Nerazumjevanje islama

tačno.net
Autor 17.1.2015. u 11:35

Nerazumjevanje islama

Lurie’s NewsCartoon

Kolumnu piše: Jakob Augstein
Preveo: Ešref Zaimbegović

Poslije napada u Parizu Zapad opet diskutije o svome odnosu prema islamskom svijetu. Tri nesporazuma sa teškim posledicama karakterišu ovu debatu:

  • Napad u Parizu nije „udar na Zapad“.
  • Ako Zapad uzroke terora traži u religiji a ne u politici neće moći nikada pobjediti teror.
  • I konačno: ne postoji taj protivnik, koga mi navodno vidimo – mi sami sebi stvaramo „islam“ koga se bojimo.

Angela Merkel je govorila o „napadu na vrijednosti slobodnog svijeta i na sve što nam je drago i dragocjeno kao što je sloboda štampe i izražavanja mišljenja“. Međutim, mogu li tri čovjeka sa oružjem u rukama napasti Zapad? Tri tužne pojave iz logora za islamiziranje, što francuski zatvori u stvarnosti i jesu?

Napad u Parizu bio je poraz Francuske države a ne pobjeda islamizma. Fleury-Mérogis je najveći zatvor u Evropi i tamo su se upoznali atentatori Chérif Kouachi i Amedy Coulibaly. Izgrađen je za 2800 ljudi, danas tamo boravi oko 4000 zatvorenika. I nema nijednog jedinog muslimanskog duhovnika.

O ovim mladim zločincima sada se govori kao da su to nama ravnopravni suparnici. Zapad im je poželio dobrodošlicu. Sa začuđujućom spremnošću prihvatili smo ih kao emisare njihove religije – i time ispunili njihove najpobožnije želje. Šef izdavaštva Springer Mathias Döpfner kazao je u jednom govoru:”Kad se tačno pogleda Pariz nije nikakvo iznenađenje nego vjerovatno samo početak eskalacije borbe kultura i religioznog rata koji već odavno traje.”

Na kraju ostaje samo cinizam

Jednostavna istina – da se kod radikalnog islama radi o perverziji a ne o suštini velike religije, stalno se doduše ponavlja ali joj se sve manje vjeruje. Stvarno istinita i razmišljanja vrijedna rečenica: “to nema ništa zajedničko sa islamom” upotrebljava se za ismijavanje. Na kraju ostaje samo cinizam. U buđavim uglovima novih desničarskih stranica na mreži cinizam vlada već dugo. Sada je zahvatio i velike medije.

“Šta ima islam sa islamom” bio je naslov komentara u “FAS” koji na kraju uz izjavu punu razumjevanja za muslimane ostavlja prostor samo za ismijavanje: “Velika većina muslimana nije radikalna i uopšte nije teroristička. Skoro svi muslimani su normalni građani, pošteni platioci poreza, roditelji puni ljubavi, vjerni supružnici i islam je religija ljubavi. Amen.” Tako se u poslednje vrijeme kod nas ponovo piše o jednoj od najvećih svjetskih religija.

Mi smo se navikli da sasvim ozbiljno djelimo religije u napredne i nazadne i mi odlučujemo gdje je mjesto islama. Mi objašnjavamo islamski teror sa zaostalošću islamske kulture – i time činimo korak nazad u našoj sposobnosti analiziranja.

“Ko huli ime GOSPODINA taj treba da umre; svi ga trebaju kamenovati.” To ne piše u Ku’ranu nego u Levitskom zakoniku. A da homoseksualci ne dolaze na nebo uči nas Pavle. Doduše tačno je da se na Zapadu niko ne kamenuje. Da Zapad zato predstavlja civilizaciju miroljubivosti neće vam ljudi u Iraku, u Libiji, u Afganistanu ili u pakistanskom graničnom području tek tako potvrditi.

Prestanite govoriti o religiji! Ne radi se o religiji – radi se o politici.

To se sada moglo pročitati i u “FAZ”. Novine su se za to morale angažovati emeritnog sociologa koji se potrudio da otkrije toplu vodu:” Odlučujuće je u stvari da se islam i hrišćanstvo u sadašnjosti razlikuju u pogledu značajnog faktora a to je uklapanje u socioekonomsku i političku stvarnost.”

Mi sami sebi stvaramo islam

U odnosu prema islamskom svijetu Zapad je sebi postavio doktrinu. Ona podsjeća na stare slike, na davno prošla vremena. Ne govorimo li mi danas o islamu kao što su Arthur James Balfour i Evelyn Baring govorili na početku 20. stoljeća o „orijentalcima“? Nekada je orijent bio tajnovit, nerazuman, djetinjast – danas je samo kaotičan i okrutan. Ali i danas kao i nekada važi za nas Cromersova rečenica: “Čovjek sa orijenta postupa, govori i misli na način koji je upravo suprotan našem evropskom.“

U vrijeme imperijalizma Zapad je sebi stvorio svoj orijent – danas sebi sami stvaramo islam. To su skoro sve fikcije sa kojima mi radimo. Jer homogeni islam između Maroka i Indonezije ne postoji. Samo, o tome naša javnost ne želi da zna. I kad se potrudimo da naglasimo da islam pripada Njemačkoj – kako je Angela Merkel skoro ponovila – realizujemo suprotnost toga šta smo željeli. Kako bi i bilo drugačije kada se držimo konstrukcije da je islam u stvarnosti opasna bolest. Jer tada Evropa nije islamom jednostavno samo izmjenjena ili obogaćena – nego inficirana.

I tako to vide i antiislamisti iz Pegide, AfD i Sprigerov “Welt”.

spiegel.de

tačno.net
Autor 17.1.2015. u 11:35

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija