Novi nihilisti

Povezani članci

• Civili ubijeni u američkoj vojnoj operaciji na sjeverozapadu Sirije
• Vanredno stanje u Turskoj i naredna tri mjeseca
• Katarska kriza, Saudijska Arabija; početak raspada arapske koalicije
• Balkanizacija Amerike
• Nekoliko poginulih a više od 150 ozlijeđenih u sudaru vlakova u Njemačkoj
• Napadač nožem ranio policajca u Briselu

Foto: DPA – Marjorie Taylor Greene zatupa ne samo 14. distrikt savezne države Džordžija u Predstavničkom domu SAD, nego i različite teorije zavjere.

Ovogodišnji međuizbori u SAD pokazuju koliko je republikanska partija trenutno pokvarena.

Piše: Sarah Longwell – ipg-journal.de – 4.11.2022.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Sarah Longwell je republikanski politički strateg i urednica neokonzervativne stanice izvještaja i mišljenja The Bulwark. Ona je osnivač Republican Voters Against Trump (sada Republican Accountability Project), koja je potrošila milione dolara da bi spriječila dalji mandat Donalda Trumpa 2020. godine.

Kod ponude kandidata američkih republikanaca za predstojeće međuizbore nemoral je dostigao sasvim nove dimenzije. Kari Lake, koja u Arizoni kandiduje kao guvernerka ne želi potvrditi da će prihvatiti rezultate izbora ako izgubi. Kandidat za Senat iz Pensilvanije, Mehmet Oz, umješan je u skandal oko mučenja životinja povezano sa njegovim medicinskim istraživanjima. Herschel Walker, republikanski kandidat za Senat iz Džordžije, izgleda da je platio za jedan pobačaj iako je on izričiti protivnik pobačaja i ne želi praviti izuzetke čak ni kod silovanja, incesta ili životne opasnosti za majku. Osim toga on je svojoj supruzi držao pištolj na čelu, lagao je o svome završetku koledža i svojoj karijeri kod vojske kao i tužilaštva i nadasve prešutio da ima još troje djece.

I šta na to kaže vođstvo Grand Old Party i zastupnici medija bliski republikancima? “Ah, to nije toliko važno.” Ipak to nije uvijek bilo tako. Walkerov skandal jasno pokazuje kojiko jako su prodrli licemjerstvo i nemoral. Prije nego će Donald Trump preoteti republikansku partiju republikanci su njegove polemike masivno kritikovali ili čak od njega zahtijevali da povuče svoju kandidaturu. Tako se 2008. desilo kandidatu za Kongres Mike Eriksonu iz Oregona da izgubi podršku organizacije protivnika pobačaja Oregon Right to Life i da kasnije izgubi i izbore, kad se pokazalo da je platio za pobačaj svoje bivše prijateljice.

Ipak izgleda da su ta vremena davno prošla. Danas republikanski stručnjaci za javno mnjenje umiruju kad se radi o nedjelima njihovih najsumnjivijih kandidata i opravdavaju to sa protupitanjima kao „A šta je sa Bill Clintonom i Tedom Kenedijem?“ ili sa poštenijim izjavama kao „Dovraga. Mi trebamo to mjesto u Senatu.“ Za one koji su odrastali u vrijeme kada je moral i karakter bio oznaka republikanaca ovo je nevjerovatan zaokret. Govori  Ronalda Reagana ili George W. Busha bili su često puni pohvalnih himni „našim duboko ukorijenjenim moralnim vrijednostima i jakim socijalnim institucijama“ i upozorenjima kao: „Šta američko gospodarstvo najhitnije treba su visoki etički standardi.“

Možda smo jednostavno bili previše naivni i dopustili da nas zaslijepi ovaj govor o vrlini. Grand Old Party je konačno na jednu stranu uvijek propovijedala seksualni moral i osuđivala skandale kao ispad Billa Clintona u Oval Office a na drugu stranu previđala seksualni nemoral i korupciju vlastitih ljudi kao što su Newt Gingrich und Rush Limbaugh. 2012. National Republican Senatorial Committee – izborno tijelo republikanaca u Senatu – čvrsto je obećalo da će svome kandidatu Toddu Akinu ukinuti podršku zbog njegovih ekstremnih izjava o silovanju, ali je i dalje tajno finansiralo njegovu izbornu kampanju.

Do prije nekoliko godina republikanska partija je vrline makar retorički visoko cijenila.

Međutim između tada i danas postoji ozbiljna razlika. Do prije nekoliko godina republikanska partija je vrline makar retorički visoko cijenila, iako pritom  nije detaljirala  i mjerila je dvostrukim mjerilima. Primjer: Trumpove moralne i karakterne slabosti bile su sveopšte poznate kada je bio nominovan. Svako je znao ili morao znati da je on navodno bio korumpiran i seksualno nametljiv kao i da je u najmanju ruku odobravao rasizam i inostrane interesne konflikte jer Trump se sa većinom ovih poroka glasno i stalno hvalio. Uprkos tomu većina vodećih republikanaca posmatrala ga je kao izuzetak unutar njihovog moralnog sistema vrijednosti. Republikanci dakle nisu još u potpunosti odustali od svoih moralnih zahtijeva.

Nasuprot tomu 2022. republikanci ignorišu ili falisifikuju vrline u punoj mjeri. Trump je postavio stotine republikanskih kandidata koji oponašaju njegove laži o izborima 2020, njegovu korupciju i njegov stil sukobljavanja. karakterno upitni kandidati kao Lake, Oz i Walker su u Grand Old Party prije pravilo nego izuzetak. Prema staroj poslovici, licemjerje je danak koji porok plaća vrlini – ali republikanci u međuvremenu odustaju od licemjerja i idu na stranu poroka.

Vođa manjine u Senatu Mitch McConnell, branio je svoju neprekidnu podršku Walkeru i objasnio je stav svoje partije o problematičnim kandidatima ovako: „On je republikanac ili možda nije? Magični broj je 51.“ (Toliko mandata je potrebno za većinu u Senatu.) Vođa manjine u Predstavničkom domu Kevin McCarthy, ide još jedan korak dalje. On čvrsto stoji na najtvrđem krilu House Republican Conference – službenom udruženju republikanskih poslanika u Predstavničkom domu. Ovom krilu pripadaju među ostalima Marjorie Taylor Greene, koja je antisemitski brbljala o “židovskim svemirskim laserima” i Paul Goser, koji je prijetio drugim članovima Kongresa.

Isti taj Kevin McCarthy još prije tri godine oduzeo je poznatom bijelom nacionalisti Steve Kingu njegove mandate u odborima. Osim toga nije dao podršku Kingu na predizborima i time je praktično zapečatio njegov poraz. Teško je predstaviti da bi se McCarthy danas tako ponašao, posebno jer njemu se radi o puno toga jer on želi postati predsjednik Predstavničkog doma. Sva partija slijedi primjer McConnella und McCarthija.

Ovaj mentalitet odvešće Ameriku u turobnu budućnost.

Ovaj nihilistički stav pokazuje se, iako u drugoj formi, i kod birača republikanaca. Nije baš tako da oni otvoreno pozdravljaju pogrešno ponašanje i otvoreno licemjerstvo republikanskih kandidata. Oni jednostavno imaju mišljenje da su demokrati gori. Ovo uzimanje strane u odnosu na političkog protivnika je jedan od glavnih razloga za republikanske birače da takve moralni i lični pogledi nisu više tako odlučujući kakav je bio slučaj još prije deset godina. Jedan čovjek iz grupe koju sam posmatrao u Džordžiji rekao mi je o poslanici Greene: „Mi je trebamo kao protutežu autsajderima na drugoj strani kao Alexandria Ocasio-Cortez i njene pristalice.“

Ovi birači ne uviđaju zašto bi trebali zapostaviti svoju stranu kroz stroge moralne principe, jer oni su mišljenja da i demokrati to ne rade. Jedan Trumpov birač to precizira: „Demokrati se nisu brinuli za zemlju. Njima se radilo samo o tome da njihova strana pobjedi.“

Kad se pogrešno ponašanje vlastite strane opravdava time da je protivnička strana još gora, nastaje naravno problem: U konačnoj konzekvenci to vodi sve lošijem, nemoralnijem i koruptivnijem ponašanju, koje se u znaku plemenskog razmišljanja i ograničenju od političkog protivnika toleriše. Ovaj mentalitet odvešće Ameriku u turobnu budućnost – ili puno više u još turobniju budućnost. Od našeg izabranog vođstva možemo i trebali bi više očekivati.

Dok su republikanci sebi propisali moralni nihilizam demokrati bi trebali sve uraditi da se etabliraju kao moralna instanca. Obje velike partije reorganizuju se ne samo u političkim nego i u karakternim pitanjima. Biden je 2020. dobio glasove onih birača za koje je najvažnija karakterna osobina kandidata glasila: „Može zemlju ujediniti“ ili „Ima dobru mogućnost rasuđivanja“. I kod onih koji su za najvažniji kriterijum uzeli „Staraj se o ljude kao ja“ Biden je dobro prošao. Trump je dobio glasove onih koji su prije svega željeli „jaku vodeću osobnost“.

Iako je naša politička kultura u ovim vremenima pod uticajem cinizma stalno postoji potreba za pristojnošću.Od birača koji mijenjaju strane čuo sam kao obrazloženje zašto nisu mogli glasati za Trumpa: „Kako mogu svojoj djeci dati pristojnost ako se predsjednik SAD tako ponaša?“ Mnogi Amerikanci žele i dalje moralno vođstvo – ili makar izabrane zastupnike kojima nije sramota kada ih njihova djeca vide na vijestima.

ipg-journal.de