Europa

Osrednja sila, umjesto globalni igrač

Jeremy Shapiro & Nick Witney
Autor 19.4.2021. u 11:19

Osrednja sila, umjesto globalni igrač

Foto: DPA – Prema Borisu Johnsonu Britanci sada mogu kao njihovi preci krenuti ka novim horizontima, sklapati izuzetne trgovinske paktove i jačati ugled Velike Britanije kao „snage dobra u svijetu“.

Boris Johnson bi trebao brzo pokopati iluziju „Globalne Velike Britanije“. Samo sa više skromnosti London može upravljati erom nakon Brexita.

Pišu: Jeremy Shapiro i Nick Witney  – 12.04.2021.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

31. decembra 2020. u pola noći Ujedinjeno kraljevstvo provelo je svoj izlazak iz Evropske unije; nakon što se dogovorilo na trgovinski pakt, koji reguliše odnose između dvije strane, London se mogao osloboditi „leša, koji je EU“, kako su to teatralno formulisali pristalice Brexita. Ujedinjeno kraljevstvo može sada slobodno slijediti svoju sudbinu „Globalne Velike Britanije“.

Ipak, gdje leži ova sudbina? Britanski premijer Boris Johnson prodavao je drsko Brexit kao početak „nove elizabetanske ere“, kao globalno britansko buđenje. Kao njihovi preci, gusari, mogli bi Britanci krenuti prema novim horizontima, zaključivati izuzetne trgovinske paktove, dogovore sa saveznicima korigovati prema vlastitim potrebama i jačati ugled Velike Britanije kao „snage dobroga u svijetu“.

Nedavno objavljeni izvještaj vlade „Global Britain in a Competitive Age“, odslikava ovaj optimizam. Ujedinjeno kraljevstvo, stoji u njemu, postat će „naučna i tehnološka super sila“ i potvrditi „svoju vodeću poziciju u sigurnosnoj politici, diplomatiji i razvoju, rješavanju konflikata i borbi protiv siromaštva“.

Ovom optimizmu nasuprot stoje štete koje je zemlja pretrpjela u pandemiji Covid -19. Ujedinjeno kraljevstvo bilo je najteže pogođeno od svih G7 država, a stopa smrtnosti bila je jedna od najviših u Evropi. Trenutno vlada provodi neočekivano uspješnu kampanju vakcinisanja, međutim to ne mijenja ništa na teretu dugova od dva biliona funti, najvišem u posljednjih 70 godina, koji brzo raste.

Radi toga bi za Veliku Britaniju bilo dobro da sljedeći kapital otvori sa nešto više skromnosti. 

Radi toga bi za Veliku Britaniju bilo dobro da sljedeći kapital otvori sa nešto više skromnosti. Zemlja može u međunarodnoj politici i dalje igrati jednu od centralnih uloga, ako se može pomiriti sa svojim statusom osrednje sile. Umjesto da se gube u fantazijama o komonveltu ili indopacifičkom prostoru, trebali bi prihvatiti geografsku blizinu EU i kao njen najvažniji eksterni partner izgraditi svoj globalni uticaj.

Prije nego su u decembru stupili na snagu trgovinski dogovori, Britanci nisu imali sklonosti i vremena za debatu o njihovoj novoj poziciji u svijetu. Nakon pet godina svađe, većina je jednostavno htjela samo da se „Brexit okonča“. Doduše, štampa Brexitovaca se sakupila iza Johnsonovog pregovaračkog trijumfa, ali u javnosti je više vladalo olakšanje nego pobjedničko raspoloženje.

Osim toga, pakt se dogodio paralelno sa pojavom nove i zaraznije varijante Covid -19 u Velikoj Britaniji. Kad je Francuska na to privremeno blokirala britanske robe i putnike, haos koji je nastao dao je potvrdu za to kako je važna trgovina preko Kanala i šta bi značio neuspjeh dogovora.

Britanski mediji su brzo ukazali na stvarne nedostatke trgovinskog pakta, naprimjer, da je Johnson gospodarske interese podredio pretpostavljenim potrebama britanskog suvereniteta. Ekonomisti predviđaju za sljedeću deceniju pad BDP po glavi stanovnika od oko šest posto, a izvoz usluga u EU ubuduće ovisi od odluka u Briselu.

Brexit tako nije ni blizu da bude „završen“, nego će se jedna za drugom objavljivati ograničenja za gospodarske, političke i ljudske odnose između Londona i Evrope. U januaru je izvoz britanske robe u EU opao za 40 posto, a neprestani trgovinski sporovi oko Sjeverne Irske ilustruju da je razdvajanje bilo sve drugo nego čisti i prijateljski razvod.

U januaru je izvoz britanske robe u EU opao za 40 posto.

Evrofilni Britanci vide u ovom razvoju potvrdu propadanja njihove zemlje. Međutim, stanje ipak nije tako tmurno . Ujedinjeno kraljevstvo zasada ostaje peto najveće narodno gospodarstvo svijeta, atomska sila i stalni član Savjeta bezbjednosti UN. Oni imaju jaku armiju i izvanredan sistem prisluškivanja i odbrane od sajber napada, a ovi kvaliteti objašnjavaju i „posebne odnose“ sa SAD.

Osim toga, London je globalno umrežen na najbolji način. 2021. Britanci će organizovati samit G7 i COP26 konferenciju o klimi u Glazgovu. Zemlja pripada udruženju obavještajnih službi Five Eyes i u planovima predsjednika SAD Joe Bidena, koji želi oko sebe okupiti demokratije svijeta, vjerovatno će igrati važnu ulogu. Britanci se osim toga raduju da vladaju jednim od najprihvatljivijih materinskih jezika svijeta koji kao međunarodna Lingua Franca čini BBC jednim od najvažnijih globalnih glasova, a britanskim univerzitetima, sudovima i diplomatskim službama obezbjeđuje izvanredan ugled.

Osim toga, Ujedinjeno kraljevstvo ostaje, uprkos stalnom resentimentu prema EU (koja je u posljednjem Johnsonovom izvještaju vlade pomenuta samo usput), za nekadašnjeg partnera na kontinentu geografski, kulturalno i gospodarski bliski saveznik. Za vrijeme članstva u EU britanskim predstavnicima u Briselu uvijek je uspjevalo da interese svoje zemlje učinkovito provedu, iako su istovremeno tvrdo igrali kao dio neposlušnih država članica. Danas britansko vodstvo može na politiku EU spolja možda još bolje uticati jer sa jedne strane može fleksibilnije agirati nego država članica, a s druge strane ima više mogućnosti uticaja nego puno udaljenije sile.

Kao nečlan sa izvanrednim znanjem kompleksnog birokratskog organizma EU Ujedinjeno kraljevstvo može i dalje uticati na pravila koja su važna za njegove građane, a najteža pravila jednostavno ignorisati. U svakom slučaju, vlada Johnsona mora sačuvati ideološku fleksibilnost.

London će eru nakon Brexita uspješno savladavati ukoliko koristi svoje jake strane, a izbjegne suvišni angažman.

London će eru nakon Brexita uspješno savladavati ukoliko koristi svoje jake strane, a izbjegne suvišni angažman, koji je izazvan više nostalgičnim razmatranjima nego pravim nacionalnim interesima. Da li je političko vodstvo zemlje sposobno za takvu skromnost može se možda izmjeriti po tome kako si predstavljaju nedavno najavljeno okretanje na indopacifički prostor.

Nakon Hladnog rata pomjera se moć i bogatstvo sa zapada na istok, tako da Velika Britanija trenutno na istoku traži nova tržišta. U međuvremenu Kina nastupa geopolitički vrlo samosvjesno. Međutim, ovo pomjeranje sa puno posljedica ne znači da bi slanje Royal Navy na patroliranje kraj kineske obale bilo najbolja ili jedina opcija Britanaca,  pogotovo jer vlada i dalje „teži korisnom trgovinskom i investicionom partnerstvu sa Kinom“, stoji u njihovom najnovijem izvještaju.

Već pojam „indopacifički“ dopušta da se zaključi da Velika Britanija svoj entuzijazam povlači iz transatlantskih thinktankova. Briga za sigurnost na istočnoazijskim morima i vojni kapaciteti Kineza ne odslikavaju naprimjer probleme srednjovelike ostrvske sile na zapadnoj obali Evroazije, nego puno više preuzima američke strahove. Kad se London okreće tako udaljenim ciljevima, to odgovara vječnom britanskom nagonu da se Vašingtonu predstavlja kao drago dijete i dohvata se svakoga problema koji time upošljava SAD.

Velika Britanija zna na kojoj strani geopolitičkog konflikta između Kine i SAD stoji. Međutim, u Afganistanu i Iraku morala je bolno naučiti da vlada kao prvo treba postaviti pitanje: „Šta mi imamo od toga?“ Ko prati Amerikance u opasne vode istočne Azije, jer to SAD zahtijevaju kao jednu vrstu dokaza lojaliteta, što sve manju ali još supstancijelnu aktivu, koju Velika Britanija može pokazati poslije Brexita, ne dovodi do posebno efektivne upotrebe.

Da bi savladao prelaz na novu ulogu Londonu je potrebna spremnost da prizna značaj EU, ali i mjera skromnosti, koja je strana aktuelnom britanskom vodstvu.

London mora naći vlastitu ulogu. Zato mora zauzeti prostor između Brisela i Vašingtona da bi mogao u područjima kao što je trgovina, digitalne usluge i evropska sigurnost, koji su za britanske građane važni, uticati na obje strane u svoju korist. Tako kao što Vašington često koristi svoje bliske odnose sa određenim državama članicama EU (i njegova je značajna lobistička moć u Briselu) da bi dobio ustupke, naprimjer, u zaštiti podataka, i London može voditi selektivnu i fleksibilnu igru. Tako bi Velika Britanija mogla sljedećih godina koristiti svoju tržišnu poziciju i politički uticaj da bi uticala na regulaciju ekološki prihvatljivih tehnologija u EU. U drugim područjima kao što je podjela vakcina Covid -19 ona može nasuprot tomu ići vlastitim putem.

Da bi savladao prelaz na novu ulogu Londonu je potrebna spremnost da prizna značaj EU ali i mjera skromnosti, koja je strana aktuelnom britanskom vodstvu. Johnson izvodi identitet svoje vlade iz nostalgičnog podsjećanja na britansku veličinu, što čini neizbježnim razdvajanje od EU.

Otežavajuće dolazi i to da nakon beskrajnih Brexit pregovora na obje strane Kanala nema više puno nosilaca odluka koji bi se potrudili oko novih područja kooperacije. Međutim, Velika Britanija će ili od svoje blizine ovome rijetko živahnom lešu EU profitirati ili će potonuti u nostalgičnu beznačajnost.

Jeremy Shapiro je direktor istraživanja u  European Council on Foreign Relations (ECFR). Prije toga bio je istraživač na projektu “International Order and Strategy” u Brookings Institution. Težište njegovih istraživanja su posebno transatlantski odnosi i američka vanjska politika.

Nick Witney je Senior Policy Fellow u European Council on Foreign Relations i nekadašnji direktor Evropske agencije za odbranu i naoružanje EDA. Težište njegovog istraživanja leži na evropskoj sigurnosnoj i odbrambenoj politici.

ipg-journal.de

Jeremy Shapiro & Nick Witney
Autor 19.4.2021. u 11:19

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija