Pobijediti umjesto galamiti

Sheri Berman
Autor 2.7.2020. u 10:10

Pobijediti umjesto galamiti

Foto: DPA

Trump tetura. Međutim samo time američka ljevica nije pobijedila. Ona se mora čuvati od toga da protivniku ne ponudi nepotrebna područja za napad.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Na autsajdere aktuelna dešavanja u SAD djeluju možda zbunjujuće. Prvo, najmoćnija zemlja na svijetu (istovremeno jedna od najbogatijih i tehnološki najnaprednijih zemalja) nije držala pandemiju pod kontrolom a onda je zapala, očigledno kroz burne proteste i društveni razdor, u teško unutrašnjopolitičko opterećenje. Jednom široko rasprostranjenom mišljenju pridružio se i ruski predsjednik Vladimir Putin koji je izjavio da se SAD nalaze u „dubokoj unutrašnjoj krizi“ – krizi, koja ponekoga podsjeća na vrijeme kada se sovjetska imperija bližila svome raspadu.

SAD su dospjele na odlučujuću tačku. Najjasnije se to manifestuje u vjerovatno najsnažnijim protestima u istoriji SAD. Međutim drugačije nego što vjeruje Putin i drugi (i možda se nadaju) ovi protesti nisu izraz ili zaoštravanje „duboke unutrašnje krize“ nego će oni američku demokratiju vjerovatno prije ojačati nego oslabiti.

Osim toga ljevica će možda ostvariti trijumfe koji su prije nekoliko tjedana bili još nezamislivi. Da li ćemo sadašnjost jednog dana gledajući unazad ocijeniti kao vrijeme u kome je u SAD otklonjena propast demokratije, prevaziđen razdor i proveden zaokret prema pozitivnom i progresivnom zavisi od mnogih faktora – a u mnogome od toga kako se ljevica ponaša.

Protest je u demokratijama legitimna forma političke aktivnosti. Protest je za građane mogućnost da mimo izbora zajednički podignu svoj glas. Česti razlog protesta je upravo nezadovoljstvo sa izbornim dešavanjima – sa odlukama i ponašanjem izabranih nosilaca mandata. Zbog toga za demokratski državni poredak ne moraju bezuslovno biti problem niti mobilizacija masa niti nezadovoljstvo u stanovništvu. Sa svojim mnogobrojnim mogućnostima da građani svoje zahtjeve mogu zakonito iznijeti demokratije raspolažu sa mirnom formom samokorekcije koja diktaturama nedostaje.

Međutim nisu se promijenila samo mišljenja o ubistvu Floyda, brutalnom policijskom  nasilju i BLM. Sve više građana shvaća da su temeljni problemi rasizam i nejednakost.

Pogonska snaga iza protesta koji trenutno potresaju SAD je nezadovoljstvo sa izabranim vladinim  i drugim donosiocima odluka. Izazivač protesta  je bio gnjev zbog ubistva George Floyda u Minesoti krajem maja od strane jednog policajca, koji je kasnije optužen za ubistvo. Međutim već uskoro u protestne povike umiješao se i zahtjev za okončanjem već dugo postojeće nepravednosti i nejednakosti , koje su ustvari omogućile ubistvo Floyda. Protesti su obuhvatili sve savezne države i gradove kao i seoska područja a demonstranti pripadaju najrazličitijim etničkim, religioznim i socioekonomskim grupama. Ovaj red veličina i obuhvatnost ukazuju na iznenađujući način ne samo gnjev i nezadovoljstvo nego i snagu potencijala demokratske participacije.

U toku nekoliko tjedana protesti su imali dramatično dejstvo. Najjasnije se to pokazuje na javnom mišljenju. Drugačije nego nakon ranijih incidenata u kojima su afroamerički građani ubijeni od policajaca, nakon Floydove smrti nije bilo pokušaja zataškavanja niti uljepšavanja. 88 posto bijelih Amerikanaca smatra da su protesti izazvani zbog Floydove smrti opravdani – na veliko čudo šefa političkih događanja kod CNN, koji podsjeća na to da su ovih 88 posto „inače u svim tačkama različitog mišljenja“.

I mišljenje o pokteru koji je veoma usko povezan sa protestima, rapidno se mijenja. Black Lives Matter (BLM) bilo je do sada od mnogih bijelih građana kritikovano ili sumnjičavo gledano, ali posljednjih tjedana porasla je podrška za BLM tako jako kao u protekle dvije godine.

Međutim nisu se promijenila samo mišljenja o ubistvu Floyda, brutalnom policijskom nasilju i BLM. Sve više građana shvaća da su temeljni problemi rasizam i nejednakost i započinju se suočavati sa ovim problemima. U međuvremenu naprimjer šest od deset bijelih Amerikanaca smatraju rasizam za „veliki problem“ u društvu a za više od dvije trećine je ubistvo Floyda izraz temeljnih teškoća u provođenju prava u SAD.

Nije samo javno mnijenje u pokretu. I preduzeća, sportske franšize, industrija zabave i druge institucije koje su do sada izbjegavale suočavanje sa temom rasne pravičnosti mijenjaju svoj kurs.

Širina ovih promjena pokazuje se i u tome da su u vrlo konzervativnim medijima kao National Review i The American Conservative objavljeni članci sa naslovima kao “Sedam razloga zašto policijsko nasilje nije pojedinačan slučaj nego ima sistem“ i „Amerika postepeno prepoznaje ono što crni građani oduvijek znaju“. Jedan posmatrač, koji se intenzivno bavi pitanjima rasizma u SAD objašnjava: „Tako dramatične, nagle promjene u ovom redu veličina još nismo doživjeli.“

Nije samo javno mnijenje u pokretu. I preduzeća, sportske franšize, industrija zabave i druge institucije koje su do sada izbjegavale suočavanje sa temom rasne pravičnosti mijenjaju svoj kurs.

National Football League je – iako sa zakašnjenjem – priznala kao legalne „Taking a Knee“ proteste kojima Colin Kaepernick i druge atlete klečanjem za vrijeme sviranja nacionalne himne protestuju protiv policijskog nasilja. Mnoge marke, koje su eksplicitno ili implicitno upotrebljavale rasističke simbole ili slike, povučene su sa tržišta. Firme i mnoge druge organizacije odjednom proslavljaju dan sjećanja „Juneteenth“, koji mnogim bijelim Amerikancima do sada nije ništa predstavljao i koji podsjeća na 19. juni 1865. Tog dana u Teksasu je najavljeno ukidanje ropstva. Sve to je praćeno „rekordnim prilivom donacija za inicijative u cijeloj Americi, koje se zalažu za rasnu pravednost, za ‚Bail Funds‘, koji sakuplja novac za kaucije i za od crnaca vođene interesne grupe , što je za samo nekoliko tjedana crnački politički aktivizam postavilo na nove osnove.“

Da bi se američki društveni i gospodarski poredak progresivno i temeljito reformisao, moraju se dobiti izbori, doći na vlast i ostati na vlasti.

Politički pritisak, koji se izgradio kroz proteste, promjena mišljenja i ponašanja privatno gospodarskih i aktera civilnog društva, pokazuje već sada dejstvo na politiku. U komunama i saveznim državama ali i na nacionalnom nivou političari se pokazuju spremnim da diskutuju o reformama i njihovom provođenju. Demokratski poslanici u Kongresu su predložili nacrt zakona „Justice in Policing Act“ koji „snažnije utiče na rad policije nego svi prijedlozi iz najnovije prošlosti.“

Nacrt predviđa da se zabrane zahvati gušenja, stvori zemaljska banka podataka za praćenje pogrešnog ponašanja policije i mogućnost civilne i kaznene odgovornosti nasilnih službenika. Odmah nakon toga kongresna frakcija republikanaca dala je vlastiti prijedlog za reformu pravosuđa („Justice Act“). Oni predlažu manje dalekosežne mjere nego demokrati ali njihov potez ipak pokazuje da su prepoznali znakove vremena.

Ukratko: Protesti jasno pokazuju kako bi demokratija trebala funkcionisati: Građani su zajednički iznijeli svoje zahtijeve i politika počinje da se tome prilagođava. Dugoročne i strukturne promjene i njihova institucionalizacija zahtijevaju dalje korake. Da bi se američki društveni i gospodarski poredak progresivno i temeljito reformisao, moraju se dobiti izbori, doći na vlast i ostati na vlasti.

Da baš takvi prominentni konzervativni veterani kritikuju Trumpa moglo bi konačno izazvati „odlučujući zaokret“ i voditi tomu da se dalji republikanci i republikanski birači odbiju od predsjednikovog America – first populizma.

Time smo kod odlučujuće tačke koja pripada pozadini protesta: kod najvažnijih izbora u modernoj istoriji Amerike.

Od svoga ulaska u Bijelu kuću Donald Trump je najlošije tendencije američkog društva još zaoštrio. On je izoštrio probleme koji su stvorili plodno tlo za ubistvo George Floyda i vodio ka propadanju američke demokratije kakvog još nije bilo u novijoj istoriji. Iako on već tri godine svojom koruptivnom i reakcionarnom politikom dijeli zemlju, republikanski političari i birači mu do sada drže stranu.

Međutim proteklih tjedana izgleda da se dešavaju politička preispitivanje na koje demokrati i druge progresivne snage već dugo čekaju i nadaju se. Trumpov glupi postupak sa pandemijom i njegova autoritarna i polarizirajuća reakcija na smrt Floyda utjecala je da mu prominenti republikanci kao James Mattis, James Miller, George W. Bush, Colin Powell i drugi otkazuju vjernost i čak  nagovještavaju da bi u novembru mogi svoj glas dati njegovom suparniku Joe Bidenu.

Da baš takvi prominentni konzervativni veterani kritikuju Trumpa moglo bi konačno izazvati „odlučujući zaokret“ i voditi tomu da se dalji republikanci i republikanski birači odbiju od predsjednikovog America – first populizma. Takav razvoj pokazuje se već u anketama: Prema nekim ispitivanjima Biden je upravo u situaciji da svoju prednost značajno poveća.

Kao prvo postaju vidljivi stari rovovi unutar Demokratske partije i među lijevo orijentisanim aktivistima. Ako demokrati hoće da dobiji izbore moraju stvarati saveze i praviti kompromise.

Kako treba da se ponašaju ljevičari u ovoj izvanrednoj situaciji?

Ko traži odgovor na ovo pitanje utvrdiće da kao prvo postaju vidljivi stari rovovi unutar Demokratske partije i među lijevo orijentisanim aktivistima. Ako demokrati hoće da dobiji izbore moraju stvarati saveze i praviti kompromise – i u svakom slučaju spriječiti da se republikanci odvrate od nepravdi koje treba suzbijati ili da oslabi široka, ali još uvijek nestabilna potpora za značajne promjene.

Trumpovo predsjedništvo pokazuje kao u lupi težnju ka političkoj polarizaciji, koja je od vremena Richarda Nixonsa duboko ukorijenjena u Republikanskoj partiji i uvijek doljeva ulje na vatru rasnih konflikta. Utoliko hitnije ljevičari moraju spoznati da demokratija ne može značiti negativiziranje kompromisa i koalicija i galamu na političke protivnike nego se mora pristupiti svojim protivnicima i pokušati ih ubijediti.

Proteklih dana više ljevičara je branilo sukobe i umanjivalo im značaj. Detaljno je izvještavano o sceni u kojoj se advokat boraca za građanska prava Jacob Frey – progresivni i drugi najmlađi gradonačelnik koga je Mineapolis ikada imao – u jednom strasnom govoru založio za „sasvim temeljne strukturne reforme“ i nakon toga bio okružen sa demonstrantima koji su ga napali sa drastičnim riječima jer se nije htio otvoreno priključiti zahtjevima da se mjesnoj policiji ukine finansiranje i da se ona likvidira.

Zahtjev da se policiji uskrati priliv novca igra u protestima centralnu ulogu i treba da mobiliše one koji su već angažovani. Međutim on nije pogodan da bi se privukli širi slojevi stanovništava za vlastitu stvar.

Zahtjev da se policiji uskrati priliv novca („defund the police“), igra u protestima centralnu ulogu i treba da mobiliše one koji su već angažovani i izražavaju svoj gnjev. Međutim on nije pogodan da bi se privukli širi slojevi stanovništava za vlastitu stvar. Cilj je naravno da se razvije novi model rada policije – manje orijentisan na nasilje i manje agresivan, za direktnom povezanošću u zajednicu i sa užom prepletenošću sa socijalnim službama, koje bolje razumiju psihičke i probleme uzrokovanim siromaštvom nego za to neobućeni policajci.

Ove reforme dobijaju široku saglasnost ali ako se povezuju sa zahtjevima za finansijskim osiromašavanjem i ukidanjem policije sudaraju se kod većine sa konzekventnim odbijanjem. Ako se žele dobiti izbori i institucionalno učvrstiti temeljne strukturne reforme,  nije preporučljivo ubjeđivati ljude sa iritirajućim i konfrontativnim sloganima kao „defund the police“. Stvar drugačije izgleda, ako se stvarno ne radi o izbornoj pobjedi i preuzimanju moći, nego samo o tome „da se jasno iskaže vlastito mišljenje“ ili da se mobilišu već svakako nezadovoljni – čemu dio ljevice previše teži. Time oni nude desničarskim snagama, koje nastupaju sa više strategije i orijentisanosti na cilj, nepotrebna mjesta napada i olakšavaju im da ih pobjede.

Aktuelna situacija je upravo ono na šta je američka ljevica čekala. Protesti minulih tjedana su impresivan dokaz za snagu demokratije – građanke i građani iz svih saveznih država i društvenih grupa podigli su svoj glas i prisiljavaju američko društvo da se suoči sa problemima koje je dugo ignorisalo. Osim toga protesti su doprinijeli promjeni raspoloženja protiv predsjednika koji za napredak i demokratiju u SAD predstavlja veću opasnost nego sve šta je ova zemlja doživjela u novije vrijeme.

Da bi ovu šansu iskoristili za sebe ljevičari moraju shvatiti da u demokratiji postoje samo dvije mogućnosti da ostvariš svoje ciljeve: Ili se priključiti onima koji imaju drugačije mišljenje nego ti, kompromis – ili uspjeti ubijediti ih u svoje mišljenje. Netolerantnost, uvredljivost i inkvizitorski „Purity Tests“ (testovi čistoće prim.prev.) su suprotnost oboma. Da su SAD došle na odlučujuću tačku je jasno – demokratska ljevica mora to spoznati i odgovarajuće djelovati.

Sheri Berman je profesorica političkih nauka na koledžu Barnard univerziteta Kolumbija. Prioriteti njenog istraživanja obuhvataju evropsku istoriju i politiku, razvoj demokratije, populizma, fašizma i istoriju ljevice.

ipg-journal.de 

Sheri Berman
Autor 2.7.2020. u 10:10

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija