Rizici napada na Siriju

Povezani članci

• Pele, sportaš 20. stoljeća: Prvu utakmicu odigrao je 1956. u Santosu. U karijeri je zabio ukupno 1.283 gola u 1.367 utakmica
• Španjolski parlament traži priznavanje Palestine: Miran suživot jedino moguće rješenje sukoba
• SAD ukinule Trampova ograničenja azila za imigrante koji beže od nasilja
• Protest u Seulu zbog plana Japana da ispusti vodu iz Fukušime
• Japansko ministarstvo zatražilo rekordan budžet za raketnu odbranu
• Guaido pozvao narod na opšte demonstracije

Unatoč brojnim pozivima da Sjedinjene Američke Države zaustave krvoproliće u Siriji, viši dužnosnici Pentagona pojačano upozoravaju na to da bi vojna intervencija bila zastrašujuća i duga te da bi u višetjednim, isključivo američkim zračnim napadima moglo stradati mnoštvo civila.

Dužnosnici tvrde da je Sirija znatno veći problem od Libije, gdje je NATO lani sedam mjeseci provodio zračne napade, a ukupno je ispaljeno 7700 bomba i projektila. Iako SAD u Siriji može provesti kontinuirane zračne napade, “Mi možemo sve”, izjavio je ovog mjeseca pred Senatom zapovjednik američkog združenog stožera, general Martin Dempsey, dužnosnici Ministarstva obrane zabrinuti su zbog četiri teška izazova – naoružanja frakcijske sirijske opozicije, rizika oko napada na bogatu i naprednu sirijsku zračnu obranu ruske proizvodnje, rizika od mogućeg rata s Iranom i Rusijom, dvama ključnim saveznicima Sirije, te dosadašnjeg nepostojanja međunarodne koalicije koja bi bila spremna okomiti se na vladu predsjednika Bashara alAssada. Jedan viši dužnosnik Ministarstva obrane rekao je da bi čak i stvaranje zaštićenih zona za civile u Siriji bila toliko složena operacija da se razmišlja o “većem kontingentu kopnenih snaga” koji bi pomogao u gradnji i održavanju “sigurnih luka” ako se SAD odluči na takvu akciju. Novi planovi odgovor su na zahtjev predsjednika Obame za preliminarnim vojnim rješenjima koji je uputio Pentagonu, iako administracija i dalje vjeruje da je diplomatski i gospodarski pritisak najbolja metoda za ukidanje represije Assadove vlade. Kao moguća rješenja spominju se humanitarni zračni mostovi, praćenje s mora i blokada zračnog prostora. Senator John McCain i neki drugi republikanci smatraju da je SAD dužan uključiti se u sirijsku pobunu. “Koliko još ljudi mora poginuti?”, upitao je McCain na sjednici Senata ovoga mjeseca, spominjući UN-ove procjene da je u manje od godine dana u Siriji smrtno stradalo 7500 ljudi.

Dužnosnici Ministarstva obrane i obavještajnih službi ističu da bi zračni napadi u Siriji ciljali na gusto naseljena područja, što znači da bi bez preciznih bombaških napada civili stradali. Vojni dužnosnici i obavještajci kažu da je Assadova opozicija razlomljena te da je čini čak stotinjak različitih skupina. Američki dužnosnici razmišljaju o tehničkoj pomoći opoziciji te da im možda omoguće komunikacijsku opremu, no grupa nije ujedinjena pa je s njome teško surađivati. Pentagonu je glavna briga Iran. Vojni i obavještajni dužnosnici ističu da je Iran u Siriju nedavno poslao veće količine malog oružja, uglavnom ručnih raketnih bacača, tehnološku opremu i vrhunske stručnjake kako bi Assadovoj vladi pomogli u gušenju društvenih medija i interneta. Rusija, glavni sirijski dobavljač oružja, u sirijskom lučkom gradu Tartusu ima svoju bazu. Dužnosnici američke administracije i dalje su zabrinuti zbog kemijskog i biološkog oružja u Siriji te pregovaraju sa saveznicima u regiji oko zaštite tog oružja. “Ne kažem da će oružje, ako ga ne zaštitimo, netko odmah prisvojiti i iskoristiti”, kaže general pukovnik američkih marinaca James Mattis. “Možda se i samo uništi. No mislim da će, kad Assad jednom padne, biti potrebna međunarodna intervencija da se ono zaštiti.”

The New York Times