Na ukrajinskom jezičkom bojnom polju, neki vojnici mijenjaju stranu

tačno.net
Autor/ica 9.4.2018. u 09:25

Na ukrajinskom jezičkom bojnom polju, neki vojnici mijenjaju stranu

Jezik je dugo bio jedno od ključnih bojnih polja u borbi za utvrđivanje postsovjetskog identiteta Ukrajine. Jehor Huskov postao je neobičan vojnik s prve linije fronta, piše Radio Slobodna Evropa.

Ovaj 33-godišnjak od oca Rusa i majke Ukrajinke rođen je u sovjetskoj Rusiji prije nego što se preselio kao mali dječak u Dnipropetrovsk. Preimenovan u Dnipro 2016. godine, u sklopu ukrajinskog procesa dekomunizacije, treći po veličini grad u zemlji ostaje grad u kojem su dominantni govornici ruskog jezika.

Prvi jezik porodice je uvijek bio ruski. Ali danas, Huskov izbjegava svoj maternji jezik kako bi govorio jezik njegove majke, ukrajinski. Na ovo su ga potaknuli kako historijski tako i nedavni događaji.

“Shvatio sam da je komuniciranje na ruskom jeziku u Ukrajini zapravo nastavak rada komunističkih ‘rusista’ koji su pokušali na svaki način da unište ukrajinski jezik i ukrajinsku kulturu”, rekao je u intervjuu za RSE.

Iako je jezik dugo bio užareno pitanje širom zemlje, postao je još teži problem od početka napada Rusije na ukrajinsko Krimsko poluostrvo 2014. godine i intervencije u sukobu u istočnim regionima Ukrajine gdje većina stanovništva govori ruski kao svoj prvi jezik.

“Od tada, u suštini ne komuniciram na ruskom jeziku. Čak i sa Rusima, govorim ukrajinski”, dodao je Huskov.

Od raspada Sovjetskog saveza, odnosi između Ukrajine i Rusije često su testirani.

Rusija je štitila sve koji su govorili ruski u svim bivšim sovjetskim republikama i najviše u strateški pozicionoranoj Ukrajini. Oko trećine od 45 miliona stanovnika Ukrajine koristi ruski jezik kao svoj maternji jezik, posebno u određenim regionima.

Demonstracije Euromaidan 2014. godine, izazvane ljutnjom zbog odluke ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča da ne potpiše dugoročne sporazume o trgovini i pridruživanju sa Evropskom unijom jer su smetali Rusiji, jasno su pokazali podjelu stanovništva Ukrajine u naporima da se proširi izvan moskovskog domena.

Ubrzo nakon Janukovičevog bijega u Rusiju i svrgnuća s predsjedničkog mjesta, nova kijevska vlada ukinula je sporni zakon iz 2012. koji je potpisao Janukovič, a koji je dozvolio regijama da ruskom ali i drugim jezicima manjina daju službeni status. Taj potez je podstakao osjećanja protiv Kijeva na istoku koja su eskalirala u separatističku pobunu pod pokroviteljstvom Rusije.

Ruska agresija zaoštrila je stavove prema Moskvi unutar Ukrajine, a jezik postaje ključno sredstvo širenja jednonacionalnog identiteta.

“Počeo sam da govorim ukrajinski da bih razgovarao o zakonu o jeziku”, rekao je Serhij Bilonog, 20-godišnji student koji živi u istočnom gradu Harkovu.

Imajući u vidu rasprostranjenost Rusa u istočnoj Ukrajini, napraviti promjenu nije bilo lako, kaže Bilonog.

Ne samo da je morao da prilagodi svoj mozak, on je morao reorganizovati svoj život, od prijatelja do elektronskih uređaja.

Ipak, on vjeruje da je u najboljem interesu zemlje da što više ljudi krene u smjeru onih koji se trude da promijene svoj jezički život.

“Ukoliko bi država ohrabrivala sve da se prebace na ukrajinski jezik, mislim da bi to bilo djelotvorno”, rekao je on.

“Moraju shvatiti da su Ukrajinci koji govore ruski pristalice Rusije. I ne samo za Rusiju, nego za cijeli svijet. Ako govorite Ruski, vi ste Rus”, dodao je on.

Nacionalni identitet je opisan kao odnos svijesti, teritorije i jezika.

Složenost odnosa između ovo troje je očigledna u Ukrajini, gdje su duboke regionalne razlike pogoršane zbog jezičke različitosti.

Prošle godine vlada je usvojila novi zakon kojim se zabranjuju školama da predaju na jezicima manjina izvan nivoa osnovne škole u Ukrajini.

Pored ruske, Ukrajina ima značajnu mađarsku i rumunsku manjine.

Prijedlog zakona nanio je štetu u odnosima Ukrajine sa njenim zapadnim susjedima u vrijeme kada Ukrajina (nakon Euromaidana) nastavlja s pokušajima da se pridruži strukturama kao što je Evropska unija.

Ipak, vodeća evropska organizacija za praćenje zaštite ljudskih prava izjavila je u decembru da postoji legitimna potreba za zakonom, iako se odredba kojom se omogućava da se neki predmeti predaju na službenim jezicima EU činila kao diskriminatorna za govornike ruskog jezika, najčešće korištenog nedržavnog jezika.

U studiji 2017. godine, Ukrajinski centar za nezavisna politička istraživanja (UCIPR) je naglasio da su neki od odgovora ljudi koji govore ruski jezik pokazali kako se njihova zajednica “radikalizovala” i postala manje tolerantna za ukrajinski jezik.

Međutim, drugi su govorili o “bolnom jazu” i ličnoj sramoti zbog toga što su govorili ruski u zemlji koja nije Rusija.

“Višestruki sukob u Ukrajini je sigurno jedan od onih u kojem će sporazum o upotrebi jezika biti važan dio sveobuhvatnog procesa rješavanja i koji će se pokazati ključnim za konsolidaciju nacionalnog identiteta i, napokon, mira”, pokazala je studija.

Olha Konovalova napustila je istočni grad Kramatorsk 2014. godine zbog krimskog sukoba.

Kada je započela volontiranje u svom novom gradu, u Kijevu, često je stupala u kontakt sa ljudima koji govore ukrajinski i osjećala je potrebu da komunicira na svom jeziku.

Sada, iako još uvijek griješi u svom usvojenom jeziku, ona kaže da joj je odluka promijenila iz temelja.

“Bilo me stid govoriti ruski sa borcima i volonterima koji govore ukrajinski, koji su došli sa linija fronta”, rekla je.

“Imam prijatelje u vojsci koji nikada nisu govorili ukrajinski, ali sada ga uče”, dodala je.

Studija UCIPR-a je pokazala da od sukoba na Krimu sve više i više izvornih ruskih govornika govori ukrajinski i da se njihova djeca uglavnom identifikuju kao Ukrajinci, čak i ako govore ruski kod kuće.

Istovremeno, integracija je sporiji proces.

Makism Oleksejev je rođen u Žitomiru, istočno od zapadnog grada Lviva, ali je gotovo isključivo govorio ruski uprkos odrastanju uz majku Ukrajinku.

To se počelo mijenjati s masovnim protestima Euromaidana, što je podstaklo 40-godišnjaka da preispita mnoge stvari u životu, uključujući jezik kojim govori.

“Shvatio sam da je jezičko pitanje jedno od oruđa koje je dovelo do eskalacije sukoba”, rekao je on, napominjući da je za njegovog oca pričati na ruskom u Moskvi “blago neugodno”.

Irina Krasina, 50-godišnja filologinja, također je počela da preispituje njen maternji jezik, iako je cijeli život provela govoreći ruski i živjela jedino u Ukrajini.

“Počela sam da se pitam zašto su sovjetske i ruske ličnosti uvijek bile na prvom mjestu, a moji sunarodnjaci su bili potpuno zaboravljeni i potcijenjeni”, rekla je za RSE.

To ju je dovelo do časova ukrajinskog jezika i proučavanja ukrajinske kulture. Zajedno sa svojom mladom kćerkom sada tečno govori jezik iako su jedini ukrajinski govornici u njenoj peterospratnoj zgradi.

“Osjećam se slobodnije i mislim da je to zbog jezika. Horizont ispred mene je beskrajan, baš kao i za moje dijete”, rekla je.

tačno.net
Autor/ica 9.4.2018. u 09:25