Pandemija i populizam: Šok sa desnice još bi mogao doći

 Thomas Fricke
Autor 16.6.2020. u 11:02

Pandemija i populizam: Šok sa desnice još bi mogao doći

Foto: Jens Schlueter/ Getty Images – AfD: Potencijal gnjeva bi mogao sazrijevati

Populisti kao Donald Trump, Boris Johnson i AfD za vrijeme krize gube u očima birača. Međutim iskustva sa španskom gripom daju osjećaj da je opuštanje zavaravajuće.

Piše: Thomas Fricke  12.06.2020.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Izgleda kao da je opasnost otklonjena. Par tjedana je izgledalo kao da je pandemija Corone svečanost za sve koji sa nespretnim izrazima i desničarskonacionalističkim držanjem lupetaju – da li protiv Kineza ili o mogućem smanjivanju osnovnih prava ili su to zli političari uopšte. Sada izgleda da pozicija predsjednika SAD slabi, kao i njegovog populističkog kolege Borisa Johnsona. A i AfD čeka na bonus kod birača za svoju kuknjavu oko Corone.

Opasnost prošla? Je li to onda bila više kriza za oprezne etablirane političare kao naša kancelarka koja vječno važe sve mogućnosti? Ne može se potpuno isključiti.

Poučak iz španske gripe

Međutim, dobro je moguće da aktuelno slabljenje duhova galamdžija više zavarava – i da veliki politički šok još dolazi. Sa krajnje desnice. U najmanju ruku tu bojazan donose nove studije o dugoročnim političkim posljedicama španske gripe iz 1918. kao i analize političkih efekata sa uporedivim teškim društvenim šokovima u poslednje vrijeme.

Koje dramatične konzekvence je nekadašnja uništavajuća gripa imala politički u Njemačkoj još godinama kasnije daju naslutiti prve analize uporedivih podataka o umrlim od gripe i kasnijim rezultatima izbora kako ih je sada iznio ekonomista Kristian S. Blickle.

Ekonomista, koji radi kod Fed u Njujorku, prvo je prikupio podatke o tome koliko jako – ili manje jako – su epidemijm gripe 1918. do 1920. bili pogođeni pojedini regioni u Njemačkoj, ukratko: koliko mrtvih je bilo na ukupno stanovništvo. Da bi se to uporedilo sa kasnijim rezultatima NSDAP u izborima 1932/33.

Detaljni rezultati su još privremeni. Međutim zaključak izgleda jednoznačan: U regionima, koji su bili najdramatičnije pogođeni gripom, biralo je, početkom tridesetih godina, u prosjeku znatno više ljudi desničarskoekstremističke partije nego tamo gdje je od virusa umrlo manje ljudi – što u početku djeluje zagonetno. Jer između oba rezultata leži dobra decenija. U tipičnim posebno pogođenim regionima dobila je NSDAP u prosjeku tri procentna boda više.

Da postoji povezanost između ova dva fenomena izgleda da potvrđuju dalje analize ovoga ekonimiste. Slučajnost ili ne: baš u gradovima se veoma mnogo umrlih od gripe uprave su u godinama nakon toga smanjivale javne izdatke više nego na drugim mjestima – vjerovatno i zbog toga jer su tamo gospodarske štete i lomovi bili veći i jače su djelovali; i jer su u epidemiji tada umirali prije svega mladi ljudi, dakle nakon toga odgovarajuće tomu nedostajala je radna snaga.

Gdje se jako kratilo, kasnije su pobijedili nacisti

Pritom su prema Blicklesovim analizama u dvadesetim godinama iznadprosječno kraćena sredstva za škole kao i za održavanje ulica. Očigledno fatalno: Gdje se jako kratilo kasnije su nacisti jednostavnije dobijali glasove. To opet potvrđuje podatke iz ranije studije istoričara Christopha Meissnera, koji je ukazao na povezanost između regionalno različite oštrine smanjivanja državnih izdataka za vrijeme velike krize poslije 1929. – i sklonosti za desničarskoekstremističke partije sve do preuzimanja vlasti od strane nacista.

Šta stoji iza toga mogle bi objasniti novije populistički ekscesi mimo pandemija. Njemačko – britanski ekonomista Thiemo Fetzer je nedavno iznašao da je 2016. u Velikoj Britaniji nadprosječno mnogo ljudi glasalo za Brexit u regionima, u kojima je vlada posebno jako smanjivala javne izdatke – i u kojima je slično kao nekada kroz epidemiju gripe prije toga svakako dolazilo do jačih društvenih lomova. U novovremenom britanskom slučaju to je bila prije svega posledica propadanja industrije.

Fenomen, kao naprimjer u Rust Beltu u SAD koji je dobrodošao i Donaldu Trumpu 2016.

Miks izgleda brizantno: Kada društveni preokreti pogode neke sudbine i vlade počnu, za izravnavanje nedostajućih prihoda, kratiti izdatke za ljude, to stvara gnjev kod onih koji su time možda izgubili svoju egzistenciju. To je perfektno tlo za traženje žrtvenih jaraca – i partija koje žive upravo od toga.

Sada naravno postoji niz razlika između španske gripe i pandemije Corone. Danas imamo puno manje mrtvih i nadamo se da će tako ostati; tada je u cijelom svijetu umrlo oko 50 miliona ljudi. A danas su od virusa Corone pogođeni uglavnom stariji. Samo to ne bi mogao biti razlog za opuštanje.

Od Corona virusa je doduše umrlo manje ljudi. Međutim gospodarske posljedice su veće. Ovih tjedana širom Njemačke to je osjetilo sedam miliona ljudi koji su u skraćenom radu. Što će dovesti do osobnih drama ako od radnika na skraćeno vrijeme postanu nezaposleni. Nekima prijeti da izgube egzistenciju. Ili da sa prilično mnogo dugova izađu iz krize. Što opet izgleda da su nadprosječno pogođeni oni koji su i prije bili slabiji. Da li samostalni ili oni sa mini zaposlenjem. Ili neko od drugih sa teškim poslom.

Utoliko zastrašujuće djeluje ono što se već ocrtava u paraleli sa godinama nakon španske gripe: Preme jednoj anketi državne potporne banke KfW planira 63 posto komunalnih blagajni još smanjiti svoje izdatke i investicije u ovoj godini. I može se pretpostaviti da će sklonost tomu biti najjače izražena u regionima gdje je Corona virus najviše harao – i sa određenom vjerovatnošću ostavio teže gospodarske posledice. Kao nekada 1918/20.

Ako nas istorija nešto uči onda to da tako nešto može imati fatalno dejstvo. Znači: Ako se gospodarstvo ovdje i danas uskoro prilično spektakularno ne oporavi, mješavina raznih lomova i izostanak javnih službi prijeti da godinama utiče na osobne sudbine – i društveno naknadno djeluje kao poslije 1918/20. Iako to ne znači odmah i povratak nacista.

Onda bi mogao ovih tjedana sazrijevati potencijal gnjeva koji bi mogao za par godina dati potisak onim partijama sa krajnjeg desnog krila koji obećavaju zavađajuće jednostavne odgovore  – i onda često završavaju u katastrofi.

Sada bi bilo vrijeme da se učini još više da bi upravo to spriječili – i ne dopustiti da gnjev dalje raste. Naprimjer pobrinuti se za to da se komunama smanje dugovi da one ne bi započele sa kobnim kraćenjima jer nedostaje novac u kasama. I sve prioritete staviti na to da ljudi sačuvaju radna mjesta, whatever it takes. Dakle sve učiniti za to da se ne stvori osjećaj da ljudi za nešto moraju platiti ili se nečega moraju odreći a ne mogu znati zašto – dok naši dragi akcionari slave povratak na stare najviše kurseve. To bi moglo politički utoliko lošije djelovati kad se susrećemo sa osjećajem da su političari također izgubili kontrolu nad takvim zabludama.

Ako je poređenje 2020. sa 1918. samo i djelomično ispravno onda upravo prijeti da se u zemlji desi nešto fatalno. Onda nećemo imati borbu samo sa virusom i recesijom. Tada bismo trebali našoj lijepoj zemlji držati palce da se ne desi nešto kao tada.

I da sada bezuslovno Fridrich – mi – moramo – sve – državne – izdatke – preispitati – Merz ne postane kancelar. Na radost populista od sutra.

spiegel.de

 Thomas Fricke
Autor 16.6.2020. u 11:02

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija