Nastavak tenzija između SAD i Sjeverne Koreje

Saeid Abedpour
Autor 27.4.2017. u 09:13

Nastavak tenzija između SAD i Sjeverne Koreje

Posljednjih dana američki državni sekretar Rex Tillerson u svojoj prvoj posjeti regionu istočne Azije izjavio je da je „strpljenju američke strategije“ kada se radi o Sjevernoj Koreji došao kraj. On je, također, kazao da je jedan od ciljeva njegove posjete japanu i Južnoj Koreji usredotočenje na iznalaženje „novog pristupa“ prema Sjevernoj Koreji. Rex Tillerson je u Seulu, glavnom gradu Južne Koreje izjavio: „Dopustite da otvoreno kažem da je politici strpljenja naše strategije prema Sjevernoj Koreji došao kraj i mi razmatramo sigurnosne i diplomatske korake pri čemu su sve opcije otvorene.“

 Od kada je Trump izabran za američkog predsjednika Sjeverna Koreja je izvela niz eksperimenata s projektilima te je izjavila da će nastaviti provoditi eksperimente. S obzirom na aktivnosti američkog državnog sekretara Tillersona i njegove izjave o Sjevernoj Koreji te, također, s obzirom na posljednje sjevernokorejske eksperimente s projektilima pitanje koje bi moglo biti predmetom narednih analiza u razmatranju ove problematike jeste kakv će politički kurs zauzeti Trump prema Sjevernoj Kporeji i njenom nuklearnom programu?

Kim Yong-Un, lider Sjeverne Koreje, posljednjih je sedmica izjavom da je njegova zemlja razvila projektil koji može dosegnuti kopno SAD-a sebe izložio velikom pritisku. Ova izjava sjevernokorejskog predsjednika kao znak protesta prema Americi i Južnoj Koreji je reakcija na pritiske i sankcije kojima je ova zemlja izložena već decenijama. Jačanje vojnog prisustva dvije Koreje na granicama , vojni manevri Amerike i Južne Koreje, zračni letovi Kine u regionu svoje morske granice sa Korejom te pojačane ruske snage na granici sa Korejom, a sve to u posljednjih nekoliko dana,  pokazatelj je da su tenzije u porastu. sve ukazuje na mogućnost da dvije strane jednim „glupim“ potezom započnu III svjetski rat iz ovog regiona.

Rusija i Kina pružaju manje podrške Sjevernoj Koreji nego li u prošlosti i Sjeverna Koreja ne može se kao u periodu „hladnog rata“ osloniti na posebnu pomoć Rusije. S obzirom na najnovije zajedničke američko-južnokorejske manevre koje Kim Yong-Un nikako nije očekivao njegova srdžba je zbog toga sve žešća i on sebi umišlja kako je nadmoćan zbog posjedovanja nuklearnih bojevih glava. Stječe se dojam kako Sjeverna Koreja koristi svoju nuklearnu moć za ucjenu i da u konačnici želi da pobudi novi interes Zapada koji je splasnuo nakon obustavljanja nuklearnog programa ove zemlje.  Možda su ove prijetnje produkt lažnog samopouzdanja sjevernokorejskog lidera i možda upravo on namjerava da realizuje neostvarene snove svog oca. San Kim Il-Sunga o ujedinjenju dvije Koreje i formiranju jedne komunističke vlasti, san koji je propao 1950. god.

Svaka od analiza ako je valjana u konačnici ne može a da ne uzme u obzir mogućnost vojnog napada Sjeverne Koreje i da ignorira jedno potpuno vojno mjesto u svijetu. vojne snage tri armije od osam prvih armija svijeta prisutne su u ovom regionu. SAD, Kina i Južna Koreja a pri tome ne zreba potcjeniti ni armiju Sjeverne Koreje koja je 23 na svijetu i predstavlja jednu moćnu snagu čije je djelovanje nepredvidivo.

 Nakon okončanja „hladnog rata“ a posebno u posljednje dvije decenije SAD je zauzimala različite političke kurseve u pogledu nuklearnog razoružavanja Sjeverne Koreje. Bill Clinton je slijedio „strategiju mrkve“ a Bush Junior „strategiju toljage“ i „osi zla“ da bi na koncu red došao na Obaminu“strategiju strpljenja“ u kojoj nije bilo ni „mrkve“ ni „toljage“. Strategija koja je prema Sjevernoj Koreji dominirala u vrijeme Obaminog predsjedničkog mandata bila je „strategija strpljenja“ u okvirima pregovora „Grupe 6“. Ovu „Grupu 6“ činili su SAD, Kina, Južna Koreja, Rusija, Japan i Sjeverna Koreja. U Obaminom mandatu ulagani su veliki napori na nuklearnom razoružavanju Sjeverne Koreje i čak su održane tri runde direktnih pregovora u periodu od jula 201. do februara 2012. Ali ovi pregovori nisu urodili plodom. Treba imati u vidu da je Sjeverna Koreja tokom posljednjih osam godina konstantno nagomilavala oružje i da nije pokazivala nikakav iskorak u pogledu saradnje po pitanju nuklearnog razoružavanja. I ovo je zapravo potvrda poraza Obamine „strategije strpljenja“. Ali ni Bush Junior „strategijom toljage“ nije polučio uspjeh. Sa druge strane, američka „strategija rotiranja ka Istoku“ izazvala je burnije reakcije Sjeverne Koreje i dovela do slabljenja saradnje sa Kinom jer je, zapravo, u žiži kineskog politički cilja bilo upravo „rotiranje ka Istoku“.

S obzirom da je scenario američkog ili savezničkog vojnog napada na Sjevernu Koreju (ako se ne bi dogodilo nešto nepredviđeno) nemoguć kao što je nemoguća i dobrovoljna saradnja Sjeverne Koreje po pitanju nuklearnog razoružavanja stoga je kao jedini scenario preostao višestrano izvrgavanje Sjeverne Koreje pritisku uz istovremene napore na direktnim pregovorima. Trump će nastojati da sa Sjevernom Korejom postigne sporazum sličan sporazumu Irana i velikih sila. „Bardžam“ može biti zapreka u tehnološkom nuklearnom napretku Irana. Amerika i zemlje saveznice u Istočnoj Aziji, naročito Japan i Južna Koreja, rade na iznalaženju modela sličnog „Berdžamu“ za Sjevernu Koreju. Naravno, s tom razlikom što Sjeverna Koreja posjeduje nuklearno oružje i to će stvoriti dodatni problem pri zaključivanju bilo kakvog sporazuma. Jer Sjeverna Koreja nikada neće uništiti svoje nuklearno oružje. Stiče se dojam da će Trump ići za uspostavom jednog režima i strukture s ciljem postupne amortizacije sjevernokorejske nuklearne moći.

Pri tome će Kina imati medijatorsku ulogu između SAD-a i Sjeverne Koreje.Treba imati u vidu da sjevernokorejski nuklearni program predstavlja prijetnju za Kinu te stabilnost regiona Istočne Azije. Prema tome Kina želi smanjenje tenzija na korejskom poluotoku i protivi se jačanju nuklearne moći Sjeverne Koreje, a također ne odgovara joj ni prisustvo američkih snaga i napredne američke vojne opreme u Japanu i Južnoj Koreji. Kina se dakle, generalno protivi pojačanom američkom prisustvu i uplivu na korejskom poluotoku i u regionu Istočne Azije.

Amerika osim nuklearnog programa Sjeverne Koreje traži i ograničavanje raketnog programa ove zemlje.  Osim toga SAD su na račun Sjeverne Koreje uputile velike kritike u pogledu ljudskih prava. imajući u vidu sve ovo Amerika je Sjevernoj Koreji uvela snkcije koje će se nastaviti provoditi i u Trumpovom mandatu.

Aktivnim metodomTrump može prisiliti Sjevernu Koreju na povlačenje. Trumpovo ponašanje prema Koreancima koji očuvanje identiteta i opstanak vide u kontinuiranom konstruisanju nuklearnog oružja vodit će nastavku tenzija. Korejski problem je moguće riješiti izgradnjom međusobnog povjerenja, zajedničkom saradnjom na relaciji Kina – Rusija – Sad i Južna Koreja, kao i ukidanjem sankcija te smanjenjem sjevernokorejskog nuklearnog oružja. Sankcije su samo doprinjele nastavku sjevernokorejske ekspanzionističke politike te nastavku pravljenja nuklearnih bojevih glava. Samo politikom otvorenih vrata i ukidanjem sankcija Amerika i ostale velesile mogu doprinjeti „normalizaciji“ moći Sjevene Koreje i smanjenju konstruisanja nuklearnog oružja odnosno obustavi ovog procesa.

Saeid Abedpour
Autor 27.4.2017. u 09:13

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija