Nova tvrdoglava EU

Povezani članci

• Google uveo restrikcije kompaniji Huawei
• Dvije trećine Čeha se boji samoće u starosti
• Poplave u Njemačkoj odnijele najmanje 80 života
• Lukašenkova jesen
• Rane zabilješke Kenedija: Fasciniran Hitlerovom Njemačkom
• Kakva je sudbina sporazuma o nuklearnom razoružavanju SAD i Rusije?

Dok je posljednjih dana u Evropi fokus na evakuaciji sugrađana i Afganistanaca koji su pomagali raznim stranim vladama i misijama u ratom razorenoj zemlji, retorika i aktivnosti će se promijeniti sada kada je prevlast talibana završena. Od sada, Evropska unija će se fokusirati na izbjegavanje migracijske krize i pobrinuti se da “tvrđava Evropa” ostane netaknuta.

Izgradnja ograda i zidova, aktivnost obično povezana sa desničarskim populistima, sada je uobičajena tema širom Evropske unije koja se nekoć hvalila da je humanitarna velesila.

Dovoljno je analizirati zajedničku izjavu ministara unutrašnjih poslova svih 27 zemalja članica nakon hitnog sastanka u Briselu ranije ove sedmice zbog situacije u Afganistanu.

Jedan odlomak, više nego bilo koji drugi, opisuje novi, tvrdoglavi blok: “Na temelju naučenih lekcija, EU i njene države članice odlučne su u zajedničkom djelovanju kako bi spriječile ponavljanje nekontrolisanih velikih nelegalnih migracija sa kojima smo se suočavali u prošlosti, pripremajući koordiniran i uredan odgovor. Podsticaje za nelegalne migracije treba izbjegavati”.

U tekstu se zatim opisuje nužnost pružanja “podrške zemljama u neposrednoj blizini Afganistanu kako bi se osiguralo da oni koji imaju potrebu dobiju odgovarajuću zaštitu, prvenstveno u regiji” i pokretanje ciljanih informativnih kampanja “u borbi protiv narativa koje koriste krijumčari”, uključujući online prostor, koji potiču ljude na opasna i nelegalna putovanja prema Evropi”.

Skoro bi bilo lakše samo izdati izjavu u kojoj se kaže: “migranti nisu dobrodošli”, rekao mi je jedan diplomata.

Ili uzmite u obzir primjedbe povjerenice EU za unutrašnje poslove Yive Johansson, koja je nakon sastanka istakla: “Najbolji način da se izbjegne migracijska kriza jeste da se izbjegne humanitarna kriza. I zato moramo podržati Afganistance u Afganistanu”. Kada je na nju izvršen pritisak, dodala je: “Mislim da je važno pojasniti da Ženevska konvencija koja dalje ljudima pravo da se prijave za azil nije ista [stvar] kao [kad kažete] svima [kojima] treba međunarodna pomoć da mogu doći u Evropsku uniju i ovdje dobiti zaštitu”.

No, Yiva Johansson nije članica otvorenih antiimigrantskih stranaka poput mađarskog Fidesza ili poljskog Zakona i pravde (PiS). Ona je švedska socijaldemokatkinja i bila je istaknuta članica švedske vlade koja je u jesen 2015. godine primila više pridošlica po glavi stanovnika no ijedna druga zemlja EU.

Ipak, jasno je da duh te burne jeseni još uvijek progoni klub. To je ohrabrilo populiste širom kontinenta i osiguralo ružne poteze koji su gotovo prekinuli cijeli evropski projekat jer su se suprostavile mnoge zemlje zapadne Evrope, koji su insistirali na podjeli tereta, posebno protiv država Višegrad 4 koje nisu željele vidjeti nove dolaske na svojim teritorijama. Šest godina kasnije, može se reći da je zadnja grupa dobila raspravu. Niko više nije iznenađen kada se uz vanjsku granicu EU podignu zidovi i bodljikava žica.

Da budemo fer, nije sve u tome da se spriječi dolazak Afganistanaca. Johansson je napomenula da pojedine zemlje članice još uvijek rade na preseljenju raznih osoba poput novinara, žena, aktivista i nevladinih radnika. I dok EU u cjelini neće iznijeti broj ljudi koje namjeravaju premjestiti na isti način na koji to rade Kanada ili Velika Britanija, blok će kasnije u septembru organizovati forum za preseljenje, a Brisel će brzo istaknuti da su uprkos teškoj retorici, dali azil za 300.000 ljudi iz cijelog svijeta tokom prošle godine.

Novac koji ide u Afganistan i susjedne zemlje također će značajno da se poveća. Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen nedavno je objavila da će 200 miliona eura humanitarne pomoći otići u Afganistan i susjedne zemlje u kojima se nalaze Afganistanci, a postoje i glasine da će se taj iznos uskoro povećati na 600 miliona sa očekivanim dodatnim dopunama.

U konačnici, čini se da Brisel vjeruje da će davanje novca zemljama susjednim Afganistanu biti najbolja opcija za zadržavanje migranata. Nije slučajno što je Twitter račun predsjednika Evropskog vijeća Charlesa Michela bio pun njegovih slika kako telefonski razgovara sa čelnicima nekoliko zemalja srednje Azije i Indije.

Lideri Evropske unije mogli bi, naravno žestoko protestovati kada novinari spomenu “novi sporazum sa Turskom”. Ipak “faustovska nagodba” Brisela sa vladom režima Recepa Tayyipa Erdogana početkom 2016. godine prekinula je tu krizu.

U zamjenu za šest milijardi eura iz EU, turski graničari su se pobrinuli da posljednjih godina veoma mali broj migranata pređe Egejsko more u Grčku. Ne treba se iznenaditi na sliku EU koja u budućnosti postiže slične dogovore sa zemljama u susjedstvu Afganistana. Ili da čak daju još više novca Ankari.

Ovo je naravno omogućilo Turskoj da “naoruža” migrante prijeteći, u nekoliko navrata, da će odustati od sporazuma i da će ih poslati prema granici sa EU.

Držanje takve municije uz hram EU rezultiralo je blagim odgovorom Brisela na sve druge geopolitičke provokacije koje je Erdogan proizveo u istočnom Sredozemlju i na drugim mjestima.

Stoga je razumljivo da bi EU uskoro mogla uvesti dodatne sankcije Lukašenkovom režimu zbog korištenja sličnih taktika protiv Latvije, Litvanije i Poljske kako bi postavili ton i pokazali da više neće biti iznuđivani.

Nova Evropska unija mogla bi biti nazvana “ciničnom” ili “bešćutnom”, ali neće zaustaviti barijere, sankcije i hrpu novca poreznih obveznika EU u rukama manje ili više autoritarnih režima koji će u bliskoj budućnosti obavljati svoj prljavi posao. Jednostavno, ovako će izgledati buduća EU politika prema Afganistanu.

RSE