Pet mjeseci pakla u čečenskom zatvoru: Preživjeli opisuje svoje muke

Povezani članci

• Donosili su odluke bez nas, idemo dalje bez njih
• Godinu dana kasnije ‘pobuna’ sa Kapitola i dalje traje
• Sirija Turskoj: Povucite jedinice iz Idliba
• Britanski ministar spoljnih poslova: Napustićemo EU i od toga napraviti uspeh
• Ledeno poprište vruće vojne krize na Arktiku
• Palestinski zvaničnik kritikovao otvaranje ambasade SAD u Jerusalimu

Foto: Ilustracija

Piše: Izabella Yevloyeva

Zbog komentara kojeg je ostavio na postu na Instagramu, Muslim je proveo paklenih pet mjeseci mučenja, premlaćivanja i tame u čečenskom zatvoru, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Komentar je bio odgovor na objavu početkom 2017. godine o Muslimovom poznaniku. Muslim, koji je tada imao 25 godina i koji je tražio da bude identifikovan pod pseudonimom kako bi zaštitio svoju porodicu i prijatelje, kaže da je njegov prijatelj uhapšen u Čečeniji pod optužbom da je terorista i ekstremista.

Muslim je osjetio potrebu da progovori. Nije znao što će se poslije dogoditi.

“Moj život se nije razlikovao od života mnogih ruskih građana sve dok nisam napisao komentar koji je zauvijek promijenio mene i moju budućnost”, rekao je u intervjuu za Servis RSE za Sjeverni Kavkaz Caucasus.Realities.

Muslimovo iskušenje podsjeća na bezbroj priča o nasilju, mučenju i zlostavljanju u Čečeniji pod vodstvom moćnog vođe Ramzana Kadirova kojeg podržava Kremlj. On vlada južnom ruskom regijom otkako ga je postavio predsjednik Vladimir Putin 2007. godine.

Kadirov je izgradio ratom opustošen region na Sjevernom Kavkazu u svoj lični feud, zacementiran budžetskim sredstvima Kremlja i prihodima od lokalnih rezervi nafte i gasa. Stvorio je vlastitu privatnu vojsku, paravojnu grupu neformalno poznatu kao “Kadirovci”. Također je nadgledao sistem nekažnjivosti, oslanjajući se na mučenje, vansudska ubistva, prisilne nestanke i kolektivno kažnjavanje.

Pod Kadirovim nadzorom, disidenti, opozicioni aktivisti ili veterani čečenskih ratova koji su pobjegli u Evropu također su bili meta atentata.

Sada 30-godišnjak, Muslim traži azil u evropskoj zemlji za koju je tražio ostane neimenovana.

RSE je pregledao neke od sudskih dokumenata koji su potvrdili glavne detalje Muslimovog zatvaranja, kao i njegove stranice na društvenim mrežama. Također je uspio provjeriti mnoge detalje od drugih ljudi koji su bili zatvoreni s njim i kasnije pušteni, uključujući aktivistu za ljudska prava Ojuba Titijeva.

‘Toliko su me pretukli da nisam mogao ustati’

Muslim kaže da je 2017. živio je sa suprugom i djecom u južnom ruskom gradu izvan Čečenije i bio zaposlen u javnoj vladinoj agenciji. Zamolio je da se ne objavljuje ime grada i agencije.

Kad je ugledao objavu na Instagramu na lokalnoj stranici vijesti o svom prijatelju, osjetio je potrebu da je komentariše.

“Nije mi bio rođak, ali sam ga dovoljno dobro poznavao i poznavao sam njegove stavove; nisu bili radikalani”, rekao je u nizu telefonskih intervjua vođenih između 16. i 20. januara. “Ostavio sam komentar ispod vijesti na Instagram (rekavši) da poznajem tu osobu i da on uopšte nije terorista.”

Oko mjesec dana kasnije saznao je da je njegov prijatelj u policijskom pritvoru upucan i ubijen. Muslim je pisao o tome na svojim nalozima na društvenim mrežama, uključujući na ruskoj društvenoj mreži VK. Nekoliko dana kasnije primio je prijeteće telefonske pozive od ljudi za koje je rekao da su govorili čečenskim naglaskom.

Nedugo nakon toga, bio je u svom stanu kada je policija pretresla njegov dom, optužujući ga za traženje mita. Priveli su ga, a zatim su mu dali da bira s kojom optužbom se želi suočiti, uključujući i pokušaj silovanja. Izabrao je mito.

Rekao je da mu je izrečena uslovna kazna, dobio je dvije godine zabrane obavljanja određenih funkcija, visoku novčanu kaznu i pušten je na slobodu.

Nekoliko mjeseci kasnije primio je još jedan telefonski poziv i pozvan je na sastanak na javnom mjestu. Dočekalo ga je nekoliko muškaraca koji su mu rekli da ih je poslao Kadirovljev rođak.

“Pitali su me zašto ne gledam svoja posla i zašto pišem komentare o stvarima koje me se ne tiču”, rekao je.

Prijetili su mu da će otići u njegov stan i ispitati mu ženu i djecu ako ne pristane otići u lokalnu policijsku stanicu. Tamo su ga držali nekoliko dana, što je, kako je rekao, proces koji se ponovio još jednom tokom sljedeće sedmice.

Navečer 1. avgusta 2017. išao je kući kada je primijetio automobil s registarskom tablicom na kojoj su bili inicijali Kadirovljevog imena i prezimena. Dok se kretao prema ulazu zgrade, nekoliko muškaraca ga je zgrabilo, pretuklo, stavilo u auto i nekoliko sati vozilo do policijske stanice u glavnom gradu Čečenije, Groznom.

Rekao je da su ga zadržali preko noći, a potom odveli u kancelariju gdje su ga ispitivali. Govorio je uglavnom na ruskom, sve dok ga jedan od muškaraca nije nazvao “šejtanom”.

On je odgovorio “ne” na čečenskom, iznenadivši muškarce. I odmah je zažalio.

Odveli su ga u podrum policijske zgrade koja je imala nekoliko zasebnih zatvorskih ćelija krcatih ljudima, između 30 i 50 ljudi, gole betonske podove i zidove, bez toaleta, prekrivača – ništa, ispričao je.

“Toliko su me pretukli da nisam mogao ustati”, rekao je. “Spavali smo na golom podu, zapravo jedni na drugima. A ipak smo svako jutro dobijali batine.”

“‘Kadirovci’ su dolazili do nas svako jutro, a umjesto doručka, dobili bismo malu torturu elektrošokovima. Zap. Zap. Zap. Pričvrstili bi žice na sve dijelove tijela, uvrnuli točak i govorili: ‘Reci’, kazao je Muslim. “Ali nisu mi rekli šta sam trebao da kažem.”

“Ponekad su nam davali vode da bismo jače osjetili udare ili su nas tjerali da zatvorimo usta da se struja ne bi raspršila ili su nam polivali vodu po glavi”, rekao je.

Muslim je rekao da bi ponekad drugi zatvorenici jednostavno izmišljali priče kako bi ih pustili na miru. A “Kadirovci” su mučili ljude bez obzira na njihovu dob ili pol, rekao je.

“Starije su tukli bez imalo saosjećanja, suprotno čečenskoj tradiciji”, rekao je.

“Najčešće su zatvarani kao taoci kako bi primorali njihove sinove da se predaju vlastima. Jednom su usred noći doveli 80-godišnju staricu u spavaćici. Bila je bolesna i prestrašena. Zadržana je kako bi izmamili njenog sina. Nju nisu tukli, ali su je grubo postupali: gurali i bacali.”

Jednom su, ispričao je, u podrum ubačeni dječak i dvije djevojčice koji su izgleda imali oko 15 godina.

“Djevojke su nosile hidžabe, odjeća im je bila pocijepana i bile su skinute do donjeg rublja, a dječak je bio potpuno gol”, rekao je Muslim. “Nakon što su nam dovedene, iz nekog razloga u ćeliji je bilo upaljeno svjetlo. Mislim namjerno. Djevojke su puno plakale – bilo ih je strah i sram”, rekao je.

“Obukli smo ih najbolje što smo mogli, dali smo im ono što smo imali, a imali smo i nešto viška odjeće”, rekao je. “Istu noć, prije jutarnje molitve, dječak je odveden u susjednu ćeliju gdje su ga mučili elektrošokovima. Vikao je toliko glasno da nismo mogli da čujemo jedni druge.”

Kaže da kada su njega i druge zatvorenike tukli, postojao je određeni ritual u tome.

“Stajali ste, obično uza zid, raširenih ruku i nogu, onda bi uletjelo mnoštvo zaštitara i tukli bi vas čime god su imali: rukama, čizmama, palicama”, rekao je.

“Najbolniji su bili udarci u bubrege i jetru. Toliko je to jako da ne možeš ni da dišeš.”

Jednom su ga, kaže Muslim, toliko pretukli da je počeo povraćati i nije mogao ustati. Međutim, grupa vanjskih inspektora očito je intervenisala, rekao je, jer su još dva zatvorenika u istom objektu nedugo prije umrla od mučenja, a on je odveden u obližnju bolnicu, gdje je liječen, a nakon toga pušten.

Tokom boravka u pritvoru, prisjetio se da je u drugom ćelijskom bloku bio poznati borac za ljudska prava, Ojuba Titjeva, na kojeg su se ostali zatvorenici ugledali a kojeg, kako je rekao, obezbjeđenje nije tuklo niti mučilo.

“Čak i dok je bio iza rešetaka, Ojub je savjetovao i pomagao mnoge od nas”, rekao je Muslim. “Bio je nada i legenda u ovom istražnom zatvoru. Mnogi su željeli barem čuti njegov glas.”

Titijev, koji je pušten iz istog zatvora 2019., potvrdio je mnoge detalje iz Muslimovog svjedočenja. Odbio je da dalje komentariše.

Njegovi tamničari su više puta pokušali da ga natjeraju da potpiše priznanje, rekao je; tražili su i njegove bivše kolege, kako bi pokušali prikupiti inkriminirajuće dokaze. Tako je, kaže, njegova porodica saznala da je bio zatvoren.

Jednog dana mu je jedan od tamničara dao bijelu majicu kratkih rukava da obuče, rekao mu da opere lice, uspravi se i bude “dobro raspoložen i veseo” – prije nego su uputili video poziv njegovoj majci, rekao je. “Upozoren sam: ‘Reci nešto krivo, uništit ćemo tebe i tvoju majku u istoj prostoriji'”.

Tamničari su tražili od njegove majke milion rubalja kako bi ga oslobodili, rekao je Muslim. Ona i rodbina uspjeli su skupiti samo četvrtinu toga. Sutradan je bio prisiljen da nazove oca kako bi ga pokušao nagovoriti da dođe u policijsku postaju.

“Namjerno sam bio grub prema njemu, da ne bi došao”, rekao je. “Otac se izderao na mene, rekao da mu više nisam sin i spustio slušalicu”.

RSE nije uspio locirati Muslimove roditelje koji su još u Čečeniji.

Bolji uslovi

Otprilike šest sedmica poslije prvobitnog pritvora, rekao je da je prebačen u bolji zatočenički objekat, s krevetom i bijelim zidovima. Dobio je čaj i vodu, mogao je koristiti odgovarajući toalet i mogao je da se istušira.

Ponovno su ga posjetila dvojica zatvorskih službenika i tražili da potpiše priznanje jer bi ga inače toliko pretukli da je pomišljao na samoubistvo.
Muslim je rekao da je u januaru 2018. pušten uz kauciju.

Rekao je da su vlasti prisilile njegovu ženu da se razvede od njega, što je uobičajena praksa u Čečeniji, te da mu je bilo zabranjeno da komunicira sa svojom djecom. Rekao je da je imao kratak susret s jednim od svojih sinova, koji je, kako kaže, izrazio iznenađenje kada je ugledao oca: “Tata, šta si ti, bandit?”.

Muslim je rekao da je napustio Rusiju krajem 2022. Rekao je da govori javno sada kada je napustio Rusiju kako bi podigao svijest o zatvorskim uslovima u Čečeniji.

“Iako se sada ponekad poželim vratiti u taj zatvor, rekao je. “Ne, ne zbog mučenja, naravno, već zato što je između nas običnih ljudi postojala neka vrsta zajednice, kakvu nikada nigdje drugdje nisam sreo.”

Također je rekao da, gledajući unazad, ne žali što je ostavio komentar na Instagramu.

“Vjerovatno bih ga opet objavio i vratio se u taj istražni zatvor”, rekao je. “Čak i da me ubiju, ne bih htio da se plašim i šutim. Htio bih živjeti tako da kasnije, ako me se ikada sjete (nakon moje smrti), ljudi kažu: ‘On bio dobra osoba i zalagao se za istinu’.”

RSE