Sankcije protiv Rusije: Strah Evrope od visokog računa

Povezani članci

• Novi zakoni sukobili banke i osiguravatelje
• SAD zabrinute: U BiH se mnogo peru pare
• Sa kubanskim patriotima i mučenicima: Santiago de Cuba
• Mišel Flurnoj Hejgelova naslednica?
• Tajfun Haiyan pogodio jug Kine, osmero poginulih
• Debakl češke ljevice na lokalnim izborima

Ministri vanjskih poslova Steinmeier i Lavrov: EU je najvažniji investitor u Rusiji

Ruska intervencija na Krimu ne treba da ostane nekažnjena, u tome su članice EU jedinstvene. Međutim do sada se suzdržavaju od tvrdih sankcija – i zbog toga što bi troškovi mogli biti značajni.

By: Gregor Peter Schmitz, Brüssel
Preveo i odabrao: Ešref Zaimbegović

Naravno da Velika Britanija želi da Rusija dobije po prstima – ali ako je moguće da to ne košta ništa. Tako bi se mogla razumjeti britanska strategija koja je greškom u ponedjeljak dospjela u javnost. Tu se može pročitati kako saradnici premijera Davida Camerona zamišljaju kažnjavanje ruskog predsjednika Vladimira Putina.

„Pripremite se za to da zajedno sa ostalim članicama EU uvedete vizna ograničenja i zabrane putovanja za ruske zvaničnike“, savjetuje papir. I ide dalje: „Ne podržavajte trenutno trgovinske sankcije … ili zatvaranje londonskog finansijskog centra za Ruse.“ Britansko gospodarstvo, koje značajno profitira od platežno izuzetno sposobnih ruskih građana, ne treba da bude oštećeno. Međutim momentalno izgleda da će se sankcije zavesti.

Neugodna pozicija odslikava ambivalentnost EU u pitanju mjera odmazde zbog ruske intervencije. Trebao bi se odaslati djelotvoran signal ali postoji rezervisanost prema prebrzom reagovanju. Iz političkih razloga, kako kaže Gernot Erler, koordinator za Rusiju savezne vlade: “Upozoravam na to da u sadašnjem trenutku ne treba koristiti instrumente sankcija. Time bi se blokirale šanse na političko rješenje – bez obzira koliko su te šanse malene.”

EU je najvažniji trgovinski partner Rusije

Rezervisanost proizlazi i iz gospodarskih premišljanja jer povezanost je ogromna. Rusija je treći najvažniji trgovinski partner EU, obrnuto je Unija čak najvažnija za Rusiju. Trgovinski odnosi su preživjeli turbulencije poslije svjetske gospodarske krize i konflikta u Gruziji i ponovo cvjetaju. Evropljanji prodaju Rusima, prije svega, proizvode mašinske i hemijske industrije i poljoprivredne proizvode. Rusi najviše isporučuju sirovine. EU je značajno podržala  pristup Rusije Svjetskoj trgovinskoj organizaciji WTO 2012. godine  – i ima veliki uticaj na Moskvu jer su njene članice daleko najveći investitori u Rusiji.

Međutim Rusija bi na sankcije sigurno reagovala kaznenim mjerama protiv zapadnih firmi. A upravo u energetskom sektoru može Moska državama EU zadati osjetljiv udrac. Njemačka uvozi iz Rusije više nego trećinu svojih potreba nafte i gasa a u drugim evropskim zeljama ovaj udio je još viši. Dio izvoza ide u tranzitu preko Ukrajine na zapad. Teoretski bi Evropa mogla zamjeniti rusku energiju alternativom kao što je norveški gas, međutim tada bi porasle cijene energije.

Dakle do sada je ostalo na suspendovanju trgovinskih pregovora između USA i Rusije. U diskusiji su, na nivou EU, sankcije protiv pojedinih osoba i firmi, u diplomatskom žargonu “ciljane mjere”.

USA su same preslabe

Amerikanci pažljivo prate proces dogovaranja u EU – jer znaju da sami ne mogu napraviti dovoljan pritisak. USA nisu ni među prvih deset trgovinskih partnera Rusije. “Samo zajedno sa Evropom mogu Amerikanci ostvariti djelotvoran gospodarski pritisak na Rusiju”, kaže ekspert za transatlanske odnose Jack Janes iz American Institute for Contemporary German Studies u Washingtonu.

Evropljani sada moraju odlučiti koliko daleko će ići. Kolateralna šteta mogla bi biti na pregovorima o jednom sveobuhvatnom okvirnom ugovoru između EU i Rusije, koji pod radnim naslovom „Novi dogovor“ treba da unese više jasnoće u trgovinska pitanja. Pregovori su u posljednje vrijeme zapinjali, među ostalim i zbog ruskog nastojanja da umjesto toga stvoe carinsku uniju sa Bjelorusijom i Kazahstanom kojoj bi trebalo da pristupi i Ukrajina.

Na web stranici Ministarstva inostranih poslova Njemačke stoji: ”Od 2008. se pregovara o ovom ambicioznom dokumentu koji treba da stvori sveobuhvatnu, povjerljivu i dugoročno važeću osnovu za odnose u politici, gospodarstvu, trgovini, nauci i kulturi. Razgovori o tome su već daleko odmakli. Zbog značaja ovog dogovora važi za obje strane: Brižljivost ima prednost nad žurbom”

Ova rečenica važi danas više nego ikada prije.

spiegel.de