Noćna mora ne prestaje

Povezani članci

• Kerry i Lavrov pokušaće smiriti napetosti oko Ukrajine
• UN: Na severu Sirije 100.000 raseljenih, 400.000 bez vode
• Trump poziva pristalice na protest, republikanci ga brane
• Prvi sastanak Kontakt grupe za Venecuelu
• Zašto širom svijeta milioni doza vakcine završavaju u smeću?
• Putin i novčano-monetarne političke konzekvence

Foto: DPA

Američka demokratija se nakon neizbora Trumpa i dalje demontira. Umjesto da očajavaju, progresivni moraju započeti borbu.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

U petak ujutro, nakon jedne besane noći, koja je bila ispunjena brigom kako se odgajaju djeca u društvu koje kolabira, pročitala sam u vijestima da republikanci u Viskonsinu pokušavaju da preuzmu kontrolu nad izborima u toj državi. U moj posao spada da se bavim vijestima ali u posljednje vrijeme to mi je odvratno. Kad bi to bio samo moj problem ja bih o tome pisala u jednom časopisu, a ne u New York Timesu. Ali politički očaj je tema za cijelu demokratsku partiju.

Bilo je predvidivo da bi demokrate bez Donalda Trumpa u Bijeloj kući reducirale svoj stalni, frenetični angažman u politici. Ali trenutno se događa jedna vrsta povlačenja – od konzumiranja vijesti, od aktivizma i na nekim mjestima i od glasanja – koje izgleda manje kao proizvod olakšanja a više izbjegavanja. Dijelom je to možda jednostavno burnout i trajno djelujuća trauma od Covida. Ali ja pretpostavljam da se radi o rastućem beznađu koje nastaje iz osjećaja da je oduzimanje vlasti Trumpu obezbijedilo američkoj demokratiji samo kratki predah.

Oduzimanje vlasti Trumpu obezbijedilo je američkoj demokratiji samo kratki predah.

Gledajući unazad pozitivno znamenje Trumpovog predsjedništva bilo je to da smo se mogli radovati na taj dan kad smo mi Amerikanci mogli to okončati. I Covid izgleda kao nešto što smo mi uveliko mogli ostaviti iza nas, ako smo vakcinisani. Sigurno, trumpizam bi mogao kao i virus dalje postojati, ali bilo je lako sebi predstaviti mnogo bolji svijet nakon izbora, uvođenja u mandat jednoga drugoga predsjednika i široke raspoloživosti vakcinacije.

Sada imamo sve to iza sebe i američki život je još uvijek skroz – naskroz loš. Distopija nema više rok trajanja.

Moj prijatelj Chris Hayes, moderator odašiljača MSNBC upotrebljava izraz „loš osjećaj“ da bi opisao određene vrste priča o demokratskom raspadu Amerike. „‘Loš osjećaj‘ je osjećaj u dubini želudca da nam nije dobro i da nije sigurno da li će nam u budućnosti biti dobro“, kaže on meni.

Sada imamo sve to iza sebe i američki život je još uvijek skroz – naskroz loš. Distopija nema više rok trajanja.

Problem nije samo što birači, prema anketama, makar trenutno, žele predati kongres onoj partiji, koja pobunjenike od 6. januara u velikoj mjeri smatra junacima. To je doduše uznemiravajuće ali gledajući na tendencije američkih birača da se uvijek okreću protiv partije koja je upravo na vlasti, to je i prilično normalno. U demokratskom sistemu republikanci trebaju da pobijede ukoliko imaju javno mnijenje iza sebe.

Zastrašujuće je međutim, da demokrate čak i kad povrate povjerenje stanovništva i dobiju više glasova od republikanaca mogu uprkos tome izgubiti. Samo takozvani Gerrymandering – ciljano novo krojenje izbornih jedinica – je dovoljno da sruši ravnotežu u predstavničkom domu. Sjeverna Karolina, država koju je Joe Biden izgubio od republikanaca sa samo 1,3 posto procentnih bodova, upravo je odobrila kartu za novu podjelu izbornih jedinica, koja predviđa 10 sigurnih mjesta za republikance i tri sigurna mjesta za demokrate ali samo jedno mjesto oko koga se treba boriti. „Demokrate bi zato morale pobijediti sa razlikom od 11,4 procentnih bodova da bi osvojili samo polovinu mjesta u kongresu“, izračunali su statističari iz FiveThirtyEight.

Već ima žalbi protiv ovoga krojenja izbornih okruga ali Vrhovni sud – koga kontrolišu konzervativci iako su demokrate na sedam od posljednjih osam predsjedničkih izbora dobili većinu glasova u zemlji – je 2019. srušio ustavnopravna ograničenja za Gerrymandering.

Još gore izgleda u Senatu gdje republikanci kroz sve veću geografsku polarizaciju prijete da dobiju trajnu kontrolu. Kako moj kolega Ezra Klein piše prošlog mjeseca demokratski guru podataka David Shor prognozira da će demokrate 2024. godine iako na izborima dobiju 51 posto glasova u poređenju sa danas izgubiti sedam mjesta.

Za republikance će doduše biti teško da izbore 2024. godine jednostavno pokradu ali mogli bi ih pretvoriti u haos.

U međuvremenu su republikanci uklonili službenike koji su osiguravali integritet izbora iz 2020. i zamijenili ih. Za republikance će doduše biti teško da izbore 2024. godine jednostavno pokradu ali mogli bi ih pretvoriti u haos koji izaziva dalekosežne nemire. A ako oni pobijede teško je zamisliti da će se ikada više suglasiti sa mirnom predajom moći. Kao što je Hayes rekao, to što nam dolazi je jedna neizbježnost koju je „vrlo teško gledati“.

Već sada republikanska partija namigujući kreće na nasilno zastrašivanje svojih političkih protivnika. Za vrijeme predsjedničke predizborne kampanje 2020. godine jedan desničarski autokaravan pokušao je da istisne sa ceste jedan Bidenov izborni autobus a pritom ih je bodrio senator Marco Rubio. Članovi školskih i zdravstvenih ureda zamolili su ministarstvo pravosuđa za pomoć da se suzbije poplava prijetnji i šikaniranja.

Tri republikanca u kongresu su izjavila da žele ponuditi praksu Kyle Rittenhouseu, mladiću, koji je na jednoj demonstraciji Black Lives Matter ustrijelio dva čovjeka i koji je oslobođen optužbi. Jedan od ovih republikanaca, poslanik u kongresu Paul Gosar, twitovao je prije toga animirani video o samom sebi u kojem on ubija zastupnicu Alexandria Ocasio-Cortez. Većina njegove grupe je stala uz njega.

Već sada republikanska partija namigujući kreće na nasilno zastrašivanje svojih političkih protivnika.

Ja gledam u budućnost i vidim vladavinu ljudi koji ili pozdravljaju zastrašivanje lijevih liberala ili podržavaju one koji to čine – bez da bi se protiv te vladavine moglo nešto preduzeti. Takav rezultat nije neizbježan; nepredviđeni događaji mogli bi promijeniti političke koalicije. Moglo bi se još uvijek nešto uraditi kako bi se spriječila katastrofa. Koliko utjehe možete iz toga izvući zavisi od vaše procjene.

Gledajući na sumoran razvoj američke politike ja se brinem da će se progresivni povući u privatan život da ne bi izgubili razum – povlačenje koje će samo ubrzati propadanje demokratije. Da bi smo privukli ljudi da se bace u borbu za spasavanje ove propale zemlje trebaju nam vođe koje će ih moći ubijediti da još nisu izgubili.

Michelle Goldberg je od 2017. kolumnistkinja New York Times. Ona je 2018. dobila, sa timom autora Pulitzerovu nagradu za reportažu o seksualnom nasilju na radnom mjestu. Autorica je više knjiga.

ipg-journal.de