Može li učenik nadmašiti učitelja?

Povezani članci

• Europol upozorava na lažne vakcine protiv COVID-a 19
• Novac i vakcina: Bogati mogu tri puta cijepiti ljude, siromašni gotovo nikako
• Napadnut sajt Evropskog suda u Strazburu nakon presude Turskoj
• Johnson traži podršku za Brexit u Škotskoj
• Zabranom na opoziciju
• Google i etika – otpuštanja istraživačica za etiku vještačke inteligencije

Foto: DPA – Ron DeSantis je nakon međuizbora na sedmom nebu – ali Trump mu diše za vratom.

Mnogi već vide Ron DeSantisa kao republikanskog predsjedničkog kandidata. Međutim Trump zna njegove slabosti – i već je namirisao krv.

Piše: Mark Leibovich – ipg-journal.de  – 9.12.2022.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Guverner Floride Ron DeSantis raduje se rastućem broju obožavalaca. Mnogi posmatraju ratobornog republikanca dosada samo iz daljine, međutim pred njim se širi fantastičan ugled. U, za republikance više nesretnim međuizborima, on je bio blistavi pobjednik. DeSantis važi kao vjerni učenik Donalda Trumpa ali on također nije Trump, koga mnogi posmatraju kao najvećeg gubitnika rečenih izbora.

Tako se DeSantis preobratio u najvećeg favorita Grand Old Party (GOP). On otjelovljuje Trumpovo Make America Great Again, samo bez beskonačnog teatralisanja. Za svoje napade DeSantis izabira prave ciljeve, dok se Trump stalno nanovo i originalno sam razara. „On je Trump sa mozgom“, glasi refren koje se skriveno može čuti od DeSantisovih savjetnika ( i Trumpa razdražuje – već samo to nešto vrijedi).

DeSantis koji pretežno agira sa Floride, izgradio je u međuvremenu impozantan imidž, omiljeni je partner u razgovorima u brbljarijama ekstremno konzervativnog odašiljača Fox News, uspješan je sakupljač donacija i veliki strah za demokrate. Na Sunshine State napravio je jednu vrstu republikanske utopije – baš tamo gdje Trump vrhovno sam rezidira, sigurno izolovan u Palm Beach. Ovim carstvom u međuvremenu vlada DeSantis. U svome pobjedničkom govoru izborne noći guverner je sa ponosom ispunjenim grudima izjavio: „U Floridi probuđeni (woke – pokret protiv ugnjetavanja i rasizma) izumiru.“

Postavlja se samo pitanje da li će se DeSantisova nadanja na predsjedništvo možda izjaloviti kada dođu prvi republikanski predizbori u Ajovi i Nju Hempširu. Ko ga bolje poznaje i već duže posmatra sumnja da li se on može uhvatiti u koštac sa bivšim predsjednikom. DeSantis, kažu, nije svjetla figura u predizbornoj kampanji, ponekad djeluje nespretno i tromo. Takvoga će Trump lako sravniti sa zemljom.

„On je bio više distanciran“, ispričala je DeSantisova nekadašnja republikanska kolegica u predstavničkom domu, Barbara Comstock iz Virdžinije. „Poseban tip, koji ljudima ne gleda u oči“, pisao je republikanski savjetnik za medije Rick Wilson na MAGA (“Make America Great Again”) kritičkoj web mreži Resolute Square. „Ja bih rađe pustio da mi izvade zub bez narkoze nego sjedio sa Ron DeSantisom u jednom čamcu“, kaže lobista Mac Stipanovich iz Tallahassee, koji je zgrožen Trumpom i njegovim jeftinim kopijama okrenuo leđa GOP. DeSantis nije ni zabavan niti društven nego je neko ko rađe drži čepiće u ušima. Okružuje se aurom povučenosti.

U ofanzivu šarma DeSantis bi išao nenaoružan.

Da bi se jasno reklo: Ove osobine ne moraju ga per se diskvalifikovati. Naprotiv. One bi mogle ojačati DeSantisovu vjerodostojnost kao autsajedera i buntovnika. On jednostavno nije od onih uglađenih političara, on ne pripada „establišmentu“. Otkako je Trump 2015. sišao niz stepenice Trumpovog tornja da bi najavio kandidaturu za predsjednika i sa sobom povukao GOP, partija apsolutno toleriše arogantne propalice, čak ih i simpatiše – sve dok se one bune protiv pravih zločinaca i nitkova dakle protiv sila Wokenessa. DeSantis kao i Trump ima dobro oko za svoje protivnike. Ako se dosljedno bori protiv slabih grupacija stanovništva kao što su izbjeglice, homoseksualci i trans- teenager, tim bolje.

U ranijim predizborima, međutim nemalo navodnih teškaša dokazalo je u predizbornoj kampanji da definitivno nisu zreli za udarne termine na TV ili i samo za noćne političke emisije. Politički izvještači i prikupljači donacija to izdižu, očekivanja se napuhavaju poput trenutnog kripto balona. Kad kandidati konačno stanu na pozornicu i ipak ne blistaju, lakiranje brzo nestaje. Pomislimo samo na demokratskog predsjedničkog kandidata Beto O’Rourke iz Teksasa.

 „Ja vjerujem da on mora još da se bori“, objašnjava Carlos Curbelo, nekadašnji republikanski poslanik u Kongresu sa Floride, koji je bio sa DeSantisom u predstavničkom domu. „Radi se o pitanju koje se često postavlja u politici: ‘da li biste htjeli sa njim popiti pivo?‘ To je naravno klasični kliše ali izgleda da je ipak relevantan. Hoće li se on kod svojih birača biti kao popularna pjesma ili pljesniva gljiva? DeSantis „ima nešto robotskog, toga se mora osloboditi“, kaže Curbelo. „Sve ostalo je u redu. On je inteligentan i kompetentan i vjeran svojoj ideologiji. On mora samo pokazati više ljudskog.“

Međutim, Trump će DeSantisa goniti svojom patentiranom dehumanizirajućom mašinom sa kojom je već 2016. rasturio svoje rivale. Kada je Trump ismijavao Jeba Busha kao „Low-Energy Jeb“, Marca Rubia kao „Liddle Marco“ i Teda Cruza kao „Lyin’ Ted“ oni se tomu nisu suprotstavili. „U jednoj debati Trumpove sveukupne snage usmjeravaju se direktno protiv DeSantisovih slabosti“, smatra Stipanovich. Trump odiše energijom i prisutnošću; DeSantis je „mrzovoljan i prilično loš u improvizaciji“. Ljudi, koji se ulaguju Trumpu, zaklinju se da on ima određeni šarm i karizmu. Čak i oni koji hvale DeSantisa u najvećoj mjeri, priznaju mu to. U ofanzivu šarma on bi išao nenaoružan.

Poput Trumpa i DeSantis ima brutalnu, besramnu crtu.

 „Trump bi DeSantisa rasporio tupim jelenjim rogovima“, kaže Stipanovich, koji ima sklonosti prema brutalnim životinjskim metaforama i koji je i predvidio da će „Trump DeSantisa ubiti kao bebu tuljana“. Prije Midterms Trump je titulirao DeSantisa kao „republikanskog prosječnog guvernera“. I još mu je dao gadan nadimak, „Ron DeSanctimonious“ („licemjerni Ron“) – više neukusan atribut koji dokazuje da Trump nije više u zenitu. DeSantis je to odbacio na stranu kao „čistu galamu“.

Poput Trumpa i DeSantis ima brutalnu, besramnu crtu. Kao kandidat autsajder za mjesto guvernera nije mu bile 2018. od štete tadašnjem predsjedniku lizati cipele. Vrhunac – ili najniža tačka – njegovih nastojanja markirao je promotivni klip u kome DeSantisova beba nosi MAGA majicu a kandidat svome sinčiću čita priču za laku noć: „Onda je rekao mister Trump: ‚Otpušten si!‘.

To je bio, kako se ispostavilo, genijalan šahovski potez koji je tadašnjem običnom poslaniku u Kongresu obezbjedio iznenađujući uspjeh u predizborima republikanaca za izbor guvernera na Floridi. DeSantis je paradni primjer za kandidata koji je svoj politički identitet – i svoje samopoštovanje – u potpunosti žrtvovao lojalnosti ka Trumpu, bar dok to njemu koristi. Njegovom sinu može se samo poželjeti da taj klip brzo ode u zaborav.

Drskost sa kojom se DeSantis baca pred noge Trumpu samo da bi se na kraju okrenuo protiv ranijeg vođe, mogla bi mu još odgovarati. DeSantis intuitivno zna da se sa lojalnošću u politici lako postaje gubitnik. „Ronova jačina kao političara je da se on sere na sve“, citira se jedan republikanski savjetnik u New Yorkeru. „Ronova slabost kao političara je da se on sere na sve.“

„Koliko ja mogu prosuditi Ron nema prijatelja“, kaže Chris Christie, guverner Nju Džersija u konzervativnom podkastu Ruthless. Christie, koji DeSantisa poznaje sa sjednica Republican Governers Association, rekao je da se njegov guvernerski kolega sa Floride rado drži u okviru svoga okruženja. „Nikada ga ne vidim zajedno sa drugim guvernerima“, rekao je Christie.

DeSantis radi više od Trumpa, disciplinovaniji je i prilagodljiviji.

DeSantis radi više od Trumpa, disciplinovaniji je i prilagodljiviji. On je studirao na univerzitetu Yale i Harvard Law School i posjećivao je očigledno poneki seminar na temu populizma. Možda još uči raspravljati na večernjim događanjima i glumiti zanimanje za hobije pompeznih sjevernih funkcionera sjevernih država. Međutim, određene političke sposobnosti su urođene i zahtijevaju spontanost što DeSantisu nedostaje. Ponekad se čini nepotrebno oštrim i defanzivnim. U proljeće je mlade sa visoke škole ukorio jer su na bini nosili korona maske.

Jedan incident u predizbornoj kampanji 2022. je također vrijedan spomena: U debati između DeSantisa i njegovog demokratskog izazivača Charlie Crista ovaj je pokušao da guvernera prisli da se izjasni da će se kod ponovnog izbora obavezati da na funkciji ostaje pune četiri godine. Drugačije rečeno: Hoće li se DeSantis 2024. kandidovati za predsjednika ili ne? „Da ili ne, Ron?“ pritiskao ga je Crist. DeSantis je stajao kao ukočen. „To je opravdano pitanjeali on neće na njega odgovoriti“, ispunio je Christ pauzu.

Konačno se uključio moderator i potsjetio kandidate na to da ne smiju jedan drugom postavljati direktna pitanja. DeSantis se sabrao. „Dakle, ja znam da bi Charlie rado govorio o 2024. i Joe Bidenu“, ubacio je prostudiranu rečenicu. „Ali jedno želim ovdje razjasniti: Jedini hromi stari magarac koga želim izvesti na pašu je Charlie Crist.“ Lijep iskorak, ali nezgrapan.

DeSantis je sebi izračunao – s pravom – da mu protiv Crista ne prijeti poraz i mogao je da šuti umjesto da sve pravi još komplikovanijim, ukoliko kasnije ipak zaključi da okrene leđa Floridi i kandiduje se za mjesto predsjednika. Ali jedan agilni političar bi ovu razmjenu udaraca bolje savladao. A Trump je to vjerovatno uzeo k znanju i interno pohranio. “On je spoznao DeSantisove slabosti u javnim debatama i medijima i bilježi ih”, pisao je Rick Wilson na Resolute Square i izvukao zaključak da će Trump DeSantisa poderati na komadiće. “On je nanjušio krv.“ Republikanci koji žele svoju partiju spasiti od Trumpa imaju trenutno veliku nadu na nepoznatog. New York Post dao mu je nadimak „DeFuture“. Ja bih prije rekao „DeFicitni“.

Mark Leibovich je novinar i autor, poznat po svojim profilima osoba iz politike i medija. Leibovich je radio između ostalih za Washington Post i New York Times Magazine a u međuvremenu radi kao autor kod The Atlantic. Osim toga dobio je mnogobrojne nagrade, između ostaloga 2011. National Magazine Award.

ipg-journal.de