednih nekoliko godina. Dijelite li takvo mišljenje?

Moller: Ja vjerujem da je takva vrsta drame nešto što nije od koristi. Gospodin Verhofstadt je mnogo više usmjeren na portretisanja sila tame nego sila svijetla i mislim da je sa tačke pravljenja strategije za evropske izbore ovo pogrešna strategija.

I dok priznajem da su suverenističke i nacionalističke stranke u porastu i da je to nešto sa čime se treba nositi, sa strateške perspektive mislim da mnogo važnije pokušati razumjeti prirodu ovih partija i njihovih pristalica i vidjeti da li su to ekstremno konzervativne stranke koje se temelje na onome što nas spaja u EU, a to je demokratija i vladavina prava, a postoji samo jedna demokratija, ne postoji takva stvar kao što je liberalna demokratija, već samo demokratija i vladavina prava, i ako se oko toga možemo saglasiti, kao konzervativci ili ljevičari, ili kako god želite da se zovete, mislim da je to koridor ka konsenzusu koji treba da utvrdimo i u koji treba da gledamo. I možda trebamo pokušati da shvatimo da ima stranka koje ne treba da brendiramo kao nacionaliste već da treba da ih dovedemo u naš kamp i da ih ne izgubimo.

Rekavši ovo, ja ni na koji način na potcjenjujem impakt koji nacionalističke partije mogu imati na EU, ja samo mislim da moramo biti obazrivi prilikom upotrebe jezika, zato što mislim da jezik alarmiranja ne mobilizuje ljude. Ljudi se mobilišu porukama nade, porukama koje govore o budućnosti, porukama u kojima mogu vidjeti da su njihovi interesi značajni. To bi za mene bio mnogo više obećavajući način gledanja na stvari.

RSE: Ipak posljednjih su godinama mase mobilisane na suprotan način, pominjali smo to. S tim u vezi donedavno smo veoma lako mogli utvrditi da su glavni problemi u EU, Brexit, migrantska kriza, resentiment prema njima, klimatske promjene i drugo. Ali sada svjedočimo zastrašujućem rastu antisemitizma širom Evrope i to postaje jednako ozbiljan problem. Kako je ovo moguće nakon užasne istorije i lekcija za koje smo misli da smo ih naučili?

Moller: Vjerujem da u vremenima velike nesigurnosti, u vrijeme kada ljudi misle da životi njihove djece neće biti bolji nego što su bili njihovi, a to je bio veliki uspjeh Evropske zajednice, potom EU, taj projekat modernizacije, dakle ako ljudi osjećaju u i izvan EU, vidimo to i na drugim mjestima, da život ne postaje bolji, pitaju se zašto i kako je globalizacija bila na dobrobit mnogih, ali je takođe proširila jaz između pobjednika i poraženih, onda tu ima mnogo razloga za zabrinutost i zbunjenost.

Mislim da je u Evropi postojala dugotrajna refleksija prema antisemitskim osjećanjima, i ovo što se sada događa je alarmirajuće. I govoreći to odavde iz prijestonice Njemačke sa cijelom istorijom te katastrofe, mogu jedino reći da se ovdje u mojoj zemlji sve to prati sa velikom pažnjom i da je to vrlo osjetljiva tema koja se uzima u obzir veoma ozbiljno. Vjerujem da je ovo nešto za šta su potrebna savezništva da bi se uzvratilo, riječ je o jednom endemskom modelu koji vidimo da ponovo izniče u mnogim dijelovima evropskog društva.

Ali kada govorimo o povratku stranaka okrenutih nacionalizmu i suverenizmu, treba reći da postoje države u EU koje uopšte nemaju takve stranke. Portugalija je jedan primjer, Irska drugi. Ove dvije zemlje su prošle kroz krizu eurozone i oporavile se od krize i vjerovatno imale dobre razloge za pojavljivanje više ekstremnih stranaka, ali se to nije desilo. Mislim da je veoma važno analizirati zašto je to tako, pod kojim je okolnostima politička kultura zemlje otporna i postoje vjerovatno neke važne lekcije da se nauče iz toga.

RSE: Šta Vi mislite, zašto je to u njihovim slučajevima tako?

Moller: Mislim da to ima veze sa specifičnim pravcem u sistemu političkih stranka, da to mora imati veze sa očekivanjima koje je po tradiciji od priključenja Evropskoj uniji bilo povezano sa EU, vrlo često je to poruka nade da će EU donijeti više slobode, bogatstva i da je vrijedna truda. Mislim da je vrlo važno da to imamo na umu. Moram dodati da bismo i za Španiju rekli istu stvar, ali i u Španiji se sada počinje osjećati uticaj ekstremističkih stranka i mislim da je ovo dobra lekcija za stranke centra i lijeve i desne u EU.

Bila sam u Austriji prošle sedmice gdje mi je neko rekao, “mi imamo dugu istoriju kako da djelujemo sa populistima i desničarskim snagama i imamo našu strategiju da se borimo sa tim”.

Dakle, vjerujem da je ovo nešto čime se stranke centra takođe bave kada sjede na sastancima evropskih stranka. I hitnost je postala mnogo više očigledna ove godine, budući je taj ranije više apstraktni fenomen postao rasprostranjeniji, i mislim da će koalicija stranka koje žele da uzvrate na to biti proširena. Tako da postoji mnogo otpornosti u evropskom stranačkom sistemu, jer postoji još uvijek mnogo sredine. Ako pogledamo ipak jedna trećina nacionalističkih stranka, dolazi na dvije trećine stranka koje imaju različiti proevropski spektar i to ima veliku težinu.

RSE: Na kraju mogu li Vas pitati za Vašu procjenu ili predviđanje u pogledu ishoda izbora za EP? Ko će eventualno imati posljednju riječ prilikom izbora tijela EU?

Moller: Veoma je, veoma je teško predvidjeti. Ispitivanje podrške javnog mnijenja nije lako ni na nacionalnom nivou a sasvim sigurno još teže na evropskom. Mi znamo da se kamp nacionalista trenutno smanjuje zbog izlaska Britanije, njihovi poslanici odlaze zato što UK napušta EU, tako da je taj kamp već oslabljen i treba im kompenzacija za taj gubitak. Već znamo da socijaldemokrate vjerovatno neće proći najbolje, ali sa primjera Njemačke vidimo da Partija zelenih ima sve veću podršku, da je konzervativna partija prilično stabilna moguće i sa rastom, ali to je nezahvalno reći.

Pitanje će biti da li će stranke ekstremne desnice i ekstremne ljevice htjeti da koaliraju jedne sa drugima da bi formirali makar taktički savez i da bi mogli da opstruiraju ili pokušavaju da oblikuju neke politike, ili da neće moći da sarađuju međusobno, što bi bilo moje očekivanje.

Takođe imamo tu novu snagu Republika u pokretu, Emmauela Macrona i ne znamo kako će ona proći tako da je veoma teško to predvidjeti, ali mislim da ćemo vidjeti da neka vrsta koalicije centra koja se uvijek traži će morati da obrati pažnju na drugačije okruženje i moraće da izađu sa novim idejama da održe većinu, ali na kraju mislim da će se centar održati.

Imamo takođe nova i interesantna pomjeranja sa novim snagama koji dolaze ne samo na nacionalističkoj strani, već i zelene stranke u mnogim sredinama dobijaju veliku podršku. Tako da će to biti prilično dinamično polje. Proučavajući EU izbore mnogo godina do sada, sjećam se da se 1990-ih govorilo “o fali nam više drame, treba da bude više političke drame oko ovoga”. A sada mislim da imamo više drame nego što bi mnogi od nas željeli, ali na kraju dobra je stvar da se demokratija probudila u EU i ne treba da gledamo toliko na EU kao na državni zanat.

Diplomatija još uvijek postoji, tu su još uvijek ti slojevi odnosa između vlada, ali lideri vlada imaju identitete kao predstavnici država ali i političari. U evropskom kontekstu igraju mnogo više ulogu kao političari, i kao što sam rekla Emmanuel Macron je dobar primjer toga. On je državnik, apsolutno jeste, ali on zna da je ključ uspjeha u EU da manje bude dobar državnik, a više da dobar političar i to je njegova ambicija. Na neki način mnogo će više politička igra oblikovati EU i ishod će takođe mnogo više biti oblikovan politikom a manje diplomatijom.

I mislim da je za one koji su zainteresovani za jačanje evropske demokratije to dobar znak, iako naravno postoji rizik da snage o kojima smo govorili, koji ne žele da EU opstane ostvare toliko podrške da ne možete očekivati previše od EU jer ima toliko toga što će blokirati sistem, budući te snage ne žele uspjeh EU.

RSE: Ipak Vas moram pitati još nešto kad ste pomenuli Macrona i to je posljednje pitanje. Oslabljen kao što izgleda kod kuće predsjednik Macroni i do određene mjere kancelarka (Angela) Merkel takođe, kao vodeći lideri EU, da li mislite da njihovi problemi kod kuće mogu uticati na njihovu poziciju pokretačke snage EU?

Moller: Vjerujem da je jedino važno koliko je stabilna njihova moć, ali onda naravno ako ste na čelu veće države imate breme očekivanja koje se ne traži od lidera manjih članica. U svakom slučaju, naravno da snažan predsjednik Macron kod kuće, može biti snažniji na EU nivou a isto važi i za Njemačku. Postoji interes da zemlje i lideri budu snažne na nacionalnom nivou jer im to daje mnogo više prostora za manevrisanje na državnom nivou.

RSE

Biljana Jovićević
Autor/ica 17.3.2019. u 07:48