Psihologija rizika: Zašto Brexit liči padu aviona

 Markus Becker
Autor 3.1.2018. u 10:25

Psihologija rizika: Zašto Brexit liči padu aviona

Foto: DPA 

Brexit prijeti da postane katastofa za Veliku Britaniju – međutim britanska vlada nepokoljebivo drži kurs. To ima zapanjujuće sličnosti sa jednim psihološkim efektom koji može i avione dovesti do pada.

Autor: Markus Becker
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegvić

Bilo je oko pola pet poslije podne kada se nebo pred avionom Lockheed Electra opasno smračilo. Posada četveromotorne mašine zamolila je kontrolu letenja da im dozvoli zaobilaženje nadolazećeg nevremena sa zapadne strane. Kontrolor je napomenuo da svi ostali letovi uzimaju istočnu rutu – ali posada Braniffovog leta 352 ustrajavala je na svome rješenju. Kada je vrijeme postalo još lošije i kontrolor ponovo predložio zaobilazak na istok kapiten John R. Philipps rekao je svome prvom oficiru: “Ne govori puno sa njim. On samo želi da priznamo da smo napravili veliku grešku.”

Kontrolor je imao pravo. Na magnetofonu Elektre moglo se čuti da je pilot naredio zaokret. Međutim bilo je prekasno. Za vrijeme manevra Electra je bila zahvaćena turbulencijama i raspala se u vazduhu. Svih 85 ljudi u avionu je nastradalo.

Od nesreće 3. maja 1968. prošlo je skoro pola stoljeća – ali ona može dijelom objasniti šta se pogrešno događa upravo sada kod Brexita. Jer u oba slučaja izgleda da se radi o istom psihološkom procesu.

David O’Hare, profesor na univerzitetu Otago na Novom Zelandu označava u svojoj studiji objavljenoj 2009. avionsku nesreću kao primjer takozvane „Nove teorije očekivanja“. Ona je razvijena 1979., nagrađena Nobelovom nagradom 2002. i važi kao izuzetno argumentovana. Ona ukazuje da ljudi neće puno da rizikuju dok god je u izgledu neki dobitak. Međutim, ako prijeti gubitak oni su iznenada spremni za visoki rizik da bi gubitak spriječili.

Mogućnost gubitka utiče na spremnost rizikovati

O’Hare pokazuje to u svojoj studiji na jednom primjeru: nudi li se izbor između sigurnog dobitka 80 dolara i 85 – postotne šanse za dobitak 100 dolara (pri 15 procenata rizika totalnog gubitka) većina ljudi se odlučuje za sigurnih 80 dolara. To međutim nije tako kada se ovaj primjer jednostavno obrne: ako su ljudi postavljeni pred izbor između sigurnog gubitka 80 dolara i 15-procentne šanse da nemaju nikakav gubitak većina bira rizik – uprkos 85 procentnoj vjerovatnoći da na kraju izgubi 100 dolara.

Paralele između avionske nesreće i Brexita jasne su kao na dlanu: izgledi na uspjeh se vidljivo pogoršavaju a umjesto toga oslikava se na horizontu prijeteća katastrofa. Međutim britanska politika čvrsto drži kurs na Brexit: uticajni glasovi za zaokret praktično ne postoje.

O’Hare vidi ovdje na djelu sličan mehanizam kao kod pada Electre prije 50 godina. Ako bi uradio zaokret pilot bi sigurno imao neke neugodnosti, „naprimjer slijetanje na drugom aerodromu ili gubljenje ugleda“. Slično je kod Brexita: Ako bi ga Britanci prekinuli bio bi sigurno izgubljen poseban rabat za budžet EU, dodatno gubljenje nacionalnog  ponosa i političkog kapitala.

Čisto matematički posmatrano bila bi to vjerovatno još uvijek razumnija varijanta – jer gubici, koji inače prijete, idu od odlaska bezbrojnih firmi do propasti londonskog finansijskog sistema.

 „Političari zaokret smatraju neatraktivnim“

Međutim, postoji još i druga mogućnost – možda je ona mala ali bez obzira: ništa od toga neće nastupiti i Brexit će stvarno biti sjajan uspjeh. A pošto su sigurni gubici dokazano užas za ljude, Nova teorija očekivanja prema O’Hare predviđa da će Britanci ostati na kursu izlaska – „ne obraćajući pažnju na sve veću mogućnost potencijalnih gubitaka“.

U politici ovaj efekat može čak biti izraženiji nego negdje drugdje: „Političari polažu tendencijski veliku vrijednost na to da djeluju konzistentno, stabilno i jako“, smatra O’Hare. „Zaokret smatraju posebno neatraktivnim.“  To posebno potvrđuje naprimjer izjava britanske premijerke Margaret Thatcher 1980. kada je svojim partijskim prijateljima u jednom danas poznatom govoru garantirala da nije spremna ni za kakve promjene kursa: “The lady’s not for turning.”

Daniel Kahneman i Amos Tversky, koji su radili na razvoju teorije, ukazali su 1979. na još jednu okolnost koja bi izgleda mogla kod Brexita igrati značajnu ulogu: ljudi tendiraju tome da svoje ciljeve ne povlače od kraja nego ih upoređuju sa jednom određenom tačkom.

Ta tačka je obično aktuelno stanje. Međutim može se dogoditi očekivana promjena, kao naprimjer zlatna Brexit budućnost. Sve što u budućnosti bude ispod ovih očekivanja – čak iako to bude jedan manji dobitak, „smatraće se psihološki gubitkom“, piše O’Hare u svojoj studiji. To da je kabinet premijerke Therese May tek sredinom decembra prvi puta debatirao o željenom konačnom rezultatu Brexita ne sluti na dobro.

Međutim, kako je O’Hare rekao za SPIEGL, postoji u najmanju ruku značajna razlika između Brexita i pada aviona 1968. godine: pilot je negativnim posljedicama svoje odluke pogođen isto kao i njegovi putnici, smatra psiholog. “Kod Brexita to vjerovatno ne važi.”

spiegel.de

 Markus Becker
Autor 3.1.2018. u 10:25

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija