U spomen na Egona Scotlanda (1948. - 1991.)

Njemački reporter koji je želio ispričati ljudske priče o ratu

Anja VLADISAVLJEVIĆ |  BIRN, Zagreb
Autor/ica 26.7.2021. u 16:44

Izdvajamo

  • Schloetzer-Scotland je rekla da je prije početka sukoba "očito bilo puno ratne propagande". "Za nas je to bilo nevjerovatno, ali tada je Egon bio u zemlji i tražio je odgovore na temeljno pitanje: zašto su susjedi postali neprijatelji", rekla je.

Povezani članci

Njemački reporter koji je želio ispričati ljudske priče o ratu

Foto: dw

Reporteru

Zapiši što više možeš
prijatelju moj
Ali reci svijetu ne samo
broj ubijenih
na zlatnim poljima Slavonije
Jer brojevi nemaju imena
i nema ukradene budućnosti
reci svijetu
bili su to Johann i William
i Victor i Francesco
koji su ubijeni
u srcu Slavonije
i onaj Gabriel i György
a možda i ti
sutra ćeš biti ubijen

(Slobodan prevod)

Gotovo 150 novinara i drugih medijskih radnika ubijeno je tokom i neposredno nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji. Scotland je prvi ubijeni novinar u Hrvatskoj – a njegov je slučaj zasad jedini u kojem je neko osuđen.

U prvim mjesecima  rata, 26. jula 1991., njemački reporter Egon Scotland otputovao je automobilom u Glinu, grad u Hrvatskoj.

On i njegov kolega Peter Wuest, radijski reporter, tražili su neke kolege novinare – dvojicu Austrijanaca i jednog Nijemca koji su izašli na teren, ali se nisu vratili.

Ali kada su stigli u selo Jukinac, na njih se sručila vatra srpskih paravojnih formacija. Jedan metak pogodio je Scotlanda i dok je stigao u bolnicu, iskrvario je.

U Hrvatsku je stigao samo da izvještava o ratu za njemački list Sueddeutsche Zeitung dvije sedmice prije nego što je ubijen.

Gotovo 150 novinara i drugih medijskih radnika ubijeno je tokom i neposredno nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji. Scotland je prvi ubijeni novinar u Hrvatskoj – a njegov je slučaj zasad jedini u kojem je neko osuđen.

Bivši srpski komandant paravojnih formacija Dragan Vasiljković, nadaleko poznat kao kapetan Dragan, na hrvatskom je sudu proglašen krivim za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, uključujući napad na Glinu i okolna sela u julu 1991. godine, kada su civili i Scotland ubijeni i imovina opljačkana i uništena.

Udovica Egona Scotlanda, Christiane Schloetzer-Scotland, rekla je za BIRN da joj je, prije početka jugoslavenskih sukoba, rat u Evropi bio nezamisliv.

“Mi smo generacija rođena nakon Drugog svjetskog rata, Egon je rođen 1948., ja sam rođena 1954. Nismo mogli zamisliti… rat u Europi”, rekao je Schloetzer-Scotland.

“Jugoslavija je bila susjed, tamo sam provodila praznike, nije bilo poput Iraka ili Sirije, bilo je mnogo bliže”, dodala je.

‘Možda sutra budeš ubijen’

Scotland je radio kao politički reporter u Bavarskoj, ali je imao poseban interes za Balkan, Grčku i Tursku, rekla je njegova udovica, dodajući da govori grčki i turski.

„Oboje smo naučili srpskohrvatski kako se to zvalo u to vrijeme, kada smo imali novinarsko druženje u Stanfordu u Kaliforniji. To je bilo od 1989. do 1990.“, prisjetila se.

Dok su bili u SAD-u, imali su dva nastavnika jezika, jednog srpskog porijekla, a drugi hrvatskog, koji su ih upozoravali da će u Jugoslaviji biti rata, iako nisu mogli vjerovati.

Schloetzer-Scotland je rekla da je prije početka sukoba “očito bilo puno ratne propagande”. “Za nas je to bilo nevjerovatno, ali tada je Egon bio u zemlji i tražio je odgovore na temeljno pitanje: zašto su susjedi postali neprijatelji”, rekla je.

Po povratku iz SAD-a i prije odlaska u Hrvatsku, Scotland je otišao u Irak, Siriju i Tursku kako bi izvještavao o Prvom zaljevskom ratu.

Ali njegov prijatelj i bivši kolega, Hans Holzhaider, koji je s njim radio od 1986. nadalje u Sueddeutsche Zeitungu, objasnio je za BIRN da Scotland “nije bio ratni dopisnik”.

“Nije išao na prve linije. Trebao je pokrivati ​​pozadinu rata [tijekom Prvog zaljevskog rata], a većinu vremena provodio je u izbjegličkim kampovima u Turskoj, Kurdistanu, Iranu i uglavnom je izvještavao o situaciji tamošnjih izbjeglica “, rekao je Holzhaider.

Holzhaider je rekao da kada je Scotland poslan u bivšu Jugoslaviju da izvještava, “nije trebao ići na prvu liniju fronta i pokrivati ​​stvarna borbena mjesta”.

I Holzhaider i Schloetzer-Scotland rekli su da je interes Scotlanda da priča priče običnih ljudi i izvještava o nevolji žrtava.

“Trebao je objasniti našim čitateljima kako je moguće da su ljudi koji su desetljećima živjeli kao komšije odjednom počeli ubijati jedni druge”, rekao je Holzhaider.

Rekao je da je Scotland jedan od najboljih ljudi koje je ikad upoznao.

„Bio je savršen slušalac. Kad ste razgovarali s njim, gledao vas je u oči i tako intenzivno slušao. Svi koji su ga sreli smatrali su ga prijateljem, ne samo novinarom”, rekao je.

Nakon Scotlandove smrti, Schloetzer-Scotland je pronašla komad papira na kojem je na engleskom jeziku napisana pjesma u jednoj od njegovih bilježnica, očigledno naslovljena ‘To the Reporter’. Potpisana je od strane ‘Slavka Bronzića, Osijek’ – grad u regiji istočne Slavonije, u kojoj je Scotland bio.

Holzhaider je rekao da pjesma “pokazuje kakav je novinar” zapravo bio Scotland.

To the Reporter

Write down as much as you can,
my friend
But tell the world not only
the number of those who were killed
on the golden fields of Slavonia
Because numbers have no names
and no stolen future
tell the world
it was Johann and William
and Victor and Francesco
who were killed
in the heart of Slavonia
and that Gabriel, and György
and maybe you
will be killed tomorrow

Suđenje ‘kapetanu Draganu’

Kada je njen suprug poslan na zadatak u Hrvatsku, Schloetzer-Scotland radila je za DPA, njemačku novinsku agenciju. Planirala je otići u Zagreb i tamo provesti vikend s njim, ali to se nikada nije dogodilo.

Bio je petak, kada su Scotland i radijski reporter Peter Wuest napustili svoj hotel u Zagrebu i uputili se u Glinu da traže svoju trojicu kolega.

Svjedočeći na suđenju šefu paravojne formacije Srbije Draganu Vasiljkoviću, Wuest je rekao da su se vozili automobilom koji je bio označen natpisima “Press” i “TV”.

Kada su stigli u selo Jukinac, ugledali su automobil ispucan metcima koji se dimio i odlučili su da se vrate nazad jer se pucalo.

Kao što je piše u presudi, Wuest je rekao Scotlandu da legne, spustio je sjedište i okrenuo automobil. Pucnjava se nastavila. Kada su stigli na sigurno mjesto, otkrili su da je Scotland ranjen.

U susjednom selu susreli su hrvatskog novinara Senada Pašića, koji ih je samo 15 minuta ranije upozorio da ne idu prema Glini „jer pripadnici srpskih paravojnih jedinica pucaju na sve što se kreće“.

Scotland je stavljen u Pašićevo vozilo.

„Vozili smo se do [obližnjeg grada] Petrinje nekih 20 minuta. Razgovarao sam s njim. Bio je loše. Stisnuo me, a ja sam ga zagrlio … Čovjek je zaista bio jako loše”, rekao je Pašić na suđenju Vasiljkoviću u februaru 2017. Ubrzo nakon toga, Scotland je preminuo.

U julu 2018. godine, Vasiljković je osuđen na 13 i po godina zatvora zbog zlostavljanja zatvorenih hrvatskih policajaca i vojnika u gradu Kninu, te napada na Glinu i obližnja sela koji su rezultirali smrću Scotlanda i još jednog civila.

Schloetzer-Scotland se takođe pojavila kao svjedokinja na suđenju i dala sudu snimak intervjua sa Vasiljkovićem 1992. godine, u kojem je priznao da je zapovijedao napadom na dan kada je njen suprug ubijen.

Rekla je da je osjećala olakšanje nakon što je Vasiljković osuđen.

„Laknulo mi je jer je presuđen. Mislim da je važno da ratni zločinci ne mogu pobjeći, svuda”, objasnila je.

Vasiljković je u Hrvatsku izručen 2015. godine iz Australije, gdje je radio kao instruktor golfa pod imenom Daniel Snedden.

Preselio se u Australiju sa 14 godina, ali se vratio u Jugoslaviju prije početka sukoba devedesetih, a vlasti u Beogradu su ga zatim poslale da bude zapovjednik centra za obuku srpske specijalne paravojne jedinice u Hrvatskoj 1991. godine.

Postao je dovoljno poznat da se pojavio u ratnom propagandnom stripu pod nazivom Knindže (portmanteau Knin i Ninjas), a čak se kandidirao i na predsjedničkim izborima u Srbiji 1992. godine, iako je dobio manje od 30.000 glasova.

Vasiljković je oslobođen u martu 2020., nakon izdržavanja kazne i protjeran je iz Hrvatske. Tada se kandidovao i na parlamentarnim izborima u Srbiji u julu, ali nije uspio da osvoji mjesto.

Smrt u Hrvatskoj nadahnjuje kampanju solidarnosti

Prema nepotpunim evidencijama koje vodi evidencija Hrvatskog novinarskog društva, tokom rata u zemlji je ubijeno 14 hrvatskih reportera, snimatelja i tehničara. Ukupno je ubijeno 13 stranih novinara, uključujući Scotlanda.

Fotografija: ljubaznošću Christiane Schlötzer

Ubrzo nakon njegove smrti, Schloetzer-Scotland i prijatelji njenog supruga osnovali su nezavisnu, neprofitnu organizaciju pod nazivom “Novinari pomažu novinarima” u Minhenu kako bi pomogli kolegama u nevolji i njihovim porodicama u zonama rata i sukoba.

„Osnovali smo je jer smo čuli za ubistva drugih novinara i čuli smo da su njihove porodice imale uglavnom velike finansijske probleme, a često nije bilo pomoći porodicama ubijenih novinara… Nakon rata u Hrvatskoj, došao je rat u Bosni… I opet je bilo ubijenih novinara, posebno u Sarajevu “, objasnila je Schloetzer-Scotland.

Balkanski ratovi su također inspirisali osnivanje njemačkog ogranka međunarodne grupe za kampanju za slobodu medija “Reporteri bez granica” s kojom su “Novinari pomažu novinarima” surađivali.

„Na početku smo prikupili nešto novca u našoj grupi za porodice ubijenih novinara. Ubijani su uglavnom muškarci, a bilo je žena i djece bez ikakve pomoći ”, prisjetila se Schloetzer-Scotland.

Objasnila je da je sada više od 150 medijskih djelatnika uključenih u “Novinari pomažu novinarima” – ‘Journalist Helping Journalist‘, uglavnom iz Njemačke, ali i iz Italije i Austrije, pomažući novinarima i njihovim porodicama na nekoliko mjesta širom svijeta, od Iraka do Turske i Afrike.

“U početku smo mislili da ćemo se zaustaviti nakon rata u Jugoslaviji … ali solidarni rad se nastavlja”, rekla je.

Prevela: Elmedina Šabanović

Balkan Insight

Anja VLADISAVLJEVIĆ |  BIRN, Zagreb
Autor/ica 26.7.2021. u 16:44