Palestinski ustanak ‘stoji kao siroče’

tačno.net
Autor 31.1.2016. u 10:53

Palestinski ustanak ‘stoji kao siroče’

Palestinski ustanak ovih dana liči na divno dijete bez oca i majke koje je ostalo bez zaštite i podrške

Piše: Mohsen Saleh-Al Jazeera  

Ovih dana palestinski ustanak stoji kao siroče, nad kojim se nadvija prijetnja i sluti na gašenje njegovog plamena. Međutim, bitno je istaći da će svaki uspjeh u smirivanju ustanka biti privremenog karaktera. Moguće je da će se na taj način samo prolongirati ovakva dešavanja, s obzirom na ionako uzavrelu situaciju sa tendencijom eskalacije.

Ustanak u Jerusalemu, koji traje više od stotinu dana, poput usamljenog cvijeta sam sebi krči put ka vrhu, i to kroz jaku oluju. Ovaj ustanak liči i na divno dijete bez oca i majke koje je ostalo bez zaštite i podrške… Na njegova pleća se sručio veliki pritisak, pokušaji gušenja i zatvaranje očiju, kako regiona tako i šire, s namjerom da nestane u tišini i pretvori se u prašinu bez velike buke.

Čak se i oko imena ovog ustanka „siročeta“ razilaze mnogi pisci, analitičari i političari: da li riječ o Intifadi, ustanku ili protestima… Nije to samo zato jer se radi o jedinstvenom obrascu, nego i zbog toga što su političke snage shvatile koliko ove riječi imaju širok značaj. Snage otpora, kao što su Hamas i Islamski džihad, predstavljaju ga kao Intifadu, u nastojanju da se ustanak rasplamsa i proširi. Druge snage, koje se vezuju za Fatah i zalažu se za pravac mirnog rješenja palestinskog pitanja, nazivaju ga „pobunom“, baš kao da se radi o nekom privremenom naletu bijesa, budući da takva dešavanja žele zadržati pod određenom kontrolom i unutar uskog geografskog okruženja.

Konfrontacija naroda sa okupatorima    

Ovaj ustanak predstavlja novi obrazac kreativnosti palestinskog naroda u pružanju otpora i odbijanja da prihvati okupaciju, koji se vezuje za pojedinačne inicijative i sposobnost da okupacijske snage dovede u nepovoljan položaj uz pomoć veoma jednostavnih sredstava.

U prethodne dvije Intifade, odnosno Prve intifade (Blagoslovljene intifade) koja je  trajala od 1987. do 1993. i Druge intifade (Intifade Al-Aksa) od 2000. do 2005, u početnim fazama dominirali su prizori mobilizacije širokih narodnih masa te širenje ustanka na što veći prostor kroz demonstracije i konfrontaciju naroda sa okupatorskim snagama.

Što se tiče ovog ustanka, palestinske vlasti na Zapadnoj obali preuzele su na sebe obavezu da ga uguše i zadrže njegovo djelovanje na ograničenom prostoru, zbog čega su najznačajnije aktivnosti svode na narodni ustanak i otpor u Istočnom dijelu Jerusalema. Na tom području nije prisutna palestinska vlast zbog čega dolazi do direktne konfrontacije sa okupatorskim snagama, i u Hebronu gdje postoje mnoge dodirne tačke sa doseljenicima i okupacionim snagama.

U dvije prethodne Intifade oružani otpor dolazi tek u kasnijim fazama u odnosu na narodne aktivnosti i demonstracije. Međutim, u pogledu trenutnog ustanka, oružana aktivnost javlja se na samom početku i nije se čekalo na dozvolu bilo koga, ni palestinskih frakcija, a ni institucija palestinske uprave. Dolazi do pojave akcija otpora koje provode mladići i djevojke, donoseći odluku da samostalno izvode herojske operacije sa gotovo sigurnom mogućnošću pogibije. Takvo djelovanje ne provodi se u okvirima ćelija otpora, koje bi vršile nužne pripreme za to. Razlog zbog čega je to tako počiva u činjenici da su sigurnosni organi palestinskih vlasti, u saradnji sa okupatorskim snagama, radili na demontiranju većine tih ćelija i vršili napade na njih, pa čak i prije nego su poduzete bilo kakve oružane akcije.

Zanimljivo je da se generacija koja na svojim plećima nosi teret ovog ustanka naziva „generacijom Osla“. To je zapravo generacija Palestinaca koja je rođena i odrasla u okrilju Sporazuma iz Osla, potpisanog u cilju postizanju mirnog rješenja. Međutim, ova generacija iskazuje svoje žestoko protivljenje tome, što predstavlja još jedan čavao na lijesu ovog Sporazuma koji je ukinuo mnoga palestinska prava. Ovaj Sporazum nije naišao na uvažavanje čak ni na izraelskoj strani koja ga je koristila samo kao instrument kontrole palestinskog naroda i sredstvo za judejizaciju zemlje i širenje doseljeničkih naselja. Stoga ova generacija šalje veoma jasnu poruku političkom rukovodstvu da je došlo vrijeme za zatvaranje stranice koja se naziva Oslo, i za ponovno pružanje otpora kako bi se okupacione snage otjerale sa palestinske teritorije.

Sam Khaled Meshaal je kazao da ustanak „pati zbog odsustva političkog i duhovnog rukovodstva“ te je pozvao palestinske organizacije da ga usvoje. Palestinske frakcije, uključujući i Hamas, ne pokazuju želju za preuzimanjem odgovornosti za akcije i aktivnosti otpora, u nastojanju da ustanak dobije patriotski i jedinstven zajednički okvir te da se njime čuva duh palestinskog naroda čime se sprečava izolacija ili borba protiv ovog ustanka kao aktivnosti koju provodi jedna frakcija. Stoga smo primijetili da mnogi od onih koji su poduzeli akcije pripadaju ili se smatraju djelom Hamasa, Fataha, Islamskog džihada, Narodnog fronta ili drugih palestinskih frakcija. Međutim, njihova pripadnost određenim frakcijama saznala bi se tek nakon što poginu kao mučenici ili za vrijeme sahrana, bez da konkretna frakcija preuzme na sebe odgovornost za to djelovanje.

Možda je ovakva situacija dodatno otežala snagama sigurnosti sprečavanje tih akcija prije njihove realizacije, što omogućava ostvarivanje cilja i širenje straha među izraelskim doseljenicima i okupacionim snagama i to uz pomoć veoma jednostavnih sredstava kao što su noževi ili napadom automobila.

Prateći medije može se primijetiti da Hamas, Islamski džihad i druge snage koje se protive Sporazumu iz Osla snažno guraju u pravcu rasplamsavanja i daljeg produbljivanja ustanka. Navedeno se jasno očituje kroz prihvatanje pobune, intenzivno izvještavanje i masovno mobiliziranje putem njihovih medija, kao što su kanal Al-Aksa, Al-Quds i Palestina danas. Što se tiče pokreta Fatah, čini se da vlada podijeljenost unutar njegovih redova po pitanju ovog ustanka, s obzirom da su u njemu učestvovale skupine koje pripadaju ovom pokretu ili se smatraju djelom ovoga pokreta, dok rukovodstvo palestinske administracije koja pripada pokretu Fatah nije željelo pružiti svoju podršku oružanom otporu ili čak širenju narodnih aktivnosti protiv okupacije na područjima pod kontrolom pokreta Fatah.

‘Proračunati ustanak’

To pokazuje da je rukovodstvo palestinske samouprave u Ramallahu nezadovoljno zbog izraelskog načina ophođenja prema njoj i američkog zanemarivanja stoga žele „ustanak pod kontrolom“ ili „proračunati ustanak“ unutar granice dovoljne za pokretanje zaustavljenog političkog pomirenja, ali bez izazivanja ljutnje američke ili izraelske strane u onoj mjeri u kojoj bi se palestinska samouprava izložila novim sankcijama.

U takvom okruženju, teško je zamisliti da ustanak ima jedinstveno rukovodstvo koje bi ga vodilo jer bi to rukovodstvo odmah bilo uhapšeno od strane palestinskih sigurnosnih organa ili snaga izraelske okupacije.  Međutim, možda će ustanku trebati rukovodstvo na terenu (prisutno na svakom mjestu, uz visoku mobilnost i manevriranje) ispred različitih palestinskih frakcija kako bi se koordiniralo njihovo djelovanje i na taj način osigurao njegov kontinuitet, širenje i uspjeh. Uprkos činjenici da smo svjesni težine zadatka ovih lidera u ambijentu u kome dominira palestinska uprava i snage okupacije koje ih proganjaju, rukovodstvo poput ovog bi, u najmanju ruku, naišlo na palestinsku narodnu podršku širokih razmjera.

Nakon stotinu dana, okupacione snage nisu uspjele ugušiti ovaj ustanak, ali ga uspijevaju ograničiti u saradnji sa sigurnosnim službama palestinske samouprave. Ustanak je sebi prokrčio put i uspijeva nanijeti gubitke izraelskoj strani, na kojoj je stradalo oko 40 Izraelaca, dok ih je ranjeno oko 500. S druge strane je poginulo blizu 150 Palestinaca a ranjeno oko 15.000.

Tokom 85 ustanka, zabilježena su 72 otvaranja vatre, 71 napad nožem i 19 napada automobilom te 41 pokušaj napada nožem. Izvještaji ukazuju da je do kraja mjeseca decembra 2015. izvršeno oko hiljadu akcija, a u 296 njih su nanesene povrede Izraelcima.

Dakle, pred nama su aktivnosti oružanog otpora koje nanose gubitke izraelskoj strani, baš kao što se dešavalo i za vrijeme prethodnih Intifada. Šta više, u nekim svojim refleksijama ovaj ustanak nadilazi ono kroz šta su prošle te dvije Intifade.

Ako znamo da se samo u Jerusalemu desilo 420 napada koje su izvršili Palestinci, uočit ćemo kolike mogućnosti počivaju u ovom ustanku i koliku zapravo sposobnost djelovanja ima na terenu kada se nalazi daleko od dominacije „vlasti iz Osla“.

Ustanak čiji je glavni motiv bio odbrana džamije Al-Aksa i svetih mjesta suočenih sa izraelskim skrnavljenjem i organiziranim akcijama požidovljavanja, uspio je zaustaviti dublje izraelsko prodiranje te je onemogućio vremensku i prostornu podjelu džamije Al-Aksa. Također je primorao američkog državnog sekretara da dođe u region i pokuša smiriti situaciju u koordinaciji sa jordanskom Vladom, Palestinskom samoupravom i izraelskom Vladom.

Ovaj ustanak je izazvao i ogromne ekonomske gubitke na strani Izraela, posebno zbog odsustva osjećaja sigurnosti, što je priznalo oko 77 posto Izraelaca, zbog čega se smanjio procenat izlaska na ulice i tržnice, pored značajnog pada turizma.

Jaki aduti snaga otpora

S druge strane, ustanak nailazi na široku narodnu podršku koja mu daje podstrek za dalje, prema anketama koje je tokom proteklih mjeseci sproveo palestinski Centar za politiku i istraživanje javnog mnijenja (PCPRS) – Centar se nalazi u Ramallahu i smatra se sekularnim. Istraživanje javnog mnijenja dovelo je do sljedećih rezultata: „generacija Osla“ (osobe između 18-22 godine) pružaju najviše podrške ustanku, 68 posto palestinskog naroda podržava odustajanje od Sporazuma iz Osla, dok svega 25 posto podržava njegovu primjenu, 67 posto ispitanika slaže se sa upotrebom noževa u napadima, 64 posto njih smatra da treba zaustaviti sigurnosnu koordinaciju sa izraelskim okupatorima, 65 posto ispitanika podržava odlazak Mahmouda Abbasa sa čelne pozicije Palestinske samouprave, 60 posto podržava oružanu borbu a otprilike polovina onih koji su bili anketirani podržali su raspuštanje palestinske vlasti.

Snage otpora imaju jake adute, čak i na teritorijama gdje dominaciju i kontrolu u svojim rukama drže palestinske vlasti, kao što je slučaj na Zapadnoj obali, pa čak i nakon više od deset godina čelične sigurnosne ruke i progona pripadnika Hamasa i Islamskog džihada. Rezultati ankete koja je provedena u mjesecu decembru 2015. godine, pokazali su da bi u slučaju predsjedničkih izbora Ismail Haniyeh pobijedio Mahmouda Abbasa sa razlikom od 10posto (51 posto u korist Haniyeha i 41 posto u korist Abbasa) uz napomenu da Haniyehova popularnost na Zapadnoj obali sve više raste, te da Hamas na Zapadnoj obali ima veću popularnost od Fataha.

Ankete poput ovih zajedno sa drugim pokazateljima potvrđuju da postoji ambijent istinske spremnosti za ustanak na Zapadnoj obali, i da vlada razočaranost ulogom Palestinske samouprave i pravcem mirnog rješenja sukoba te njegovim implikacijama.

Bez obzira na gore navedeno, Mahmoud Abbas i rukovodstvo palestinske samouprave i dalje insistiraju na sigurnosnoj koordinaciji sa okupacionim vlastima te poduzimaju korake kako bi se ustanak ograničio i zadržao u formi kontrolirane aktivnosti. Zanimljivo je da palestinska javnost još uvijek ne uzima za ozbiljno prijetnje palestinskih vlasti Izraelu, jer više od dvije trećine Palestinaca smatra da Mahmoud Abbas nije ozbiljan u svojim prijetnjama.

Oživljavanje sigurnosne koordinacije

Ono što se zapravo desilo jeste održavanju tajnih sastanaka u Ammanu i Kairu između rukovodstva palestinske vlasti i izraelskih zvaničnika, na osnovu informacija koje su procurile u javnost. Takva dešavanja Narodni front je opisao kao „podmukao ubod u leđa palestinskog naroda“. Već ranije je rukovodstvo palestinske vlasti komuniciralo sa palestinskim liderima na teritoriji okupiranoj 1948, tražeći od njih da zaustave ili smanje intenzitet ustanka u svojim regijama.

Što se tiče sigurnosne koordinacije, primjetno je njeno oživljavanje i još veće aktiviranje tokom mjeseca decembra 2015. Komisija porodica političkih zatvorenika na Zapadnoj obali zabilježila je 265 kršenja ljudskih prava pripadnika i učesnika palestinskog otpora, naročito iz redova Hamasa, od strane sigurnosnih agencija palestinskih vlasti.

Izraelske novine Haaretz (7.1.2016) spominjale su izvještaj izraelskih sigurnosnih agencija koji ukazuje na to da je rukovodstvo palestinskih vlasti u Ramallahu radilo na smanjivanju „huškačkog“ diskursa u medijima te na raspoređivanju pripadnika u službenim uniformama palestinskih sigurnosnih snaga na tačkama spajanja, naročito tokom proteklih sedmica. U tom kontekstu ponovno su pokrenute akcije hapšenja Hamasovih pripadnika, dok je evidentan pad učešća pripadnika Fatah u ustanku, uz veliki napredak sigurnosne koordinacije, što podrazumijeva i hapšenje mreže koja se bavi vojnim djelovanjem Hamasa sačinjene od 25 aktivista.

Na kraju, ustanak koji ima potencijal za uspjeh i ekspanziju ovih dana stoji kao „siroče“. S jedne strane se bori sa cionističkim ugnjetavanjem a sa druge strane sa sigurnosnom i medijskom blokadom palestinskih vlasti u Ramallahu. Niko od palestinskih frakcija ne želi uzeti ovaj ustanak u svoje okrilje, dok se on istovremeno suočava sa političkim i medijskim zanemarivanjem na arapskom, regionalnom i međunarodnom planu.

Stoga se nad ustankom nadvila prijetnja istinskog gašenja. Međutim, bitno je potvrditi da će bilo kakav uspjeh u gušenju ustanka biti privremenog karaktera. Možda će se situacija samo prolongirati s obzirom da je trenutno stanje pred erupcijom i stalnim pogoršanjem. Takva situacija usmjeriti će se prema ogromnom talasu koji će zahvatiti sve pred sobom i dovesti u pitanje opstanak palestinskih vlasti i njenih organa. Jedino ukoliko ne dođe do promjene političkog, administrativnog i ekonomskog sistema djelovanja na Zapadnoj obali u smislu da se usmjeri u pravcu otpora što bi Sporazum iz Osla, njegove odredbe i simbole učinilo djelom prošlosti.

tačno.net
Autor 31.1.2016. u 10:53

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija