Neuspjeh, ali vrat nije slomljen

Povezani članci

• Rat u Ukrajini: Raketna paljba u istočnom dijelu zemlje
• Potvrđeno: Sirijski režim stoji iza bombaških napada u Turskoj!
• Sjeverna Koreja ispalila dvije rakete kratkog dometa
• Evropa nespremna za recesiju posle pandemije
• Brazil: “Tihom šetnjom” izrazili negodovanje zbog Mundijala
• Pjongjang ispalio dvije balističke rakete

Foto: DPA – Je li se Putin prekalkulisao?

Ukrajina bilježi uspjehe – i Rusija se mora odlučiti. Putinova strategija na dva kolosjeka više ne funkcioniše.

Pišu: Lisa Gürth i Alexey Yusupov – ipg-journal.de  16.09.2022.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Fluidna stvarnost rata često izmiče bilo kakvim prognozama i redovito se suprotstavlja političkim strategijama. Uspjeh ukrajinske protuofanzive je impresivan i dolazi zahvaljujući profesionalnoj pripremi i tajnosti iznenađujuće. Njemačko izvještavanje proteklog vikenda bilo je obilježeno racionalnim zaokretom prema  ratu u Ukrajini. Dok se prethodnog tjedna još puno govorilo o dugoj „ljutoj zimi“, o sve manjoj spremnosti na žrtve Evropljana gledajući na ulične proteste u Pragu, Lajpcigu i Kelnu i o sumnjama u dugoročnu sposobnost otpora Ukrajine, ovoga tjedna čuli su se euforični tonovi o novoj ofanzivi Ukrajine i mnogi već čeznu za revolucijom u palači u Kremlju.

Odlučan i uspješan prodor Ukrajine izazvao je u svakom slučaju tokom vikenda, kada su u Rusiji održavani i komunalni izbori, uzbuđenje u političkim krugovima Rusije. Najvidljiviji znakovi toga su kakofonija glasova iz državnog aparata i propagandne mašinerije koji su pokušali da događaje sortiraju iz različitih političkih uglova gledanja i gdje su se za poneke zapadne posmatrače iznenada mogli čuti neuobičajeni glasovi kritike.

Međutim znači li to da se režim u Kremlju drma? Ili je njemačka želja za skorim završetkom rata ovdje nosilac nerealne ideje?

Kratkoročno i srednjeročno ruski vladajući aparat ostaće stabilan.

Kratkoročno i srednjeročno ruski vladajući aparat ostaće stabilan. Evo nekoliko razloga: Vojno posmatrano oslobođenje okupiranih oblasti bilo je mješavina aktivnog osvajanja od strane ukrajinske armije, odlaska ruskih snaga i djelomično neorganizovanog, paničnog povlačenja ruskih trupa. Međutim, u to niukom slučaju nije „kolaps fronta“ sa hiljadama zarobljenika i stvarnim gubitkom sposobnosti djelovanja ruske strane. Napadi na civilnu ukrajinsku infrastrukturu, koji su vodili do nestanka struje i grijanja na velikom području, pokazuju sa jedne strane da rat prelazi u slijedeći stepen eskalacije i sa druge strane da uspjeh Ukrajine ne znači „lomljenje vrata“ njenog protivnika. Doduše Kremlj sada stoji znatno pod pritiskom ali inicijativa Ukrajine nije poslednje poglavlje ovoga konflikta.

Emotivno i diskurzivno, protekli vikend ipak je bio velika pobjeda Ukrajine – raspoloženje u zemlji i kod podržavalaca širom svijeta raste. Takvi psihološki efekti nisu za potcjenjivanje. To međutim ne znači da se raspoloženje u Rusiji u sličnoj mjeri okrenulo u negativnu stranu jer je rusko stanovništvo već odavno poznato kroz političku nezainteresovanost i apatiju – to se uprkos pojedinačnih ideoloških pokušaja mobilizacije od početka rata i u godinama prije toga nije u osnovi promjenilo. Najveći broj ljudi u Rusiji i dalje ne mari za rat; većina odgovara u sociološkim anketama sa očekivanom poslušnošću bez da otkriju vlastite jasne preferencije. Karakteristična je jedna anketa sa početka augusta u kojoj 60 posto upitanih podržava novu kampanju za zauzimanje Kijeva dok bi 65 posto upitanih pozdravilo trenutni kraj „specijalne vojne operacije“ zaključivanjem mirovnog sporazuma. Ovo se ne da sabrati na 100 posto? Tačno, to su isti ljudi koji smatraju dobrim obje solucije.

Emotivno i diskurzivno, protekli vikend je bio velika pobjeda Ukrajine

Za političku i propagandističku medijsku elitu, koja je rijetko povezana sa odlukama Kremlja, bilo je međutim zbog iznenađujućih ukrajinskih uspjeha na početku nejasno u kom pravcu treba tumačiti te događaje. U pravilu administracija predsjednika daje redakcijama određene političke Frames (okvire) i pravila formulacije ali sada je i vrh ruske vlade sam bio zatečen. Zbog toga se reagovalo glasovima u svim pravcima i svaki slušalac je mogao izvući objašnjenje koje mu je najbolje odgovaralo. U propagandnim emisijama vjerovatno će se tek sljedećih tjedana izgraditi dominantni narativ.

Zapravo, trenutno pojačano kruže citati iz ruskih nacionalističko-militantnih krugova, ponekad i s Telegram kanala s malim brojem korisnika, koji predstavljaju retoriku “zabadanja noža u leđa” i ponekad sadrže ekstremnu kritiku prema vlastitom generalštabu i vladi- Međutim, to nije novi razvoj, kritika na Kremlj dolazila je daleko prije 2014. ne samo iz liberalnih nego i iz nacionalističko – desničarskih krugova. Ona zasada izgleda da ostaje većim dijelom u ovim krugovima i nije reprezentativna za raspoloženje u zemlji. I konačno oni doduše kritikuju ministre, generalštab i vladu ali ne i Vladimira Putina – slobodno prema izreci „Dobar car, zli bojari“.

Kritika je došla i iz još postojećeg opozicionog lagera: Trenutno je više od 60 lokalnih i komunalnih zastupnika, od Komunističke partije preko Nezavisnih do Jabloko političara, potpisalo pismo u kome se predsjednik Putin osobno kritikuje i osuđuje rat protiv Ukrajine. Ali i ovdje se ne radi o fundamentalnoj izmjeni raspoloženja – ova pisma su nastala u kontekstu komunalnih izbora i treba ih posmatrati primarno kao sredstvo u predizbornoj kampanji za mobilizaciju vlastitog izbornog tijela ili su potpisana nakon izbora od ubjeđenih političara koji nisu ponovo izabrani. To je hrabar gest i skoro herojski znak da u Rusiji i dalje ima aktivnih ljudi, koji se usuđuju javno kritikovati rat, armiju i predsjednika i time poslati znak na „nijeme“ protivnike rata da nisu sami. Međutim to nije znak većinske promjene raspoloženja.

Od početka rata strategija Kremlja fluktuirala je između veće društvene aktivacije i paternalističke demobilizacije.

Uprkos tomu: Problem za Kremlj neće biti manji. Od početka rata strategija Kremlja fluktuirala je između veće društvene aktivacije i paternalističke demobilizacije. Moskva mora reagovati na ukrajinske uspjehe, to je jasno. Kako će konačna odluka izgledati, međutim, još je neizvjesno. Kremlj može ili svoje najavljene ratne ciljeve prilagoditi i neuspjehe objasniti kao što se već desilo kod „denacifikacije“ (ova riječ se jedva više pojavljuje u zvaničnim stavovima). Ovo prilagođavanje strategije moglo bi dovesti do ozbiljnih rješenja za pregovore – ili Putin ostaje pri svome ratnom cilju da pokori Ukrajinu. Međutim, on bi tada morao rusko gospodarstvo sasvim drugačije mobilisati nego do sada, pozvati na nacionalni napor. Ovo se već sve češće  javno zahtijeva kao naprimjer od predsjednika KPRF, Genadija Andrejeviča Sjuganova.

Jedno je jasno: Dosadašnja strategija, voditi rat i istovremeno održavati svakodnevnu normalnost za veći dio zemlje nije uspjela. Ili lijevo ili desno.

Lisa Gürth je zamjenik rukovodioca ruskog programa zaklade Friedrich Ebert.

Alexey Yusupov vodi ruski program zaklade. Prije toga bio je rukovodilac biroa zaklade u Mijamaru, Afganistanu i Kazahstanu. osim toga on pomaže političkim akterima kao savjetnik i moderator.

ipg-journal.de