Najveća bitka Juliana Assangea u zloglasnom zatvoru nije oko izručenja

Izdvajamo

• "Ovo je slučaj stoljeća u vezi sa slobodom medija. Za ono za što optužuju Juliana, mogli bi optužiti New York Times ili bilo koje druge novinare, bilo kojeg drugog izdavača, bilo koji dan koji odaberu... Ako želimo otvorenu i odgovornu demokratiju, gdje možete razotkriti korupciju i kriminal, ako je to društvo koje želimo, Julian mora biti slobodan".

Povezani članci

• Godina dana od krvavih napada u Parizu
• Kurdske snage preuzele kontrolu zatvora u Siriji nakon napada IDIL-a
• Međunarodni krivični sud pokreće istragu o ratnim zločinima u Ukrajini
• Katolička crkva u Australiji žrtvama seksualnog zlostavljanja platila 213 miliona dolara
• Amateri na djelu
• Svjedočenje iz Barcelone: Nevjerovatno je šta se dešava

Foto: Niklas Halle’n/AFP/Getty Images

Poput mnogih zatvorenika u ozloglašenom zatvoru Belmarsh u južnom Londonu, jedan od najvećih problema s kojima se zatvorenik A9379AY svakodnevno suočava je dosada, piše britanski Newsweek.

Osnivač WikiLeaksa Julian Assange ima prijatelje među ostalim zatvorenicima, a čak je i prijatelj s nekim od čuvara, ali ima malo prilike provoditi vrijeme s njima. Zaključan je sam u ćeliji 20 ili više sati dnevno — čitanje mu je ograničeno, a pošta cenzurisana.

Ima mnogo, mnogo sati u ćeliji, rekla je njegova supruga Stella za Newsweek iz Londona.

Assange loše spava, rekla je, što znači da je često preumoran da bi se pravilno koncentrisao. Ali kad može, voli čitati, a nedavno je uživao u novoj biografiji vizionarskog vođe pobune robova na Haitiju, Black Spartacus: The Epic Life of Toussaint L’Ouverture. Također se pozabavio „In the Thick of It“, autobiografijom kontroverznog torijevskog ministra Alana Duncana.

Sam uči čitati i pisati kineski, dodala je.

Assangeovo tjelesno i mentalno zdravlje ozbiljno je narušeno tokom više od desetljeća zatočeništva – prvo skrivanje od američkih vlasti u ekvadorskoj ambasadi u Londonu od 2012. do 2019., gdje je živio u dvije sobe i nikada nije izlazio iz zgrade, a posljednje gotovo četiri godine, otkako ga je britanska policija izvukla iz ambasade u aprilu 2019., u Belmarshu boreći se protiv izručenja.

Osnivač Wikileaksa suočen je s optužbama u SAD-u zbog objave nekoliko golemih zbirki diplomatskih i vojno-obavještajnih izvještaja koje je otkrila mlađa obavještajna analitičarka američke vojske Chelsea Manning 2010. godine. Publikacija, koordinirana s New York Timesom i drugim svjetskim medijima, otkrila je djela američkih i savezničkih snaga koje su stručnjaci nazvali ratnim zločinima. Unatoč tome, Assangeu prijete godine zatvora ako bude osuđen po svim tačkama optužnice.

Postupak u Londonu nastavlja se razvlačiti. Prošlo je više od godinu dana otkako je Visoki sud otvorio put za njegovo izručenje, a njegova žalba je uložena u avgustu. Ali sud to nastavlja vagati, bez roka za donošenje odluke. Čak i ako izgubi, ostaje mogućnost žalbe britanskom Vrhovnom sudu ili Evropskom sudu za ljudska prava. Assange bi mogao biti u SAD-u za nekoliko mjeseci, ali bi mogao ostati u Velikoj Britaniji godinama.

Njegova porodica kaže da je zbog neizvjesnosti oko izručenja koja visi nad njim poput Damoklova mača smršavio te postao depresivan i tjeskoban.

ZATVOR NEIZVJESNOG TRAJANJA

Najgori dio zatočeništva je to što nema pojma kada i kako će moći otići, rekla je Stella Assange. “To je neizvjesno trajanje koje ga čini tako teškim za podnijeti… To je vrsta mučenja.”

Iako Assange tek treba biti osuđen za bilo kakav zločin, “ne znamo kada će biti slobodan.”

Neizvjesnost je pogoršala Assangeovo fizičko i psihičko propadanje, rekla je njegova supruga. U oktobru 2021., tokom saslušanja Visokog suda o njegovom izručenju, Assange je, prisustvujući videovezom iz Belmarsha, doživio “prolazni ishemijski napad” — mali moždani udar. Dijagnosticirano mu je oštećenje živaca i problemi s pamćenjem te su mu propisani lijekovi za razrjeđivanje krvi.

“Možda ovo ne bi preživio”, rekla je.

Kao zatvorenik u istražnom zatvoru, koji nije osuđen, i suočava se s izručenjem, a ne kaznenim progonom, Assange je anomalija u najsigurnijem britanskom zatvoru – dizajniranom za držanje zatvorenika “Kategorije A” kao što su militanti IRA-e, džihadisti i ubojice. Jedan od rijetkih neosuđenih zatvorenika, zatvorski propisi zahtijevaju da se prema njemu drugačije postupa, rekla je njegova supruga.

“Trebao bi ga moći posjećivati ​​svaki dan, trebao bi moći raditi na svom slučaju”, rekla je, “Ali to je samo na papiru. Način na koji zatvorski sistem funkcioniše, učinkovitije je prema svima postupati jednako, a ne pokušati prilagoditi pravila za pojedince. U stvarnosti, to se uopće ne dešava.” Rekla je da je Assangeu dopuštena jedna ili dvije posjete advokata, te jedne ili dvije društvene posjete svake sedmice.

Između posjeta vrijeme se može rastegnuti. A izolacija mu je teško pala.

Nije kao na televiziji, rekla je. “Zatvorske drame trebaju sadržaj. Trebaju interakciju ljudi. Ali to nije ono što se zapravo dešava u zatvoru jer kad god zatvorenici komuniciraju, postoji mogućnost da izbije tučnjave ili [drugo ponašanje koje stvara] više posla za ljude koji tamo rade. Dakle, rješenje što su izgleda primijenili u Belmarshu i drugdje je da ih jednostavno drže pod ključem.”

Telefonski pozivi, rekao je za Newsweek njegov polubrat Gabriel Shipton iz Assangeove rodne Australije, ograničeni su na 10 minuta. “Samo ćeš ući u to i kliknuti, gotovo je.”

Ni ured guvernera u Belmarshu, ni ured za štampu Britanske zatvorske službe nisu odgovorili na e-poruke u kojima su se tražili odgovori na detaljna pitanja.

IZVOR INSPIRACIJE I SNAGE

Assange dobiva hiljade pisama i paketa iz cijelog svijeta, rekla je Stella Assange, ali vlasti zabranjuju nedopuštene predmete, poput knjiga o nacionalnoj sigurnosti, slika i drugih zabranjenih predmeta.

Njegov otac John Shipton rekao je za Newsweek iz Australije da Assange crpi puno inspiracije i snage iz pisama koja mu ljudi pišu. Tokom njihovih telefonskih razgovora često će čitati isječke ili se prisjećati nezaboravnih pisama, rekao je Shipton. “Voli ih dobivati… Možete čuti kako se malo razveseli kada govori o njima.“

Čak i pisma koja ne prima čine razliku, rekla je Stella Assange. “Pisma koja čita pomažu mu da se osjeća povezanim sa svijetom, ali iznad svega pisma pokazuju zatvorskim vlastima da je svijetu stalo do njega.”

Poput redovnih protesta ispred zatvora, za koje je rekla da su izazvali suosjećajne komentare nekih zatvorskih službenika, “svi ovi podaci dobivaju izvještaje u lancu zapovijedanja.”

Protesti  su educirali osoblje u zatvoru, rekla je. Iako stražari “mogu upasti u nevolju ako se vidi da imaju bilo kakav povlašten tretman”, oni su uglavnom “dobri prema njemu”. Neki mu čak kažu “Ne bi trebao biti ovdje”, dodala je.

Povremeno, rekla je Stella Assange, zatvorske vlasti zovu je i zamole da dođe i pokupi ogromne prozirne plastične vreće koje sadrže zabranjene darove poslane Assangeu, sve pažljivo katalogizirane i označene. “Postoji mnogo stvari za wellness,” poput sapuna i svijeća, rekla je.

Podržavatelji koji mu pišu, rekla je, razumiju važnost njegovog slučaja, koji je postao „cause célèbre“ za one koji se bave zaštitom Prvog amandmana Ustava SAD-a, koji štiti slobodu govora.

“Ovo je slučaj stoljeća u vezi sa slobodom medija. Za ono za što optužuju Juliana, mogli bi optužiti New York Times ili bilo koje druge novinare, bilo kojeg drugog izdavača, bilo koji dan koji odaberu… Ako želimo otvorenu i odgovornu demokratiju, gdje možete razotkriti korupciju i kriminal, ako je to društvo koje želimo, Julian mora biti slobodan”, rekla je.

Sedamnaest od 18 optužbi s kojima se Assange suočava odnosi se na objavljivanje američkih vladinih tajni, “informacija o nacionalnoj obrani” prema riječima Zakona o špijunaži, donesenog 1917. godine, mnogo prije pojave sistema za povjerljive informacije nakon Drugog svjetskog rata.

Jedina optužba za zavjeru prema statutu protiv hakiranja, Zakonu o računalnim prevarama i zlouporabi, CFAA, navodi dugogodišnje nastojanje Assangea “da potakne druge na hakiranje kako bi dobili informacije za WikiLeaks.”

BRITANSKI SUDOVI SMATRAJU DA SU ZATVORI U SAD-U “OPRESIVNI”

U SAD-u, kazneni progon Assangea od strane Ministarstva pravosuđa istaknuo je kritike Zakona o špijunaži i njegovog utjecaja na slobodu štampe. No, na britanskim sudovima, napori SAD-a oko izručenja naišli su na drugo pitanje, koje je poznato svakom promatraču pokušaja SAD-a da izruči hakere iz Ujedinjenog Kraljevstva.

U januaru 2021. britanska sutkinja Vanessa Baraitser presudila je da bi se zbog “oštrih uvjeta” koje su opisali svjedoci vještaci o saveznom kaznenom sistemu SAD-a, u slučaju izručenja Assangea, njegovo “mentalno zdravlje bi se pogoršalo zbog čega bi počinio samoubojstvo”, zbog njegove depresije i poremećaja autističnog spektra (ASD).

Njegovi su advokati uspješno utvrdili da će Assange, kao zatvorenik koji se smatra prijetnjom nacionalnoj sigurnosti, vjerojatno biti podvrgnut takozvanim posebnim administrativnim mjerama (SAM), zatvoren u ADX supermaxu u Florenceu, Colorado, ili držan kao dron zviždač Daniel Hale u Jedinici za upravljanje komunikacijama, gdje je kontakt s posjetiteljima ograničen, a telefonske pozive nadziru FBI agenti uživo.

“Smatram da je psihičko stanje gospodina Assangea takvo da bi bilo opresivno izručiti ga Sjedinjenim Američkim Državama”, zaključila je Baraitser i na temelju toga odbio izručenje.

To nije bio prvi put da su britanski sudovi odbili izručenje odlučivši da bi mogući uvjeti optuženikova pritvora u SAD-u bili “opresivni”. Godine 2018. Visoki sud je poništio pokušaje izručenja navodne Anonymous haktivistice Lauri Love — poput Assangea, depresivnog bolesnika s ASD-om — na isti način, a 2012. tadašnja ministrica unutrašnjih poslova Theresa May odbila je izručiti optuženog hakera Pentagona Garyja McKinnona na sličnim osnovama.

Značajno je da je u presudi u predmetu Love Visoki sud smatrao da niži sud nije dao dovoljnu težinu dokazima o tome kako se prema zatvorenicima zapravo postupalo u kaznenim ustanovama u SAD-u, umjesto dokazima o pravilima i standardima prema kojima su držani u teoriji.

“Dokazi koje je iznio [Ured za zatvore SAD-a] o svojim politikama i programima ne mogu se smatrati rješavanjem pitanja stvarnih uvjeta u kojima će zatvorenici biti držani i načina na koji će Love biti pritvorena“, naveo je sud.

Drugim riječima, sud je rekao da se ne može osloniti na dokaze američkih saveznih tužitelja o uvjetima pod kojima će se optuženici držati.

Nakon što je izručenje Assangea odbijeno, britanska vlada, u ime američkih tužitelja, uložila je žalbu, a američka vlada je poduzela izvanredan korak dajući diplomatska jamstva o Assangeovom tretmanu u pritvoru.

Što je najvažnije, tužitelji su obećali da će SAD pristati na zahtjev da se Assangeu, ako bude osuđen, dopusti da služi kaznu u svojoj rodnoj Australiji. Također su zajamčili da će dobiti svu medicinsku skrb koja mu je potrebna i obećali su da neće biti podvrgnut SAM-u ili poslan u ADX osim ako ne učini nešto što bi to opravdalo.

Britanski visoki sud prihvatio je ta jamstva prije više od godinu dana, poništivši presudu nižeg suda u oktobru 2021. i otvorivši put za izručenje.

Ali Assange se žalio, a njegovi odvjetnici tvrde da se na uvjeravanja ne može pouzdati. A čak i ako bude odbijen, ostaje mogućnost žalbe britanskom Vrhovnom sudu ili Evropskom sudu za ljudska prava, koji i dalje ima nadležnost nad Velikom Britanijom čak i nakon izlaska iz Evropske unije i pristao je saslušati Assangea slučaj.