Pobjeda Imrana Khana na izborima u Pakistanu

Povezani članci

• UN: Assadov režim nastavlja s ratnim zločinima u Istočnoj Ghouti
• Humza Yousaf kao nasljednik Nicole Sturgeon: Četiri poučka za predstojeći politički preokret u Škotskoj
• Japan poslao tri razarača prema Sjevernoj Koreji
• Nastavljeni protesti protiv sporne pravosudne reforme u Izraelu
• Troje mrtvih u Lafayetteu: Ubojica iz čista mira počeo pucati u punom kinu
• Paradigma novog produktivizma

Parlamentarni izbori u Pakistanu okončani su pobjedom  stranke ‘Pakistanski pokret za pravdu’ (PTI) čiji je lider Imran Khan, bivša svjetska zvijezda u kriketu koja je osvojila 116 od ukupno 270 poslanička mjesta. Pakistanska muslimanska liga Shehbaza Sharifa (brat Nawaza Sharifa) osvojila je 64 a Pakistanska narodna stranka 43 mjesta. Okončanjem ovih izbora započinje nova politička i uređivačka era u Pakistanu. Do sada je moć bila u rukama dvije demokratske stranke: jedna pod vođstvom porodice Bhutto i konzervativna  Pakistanska muslimanska liga lidera Nawaza Sharifa. Na ovim izborima pobjednik je Imran Khan, predstavnik srednjeg sloja i glasa intelektualaca. Ova pobjeda predstavlja zaokret u političkoj moći Pakistana i pojavu treće struje.

 U pakistanskom društvu postoje tri važne snage koje obilježavaju vlast i politiku Pakistana. Drugim riječima, tri snage imaju utjecaj na politiku i vlast u Pakistanu.  Jedna je vojska koja ima iznimnog utjecaja. Vojska je garant unutrašnje stabilnosti i bezbjednosti granica, kao i važan ‘igrač’ u regionalnim promjenama i unutrašnjoj politici. Druga snaga su političke stranke, a treća mezhebske grupe. Tokom posljednje tri decenije znatno je ojačao udio ekstremnih mezhebskih grupa u kreiranju politike ili proizvođenju pritisaka na pakistansku politiku. Ekstremne mezhebske grupe materijalno potpomognute od strane Saudijske Arabije imaju veliku ulogu u širenju vehabizma i njegovih mnogobrojnih ogranaka. Stoga se Pakistan u posljednje tri decenije uz potporu ovih ekstremističkih grupa preobratio u nesigurnu zemlju i jedno od glavnih središta terorizma i unutrašnjih međureligijskih sukoba između raznih sekti.

Ono što začuđuje kada se radi o ovim izborima jeste činjenica da nijedna od ekstremističkih mezhebskih stranaka nije dobila glasove i da su im glasači nedavanjem glasova uskratili mjesto u Parlamentu. Imran Khan koji je kampanju bazirao na prijateljskim vezama između Afganistana i Pakistana, Kašmirskoj krizi, relacijama sa Indijom, poboljšanju relacija sa Iranom te revidiranje odnosa sa Amerikom i Saudijskom Arabijom suočen je sa ozbiljnim problemima. Kada se radi o vanjskoj politici Imran Khan zahtijeva proširenje odnosa sa Amerikom na bazi uzajamnih interesa. On je također govorio i o nastojanjima da se ublaže tenzije sa Indijom, tradicionalnim pakistanskim ‘neprijateljem’. Obraćajući se svojim pristalicama Khan je kazao: „Uspjeli smo i pred nama stoji zadaća.“ Imran Khan je kazao da je Iran važan susjed Pakistana i da treba poboljšati odnose sa Iranom. Također je svojim najvažnijim prioritetom u vanjskoj politici označio Afganistan te istakao potrebu proširenja dobrosusjedskih odnosa dvije zemlje. Kada se radi o relaciji Islam Abad – Washington Imran Khan je, također, iskazao potrebu revidiranja stavova prema Afganistanu, istaknuvši da se relacije dvije zemlje trebaju graditi na ravnomjernosti a da u sadašnjoj konstelaciji odnosa je Amerika ta koja polučuje korist te da ubuduće korist treba biti obostrana.

Na unutrašnjoj političkoj sceni Imran Khan je suočen sa siromaštvom, društvenim raslojavanjem, terorizmom i eskalirajućom opasnošću od ekstremnih grupa. Terorizam unutar Pakistana pojačao je nesigurnost u ovoj zemlji izloženoj bombaškim napadima u džamijama, na gradskim trgovima, smaknućima kritičara vlasti. Ukoliko Imran Khan ne bude smaknut kao Benazir Bhutto imat će šansu da sprovede neke reforme u zemlji.