PAPA I MUSLIMANI

Povezani članci

• Njemačke i austrijske vlasti na oprezu zbog terorističke prijetnje, ali ne otkazuju dočeke Nove
• Forto: Skandalozna odluka Vijeća ministara da ozakoni privatno korištenje službenih vozila
• Stjepan Mesić: Briga Hrvatske za Hrvate u BiH svodi se na brigu za interese HDZ
• Nečovječno je jasenovačku i bleiburšku žrtvu smatrati istom žrtvom, jer nisu
• Josip Juratović, član Bundestaga: Njemačka je zabrinuta za BiH, Hrvatska iritira EU!
• Brčko vlasništvo RS-a, Stolac, Čapljina i Neum južnohrvatske općine?

Foto: AFP

Može li Papa Franjo pokazivanjem svoje “skromnosti”, “bogobojaznosti” i “skrušenosti” srušiti sjaj palata svjetskih moćnika, demaskirati lažne profete i barbarske režime sastavljene od porodica, njihovih podanika i raznih idiota!?

U proteklih 6 godina Papa je posjetio 9 muslimanskih zemalja što jasno upućuje da je ugaoni kamen njegovog cijelog pontifikata – “dijalog sa muslimanskim svijetom” 

Piše: Fuad Đidić

Zašto su muslimani tako prigrlili Papu Franju. Zašto pokazuju toliku toplinu i takvo gostoprimstvo. Čemu toliko oduševljenje, divljenje i podrška?

 Dok sam blisko pratio 3-dnevnu posjetu Pape Franje i, nesporno, historijski posjet rodnom mjestu islama, Arabljanskom  poluostrvu (3.2.2019. – 5.2.2019.) nije toliko bio  impresivan sav taj sjaj, ta slava Palate Vladara Arapskih Emirata u  Abu Dabiju, koliko oduševljenje, srčanost, to skoro jednoglasno iskazivanje bratske podrške Papi koja nije dolazila samo iz ove zemlje, nego iz cijelog arapsko -muslimanskog svijeta. Čak i djeca u ovoj 11- milionskoj zemlji Ujedinjenih Emirata, tokom tri dana posjete nisu išla u školu. Sve je jednostavno stalo – fakulteti, univerziteti, ustanove, i, sve oči su jednostavno bile uprte na ovog posebnog i jedinstvenog gosta.

Na historijskoj misi na “Al Zajed Sport Stadion” održanoj 5. februara 2019. godine u prisustvu preko 160.000 tamošnjih kršćana, pretežno Filipinaca i Indijaca stranih radnika, ovom, do sada najmasovnijem kršćanskom skupu, prisustvovalo je, po službenim vijestima, i, preko 5,000 muslimana. Naravno, da su izostali podaci koliko njih u ovom dijelu svijeta je putem tv ekrana, ili, pak, na drugi način pratio ovu misu najavljenu kao “okretanje nove povijesne stranice u odnosima katolika i muslimana”.

foto: Andrew Medichini (dpa)

Nisu Ujedinjeni Emirati, kao uspješna i prebogata zemlja, bili prva muslimanska zemlja koju je posjetio Papa. On je u proteklih 6 godina svog pontifikata posjetio još 8  muslimanskih zemalja – Egipat, Sudan, Turska, Jordan, Bangladeš, Palestina, Maroko, Lebanon te Sirija. I teško bi bilo povjerovati kako je bio nešto drugačiji stepen podrške njegovim porukama od toga što se moglo vidjeti  i čuti u Abu Dabiju.

Tokom donedavnog boravka u zemljama Bliskog Istoka, razumio sam zapravo,  koliko obični  muslimanski svijet čezne za bilo kojim simbolom slobode i oslobođenja. Uvjerio sam se kako svi oni, koji su nosioci zova za životom u jednakosti, podršci, pravdi… preko noći u ovom svijetu, dobivaju status heroja…Vidio sam čak, kako je i hrvatska predsjednica Kolinda GK, tokom svjetskog nogometnog Kupa, prije svega, zbog svoje blizine sa igračima, navijačima, i zbog svoje strasti i ljubavi pokazane za zemlju, ali i vlastite “odluke da koristi putovanje komercijalnim avionima na mečeve finalnih utakmica”, preko noći potpalila simpatije i pozitivne osjećaje miliona iz arapskog svijeta koji žive u okrilju totalitarnih i autokratskih režima. Upamtio sam također, da je dugo poslije toga, predsjednica Kolinda GK u ovom dijelu svijeta uživala status – heroine.

Papa Franjo bio je u jakom kontrastu sa svojim domaćinima. On je u svakom momentu pažljivo njegovao taj imidž kontrasta. Nije bilo teško primjetiti kako je on u grandioznu, i, neizrecivo raskošnu predsjedničku Palatu u Abu Dabiju stigao sa malenim, mornarski plavim autom KIA, i, tako naprosto, zaprepastio svoje ljubazne domaćine i ostavio ih bez riječi. On je diplomatski suptilno upozorio bogate šeike, prinčeve i ostalu bogatu blumentelu uraslu u salo raskošnog života diljem arapskog svijeta, na – “asketizam”, “skromnost”, “bogobojaznost” i, to na takav način, da to mogu razumijeti milioni arapskih i muslimanskih masa. Pontif je  ovom prigodom, čak, dočekan sa 21 artiljerijskim plotunom, vatrometom, ceremonijalnim letovima borbenih aviona ali, i uprkos svemu, nastojao je da se odupre ovim zavodljivim znacima sjaja, slave i moći.

Foto Vatican Media

 Evo, kako je on opisao ovaj dekor sjaja i raskoši u kojem je dočekan.

“Nakon mnogo godina življenja u Italiji mogu reći da sam prilično naviknut na ljepotu Carrara mramora kao izuzetnog umjetničkog djela, ali nikada nisam vidio tako raskošnu upotrebu dragog kamena, kristalnih lustera, visokih kupola, i zlatnih ukrasa svih oblika i veličina.”

Ova izjava došla je u vrijeme dok muslimani arapskog svijeta još živo pamte imidž Pape Franje kako “pere noge izbjeglici” ili, kako “pere noge zatvoreniku u vrijeme uskršnjeg iskupljenja. Više puta i sam se uvjerio kako u memoriji mnogih muslimana arapskog svijeta, a posebno Palestinaca, još živi, i, traje sjećanje na njegovo “iznenadno” zaustavljanje i molitvu na izraelskom Zidu razdvajanja u Betlehemu 2014. godine.

Govor Pape na misi u Abu Dabiju  jednostavno  je – oslobađao. On je progovorio o “pravima migranata, radnika izbjeglica”, o pravu ljudi “na sticanje državljanstva”, o potrebi “zaštite nezbrinutih” i svih “onih koji tragaju za boljim životom”. Papa Franjo je u samom centru zemlje, koja vojno i finansijski dio koalicije koja učestvuje u ratu u Yemenu, nedvosmisleno progovorio o “svakodnevnom ubijanju civila, a za ubijene desetine hiljada djece u Yemenu upozorio – “njihov krik dopire  do neba…”

Foto egyptindependen

No, jedan drugi detalj ove posjete ostao je prilično važan. A to je kako su Papa Franjo i  Ahmed el-Tayeb, imam čuvenog Al Azhar Univerziteta Kairo, najvažnijeg muslimanskog obrazovnog centra u svijetu, potpisali dokument neprocjenjive historijske vrijednosti “Deklaraciju o međuvjerskom bratstvu” između katolika i muslimana.

Zanimljivo je da još nigdje u cjelosti nije objavljne integralni tekst ovog dokumenta. Ali, po onome što je do sada dostupno u javnosti s pravom se treba pitati, da li će, i, kako, Imam el-Tayeb, po povratku pod okrilje El Sisijevog diktatorskog režima, naglas, pročitati cijeli tekst, ovog nezaobilazno važnog dokumenta. Ovdje se u prvom redu, misli na onaj njegov dio gdje je sadržan poziv o “potrebi suprostavljanja tendencijama individualističkih, sebičnih, konfiktnih  izraza i formi vladavine koji se najčešće pozivaju na radikalizam ili slijepi ekstremizam…”

Posve sigurno da je stavljanjem potpisa na ovaj dokument, Papa Franjo stekao impresivnu listu poruka i sadržaja tokom svog 6 godišnjeg angažmana u muslimanskom svijetu od kada je posjetio čak, 9 muslimanskih zemalja.

Muslimanske mase čeznu za poštovanjem pravde. Oni žele vidjeti islam kao suštinu, a ne kao pokriće, izgovor, ili, sredstvo vladavine. Oni odbacuju islam kao puki dizajn i sredstvo za sticanje privilegija uticaja i moći. Oni prije svega žele pravdu. I oni vjeruju da tu pravdu njima  duguju njihovi vladari i elite prinčeva. Oni očajno tragaju za onim tko će vratiti njihov ponos i izgubljeni dignitet. I tu se čini mi se, nalazi sav očaj i mizerija muslimanskog svijeta.

Možda je Papa Franji samo model čovjeka kojeg bi muslimanski svijet želio imati i poštovati.

I nije to slučajno da je ugaoni kamen njegova mandata zapravo, dijalog sa muslimanskim svijetom.

Može li Papa svojom “skromnošću”, “bogobojaznosti” i “skrušenosti” srušiti sjaj Palata svjetskih moćnika, demaskirati lažne profete i barabarske režime sastavljene od porodica i njegovih podanika i raznih idiota!?

Neki od muslimana koji su pažljivo saslušali poruke pape Franje sa zebnjom danas se pitaju – “da li  je Papa Franjo samo pijun u rukama diktatora  i vladajućih elita koji pred licem svijeta, stvaraju  puki privid ko-egzistencije i tako vješto pred tim svijetom, umivaju svoju okrutnu i barbarsku politiku vladavine nad ljudima, njihovim životima i sudbinama”.

Ili, možda je, sve ovo samo jedan pokušaj otimanja i očajničke potrage ljudi koji još imaju savjest i stid, za spasom čovječanstva od “nadolazećeg i nezaustavljivog religioznog ekstremizma, nacionalizma i netolerancije koje su u suštini kreirale to da se Treći svjetski rat, već vodi na dijelove – dio po dio.”

Upravo, ove riječi su  zapisane u historijskoj “Deklaraciji…” iz Abu Dabija koja još nije u svom integralnom dijelu dostupna široj javnosti.