Rat u Ukrajini

Ovako reaguje Latinska Amerika na Putinovu invaziju

 Jens Glüsing, spiegel.de
Autor/ica 1.3.2022. u 10:11

Izdvajamo

  • Međunarodni posmatrači su sve više frustrirani time kako skeptici u velikim zemljama Latinske Amerike razvodnjavaju jasnu osudu agresora Putina. da to može i drugačije dokazuje baš jedan mladi ljevičar: „Rusija je izabrala rat da bi riješila konflikt“, twitovao je u četvrtak, izabrani predsjednik Čilea Gabriel Borić, koji u martu stupa na dužnost. „Iz Čilea mi osuđujemo invaziju na Ukrajinu, povredu njenog suvereniteta i nelegitimnu upotrebu nasilja“.

Povezani članci

Ovako reaguje Latinska Amerika na Putinovu invaziju

Šefovi država Bolsonaro, Putin (u Moskvi 16. februara): Duhovna braća – Foto: MIKHAIL KLIMENTYEV / KREMLIN / SPUTNIK / POOL / EPA

Kuba, Nikaragva i Venecuela stoje uz šefa Kremlja Putina, Brazil i Meksiko se bore za svaku riječ. Mnoge zemlje u Latinskoj Americi oklijevaju da osude invaziju jer su zavisne od jednog ruskog izvoznog dobra.

Piše:  Jens Glüsing, Rio de Žaneiro        27.02.2022.

Princip neintervenisanja je svet u najvećem broju nacija Latinske Amerike a u Meksiku je čak ukotvljen u ustavu. Lijeve i desne vlade trude se bez ustezanja da osude mješanje stranih sila u unutrašnje stvari jedne države u regionu.

Takvih je bilo mnogo u istoriji kontinenta: Vlade SAD su Latinskoj Americi podržavale pučeve, uvodile gospodarske sankcije i skidale nepoželjne predsjednike. Sovjetski Savez je za vrijeme hladnog rata podržavao revolucije i čak stacionirao rakete u jednoj latinskoameričkoj zemlji – čime je provocirao najveću prijetnju za svjetski mir od Drugog svjetskog rata: Kubanska kriza 1962. godine.

Uprkos ovim iskustvima nekim latinskoameričkim predsjednicima očigledno teško pada da jasnim riječima osude rusku invaziju u Ukrajini. Pritom jedva da može biti lošija intervencija u unutrašnje poslove druge države nego vojni napad.

„Venecuela stoji na strani Putina“

Kod uobičajenih troje sumnjivih – Venecuela, Kuba i Nikaragva – bilo je iz ideoloških razloga očekivati da bi demonstrirali solidarnost sa agresorom Vladimirom Putinom. „Venecuela stoji na strani Putina“, objavio je šef države Nicolas Maduro već u srijedu. „Rusija se jednostavno brani“, smatra nikaragvanski diktator Daniel Ortega. Havana optužuje Vašington da je forsirao „proširenje NATO u pravcu Ruske federacije“ i tako provocirao rat.

Kuba njeguje od vremena Sovjetskog Saveza istorijske veze sa Moskvom, Ortega je kao predsjednik revolucionarnog režima u Nikaragvi osamdesetih godina dobio podršku istočnog bloka, Venecuela je od vladavine lijevog kaudilja Huge Čaveza usko povezana sa Rusijom.

Putin je Čavezu prodavao puške i avione, ruske firme ekspolatišu u Venecueli naftu i gas. Nekoliko tjedana prije invazije ruski ministar odbrane naznačio je da bi Moskva mogla poslati vojnike u Venecueleu i Kubu ako kriza dalje eskalira – on je očigledno aludirao na novu kubansku krizu.

Zveckanje oružjem sa novom kubanskom krizom

Vlada SAD odbacila je prijetnju vjerovatno s pravom kao zveckanje oružjem. Može se poći od toga da Maduro ne bi bio oduševljen sa izgledom na rusku provokaciju sa venecuelanskog tla. Dan nakon invazije izgledalo je kao da bi se povukao: On je zahtijevao „diplomatsko rješenje“. Politički mu se ruski napad na Ukrajini ne uklapa u računicu: Maduro upravo pokušava da Venecuelu gospodarski stabilizujei poboljša njen ugled u regionu.

Nikaragva i Kuba, druga dva Putinova prijatelja, ne igraju na međunarodnom parketu nikakvu važnu ulogu. Ali i predsjednicima Meksika i Brazila, političkih i gospodarskih velesila Latinske Amerike, bilo je u početku teško da u pogledu ruske invazije nađu prave riječi.

„Mi nismo za rat“, govorio je nesuvislo ljevičarskopopulistički predsjednik Meksika Andres Manuel Lopez Obrador za vrijeme svoje jutarnje konferencije za štampu. Meksiko se uvijek izjašnjavalo „za mir i miroljubivo rješenje“ konflikata. On je izbjegao da imenom spomene Rusiju i Putina. Tek nakon što su ukrajinska ambasada i više bivših diplomata kritikovalo njegovo držanje, jer nije otvoreno osudio invaziju, ministar vanjskih poslova Marcelo Ebrad je dopunio. „Meksiko energično osuđuje ovu invaziju i poziva na momentalno primirje”, koje omogućava „diplomatsko rješenje“ i štiti stanovništvo, objavio je šef meksičke diplomatije.

Bolsonaro se usteže da osudi Putina

Desničarskopopulistički predsjednik Brazila Jair Bolsonaro se nasuprot tomu usteže i dalje da agresiju Rusije takvom nazove i osudi. Ušutio je svoga potpredsjednika nakon što je ovaj uporedio Putina sa Hitlerom. Bolsonaro sam šuti do sada o ratu protiv Ukrajine. Osam dana prije napada na Ukrajinu Bolsonaro je bio kod Putina i garantovao mu je svoju “solidarnost“. Naknadno su pristalice Bolsonara u socijalnim medijima pretjerali sa tvrdnjom da se njihov idol kod Putina zauzeo za miroljubivo rješenje i možda spriječio treći svjetski rat.

Meksiko i Brazil trenutno sjede u Savjetu bezbjednosti UN a oni raspolažu i sa međunarodnim uticajem. U Berlinu, koji njeguje dobre odnose sa Meksikom, radi se na tome da se ta vlada u UN založi za osudu invazije, kako su to SAD pripremile u petak poslije podne. Njeno usvajanje zaustavio je doduše veto Rusije ali velika diplomatska podrška za tekst mogla bi doprinijeti izolaciji Rusije u Generalnoj skupštini UN, kako kalkulira Zapad. Sa svojom izjavom od četvrtka ministar vanjskih poslova Ebrard je signalisao da Meksiko čvrsto stoji na strani Putinovih protivnika. On to radi „na molbu“ predsjednika Lopez Obradora, izjavio je on.

Da li će Vašington, Berlin ili EU kod reformulacije meksičke pozicije upotrijebiti svoj uticaj je nejasno. Meksički predsjednik među poznavaocima važi kao otporan na savjete i nije se do sada posebno interesovao za vanjsku politiku. Vjerovatnije je da su oštre riječi došle od samog ministra vanjskih poslova Ebrarda i da su ododbrene od Lopeza Obradora. Ebrard važi kao najizgledniji kandidat za naslijednika predsjednika za tri godine. Oklijevajuće držanje prema ruskoj agresiji ne bi, gledajući horor slike iz Ukrajine, dobro prošlo u meksičkom narodu.

Međunarodni pritisak pokazuje djelovanje

I kod Bolsonara izgleda da međunarodni pritisak pokazuje dejstvo: Brazil je u Savjetu bezbjednosti nakon dugog oklijevanja glasao za osudu Rusije. Prije toga brazilski ambasador u UN bio je satima obrađivan od evropskih i američkih diplomata. Ambasada SAD u Brazilu je očigledno zahtijevala od Bolsonara da osudi invaziju. „Glas Brazila je važan“, rekao je otpravnik poslova SAD. EU bi računala na Brazil da bi Rusiji pokazali da u međunarodnoj zajednici „postoje pravila i da se ova pravila moraju respektovati i u međunarodnoj zajednici“, sekundirao je ambasador EU u intervjuu za CNN.

Bolsonaro je u dilemi: On u autokrati vidi brata u duhu, sličnog njegovom idolu Donaldu Trumpu. Putinov mačo stav mu se sviđa; i u njegovom preziranju demokratije on se sa njim slaže.

Usto dolazi gospodarski argument koji kako u Brazilu tako i u Meksiku ima veliku vagu: Obje zemlje su ovisne od ruskih isporuka đubriva za njihovu poljoprivredu. „Pitanje đubriva u Latinskoj Americi igra istu ulogu kao energetski problemi u Evropi“, kaže jedan poznavalac materije. Brazil povlači veliki dio kalijuma za agroindustrijske plantaže soje i kukuruza iz Rusije i Bjelorusije a Meksiko treba đubrivo prije svega za kukuruz, osnovni materijal za svoje tortilje.

Sankcije protiv Putina podigle bi cijene životnih namirnica

Kina je zbog pandemije korone kao isporučilac u veliko dijelu otpala. Ako Rusija i Bjelorusija zbog invazije na Ukrajinu budu pod sankcijama za izvoz đubriva to bi zaoštrilo dramatičan rast cijena životnih namirnica u oba najveća narodna gospodarstva Latinske Amerike. Bolsonaro je išao Putinu da bi pregovarao i o ovom pitanju. U oktobru su predsjednički izbori u Brazilu a Bolsonaro teži drugom mandatu. Dalji rast visoke inflacije kod životnih namirnica dalje bi smanjio njegove svakako ne previše dobre izglede.

Međunarodni posmatrači su sve više frustrirani time kako skeptici u velikim zemljama Latinske Amerike razvodnjavaju jasnu osudu agresora Putina. da to može i drugačije dokazuje baš jedan mladi ljevičar: „Rusija je izabrala rat da bi riješila konflikt“, twitovao je u četvrtak, izabrani predsjednik Čilea Gabriel Borić, koji u martu stupa na dužnost. „Iz Čilea mi osuđujemo invaziju na Ukrajinu, povredu njenog suvereniteta i nelegitimnu upotrebu nasilja“.

Nekadašnji studentski vođa solidarisao se sa žrtvama i ponudio „svoje skromne usluge“ da bi pomogao u ponovnoj uspostavi mira.

spiegel.de

 Jens Glüsing, spiegel.de
Autor/ica 1.3.2022. u 10:11