Saudijsko-američki odnosi u Trumpovom mandatu

Povezani članci

• Venecuela od zlatne groznice do zrna kafe
• Prekasno
• Hunta u Mjanmaru odgodila izbore i pomilovala bivšu čelnicu za pet prekršaja
• Trump i Netanjahu razgovarali o Palestincima i Iranu
• Grčka počela deportacije izbjeglica u Tursku
• Zlatko Dizdarević: Zločin epohalnih razmjera

Tokom martovskog susreta saudijskog princa Mohammad bin Salmana i američkog predsjednika Trumpa kazano je da ovaj susret donosi  veliku promjenu u odnosima dvije zemlje, na vojno-političkoj, sigurnosnoj i ekonomskoj ravni. Nakon toga dogodila se posjeta američkog ministra odbrane Jamesa Mattisa Saudijskoj Arabiji što je iznova potvrdilo izrečenu konstataciju. Ove posjete i zauzimanje novog vanjskopolitičkog kursa američke vlade pokazuje da će Donald Trump svoju vanjsku politiku na Bliskom istoku temeljiti na osi Izrael – Saudijska Arabija. To potvrđuje i jakošnja posjeta saudijskog šefa diplomatije Adel al Jubeira  Washingtonu i susret s američkim državnim sekretarom Tillersonom. Sporazum između Irana i zemalja 5+1 Trump smatra najgorim u američkoj povijesti i sa ovakvim pristupom može se očekivati postupno jačanje saradnje između Izraela i Saudijske Arabije sa jedne, i SAD-a sa druge strane.

U vrijeme predsjedničke kampanje Donald Trump je obećao kako će ukoliko pobijedi otvoriti sudsku istragu protiv saudijske vlade zbog umiješanosti u dešavanja od 11. septembra. On je nebrojeno puta izjavljivao kako je Hillary Clinton od Saudijske Arabije uzela milione dolara. Međutim, realnost pokazuje da su Trumpove izjave bila puka obećanja. Američka politika prema Saudijskoj Arabiji ne temelji se na ljudskim pravima niti na borbi protiv izvora globalnog terorizma nego na dolarsko-naftnim relacijama.

Američka politika prema Saudijskoj Arabiji danas mogal bi se sažeti u pet tačaka:

Prvo, Saudijska Arabija je najveći svjetski proizvođač i izvoznik nafte i Trump sa svojim političkim realizmom pridaje veliku pažnju „feiselskoj“ energiji.

Drugo, Trump se na temelju svoje realne politike dobro uklapa sa arapskim konzervativnim apsolutističkim režimima, ponajbolje sa saudijskim, naročito imajući u vidu da je Saudijska Arabija pokrovitelj ostalih apsolutističkih režima u regionu Perzijskog zaljeva. I svaki oblik revolucije u ovom regionu bi se po „domino“ principu ponovio u ostalim zemljama.

Treće, nakon što je padom Mubaraka Egipat izgubio vodeću regionalnu ulogu, a još ranije svrgnut i Saddamov režim u Iraku,  Saudijska Arabija je ostala jedina protuteža Iranu u bliskoistočnom i regionu Perzijskog zaljeva. Pri tome se objelodanila uloga Saudijske Arabije u gušenju revolucionarnih Husa u Jemenu koji su naklonjeni Iranu a sve je podržavao Zapad, naročito Amerika. A stvar je došla dotle da je za napad arapske koalicije pod saudijskom palicom na Jemen izdejstvovana i suglasnost Vijeća sigurnosti UN-a.

Četvrto, Saudijska Arabija je posljednjih godina uspostavila bliske odnose sa izraelskim režimom posredstvom saudijskog generala Anwara Ashqija, penzioniranog obavještajnog oficira, a istovremeno sa poboljšanjem tursko-izraelskih odnosa ova zemlja je sa Turskom i Izraelom ostvarila bližu saradnju na planu svrgavanja režima Bashara al-Assada u Siriji za kojeg smatraju da uživa veliku iransku potporu i savezništvo. A sve to korespondira sa  željama sadašnje Trumpove politike.

Peto, Saudijska Arabija je na nacionalnim američkim tržištima uložila više od 750 milijardi dolara i ne čini se da će Amerikanci otvarati istragu na temelju izvještaja američkog kongresa na 28 stranica o ulozi nekih saudijskih dužnosnika u napadu 11. septembra kako ne bi izgubili ovaj veliki ulog. Uz to, Saudijska Arabija predstavlja veoma dobro tržište za američku vojnu opremu i ostalu robu.

Trump i Saudijska Arabija imaju zajedničke interese premda kontinuirana saudijska podrška okupacionoj politici ne ide u prilog Bliskom istoku a Amerika je primorana da trpi vehabijski terorizam na Bliskom istoku i u svijetu općenito. Trump, bez ikakve sumnje, ide za ostvarenjem interesa a globalna i bliskoistočna sigurnost za njega su  drugorazredno pitanje. Trumpova očekivanja od uspostave dobrih relacija sa Saudijskom Arabijom su slijedeća:

1. Energija; posljednjih godina Saudijska Arabija je prodajom veoma jeftine nafte mogla, uz korištenje „nekonvencionalne nafte“ i ostalih energetskih surogata,  oigurati niske troškove. Jer korištenje jeftine saudijske nafte je za veliki broj zemalja prioritetan izbor te je za ove zemlje veoma važan nastavak saradnje sa Saudijskom Arabijom napose s ciljem osiguravanja nafte za američke saveznike.
2. Ljudska prava su naredna tema u relaciji dvije zemlje što je uvijek bilo na štetu Amerike. Međunarodne Organizacije za zaštitu ljudskih prava, kao Human Rights Watch i Amnesty International kontinurano kritiziraju Saudijsku Arabiju zbog kršenja ljudskih prava. I Amerika je bila pod pritiskom javnog mnijenja, što zbog šutnje što zbog pružanja podrške Saudijskoj Arabiji,  jer je saudijski režim koristeći oružje američke proizvodnje usmrtio veliki broj nevinih civila u Jemenu. Ovo je primoralo Obamu da odustane od slanja nekih vrsta oružja Saudijcima. Premda je pitanje prodaje oružja potisnuto na marginu, velika je mogućnost da će Trump ukinuti ovu zabranu.
3. Trgovinsko-ekonomski odnosi dvije zemlje će biti u žiži relacija u Trumpovom Predsjedničkom mandatu. Trump akcenat stavlja na interes i korist. To je sasvim jasno iz činjenice da na listi zemalja čijim državljanima se zabranjuje ulazak u SAD nema Saudijske Arabije. Jedan od razloga je i Trumpov osobni biznis. Naime, američki predsjednik u Džeddi ima nekoliko hotela i zemljišnih posjeda. Prema Trumpovim riječima tokom predsjedničke kampanje u Alabami: „Oni od mene kupuju apartmane. Oni troše 40 do 50 miliona dolara. Zar ih ne trebam voljeti?“ S obzirom na Trumpovu trgovinsko-ekonomsku prošlost ovo je za američkog predsjednika od iznimne važnosti.
4. Očuvanje regionalne sigurnosti i stabilnosti je uvijek ovisilo o američkim interesima i o prirodi relacija dvije zemlje. Saudijska Arabija ne samo da nije doprinosila rješavanju ove problematike nego je kontinuirano predstavljala destabilizirajući faktor za mir i sigurnost u regionu. Kao primjer može poslužiti saudijski napad na Jemen u kojem je ubijeno oko 10 hiljada osoba. Ili saudijska oružana potpora oponentima Assadovog sirijskog režima.
5. Ekonomske reforme i modernizacija će, također, biti u središtu odnosa između dvije zemlje. Generalno uzev, Amerika želi provođenje ekonomskih reformi u arapskom svijetu. Saudijski prestolonasljednik prema nacrtu plana do 2030. ide za provođenjem ekonomskih reformi koje će se odnositi i na naftu a Trump je stavio do znanja da će sarađivati kroz direktno i indirektno ulaganje kapitala u ovaj segment kao i u infrastrukturu.
6. „Zauzdavanje“ Irana s ciljem očuvanja sigurnosti Izraela, Arapa, nafte te jačanja američke moći u regionu također su jedan od ciljeva u relacijama dvije zemlje. Jačanje iranskog utjecaja u Siriji, Iraku i Jemenu predstavlja veliku prijetnju američkim i interesima saveznika, posebno Saudijske Arabije i Izraela, jer će se jačanjem iranske moći region bez sumnje naći pred velikim izazovom.
7. Jačanje animoziteta prije svega prema Iranu te sigurnosni sporazumi Amerike u regionu će, također, obilježiti američko-saudijske relacije. Moguće instaliranje raketnog programa THAAD u arapskim zemljama u regiji moglo bi predstavljati prijetnju po nacionalnu sigurnost Irana.

Premda se protivi eskalaciji vehabizma i selefizma, Amerika  će zanemariti ovu problematiku radi jačanja odnosa sa Saudijskom Arabijom. Za Ameriku opasnost ne predstavljaju konzervativni arapski režimi niti terorizam koji dolazi iz Katara i Saudijske Arabije i destabilizira region. Za Ameriku je očuvanje stabilnosti jedino i moguće uz arapske diktatorske države. Ovakva politika ide u pravcu jačanja pritiska prema Iranu i nastavku napada na jemenske civile, te oslanjanju na pomoć „umjerenih terorista“ s ciljem sučeljavanja sa iranskim utjecajem u Iraku i Siriji. Politika je to koja je tokom posljednjih šest godina potvrdila svoju uzaludnost i besmislenost.

Tokom martovskog susreta saudijskog princa Mohammad bin Salmana i američkog predsjednika Trumpa kazano je da ovaj susret donosi  veliku promjenu u odnosima dvije zemlje, na vojno-političkoj, sigurnosnoj i ekonomskoj ravni. Nakon toga dogodila se posjeta američkog ministra odbrane Jamesa Mattisa Saudijskoj Arabiji što je iznova potvrdilo izrečenu konstataciju. Ove posjete i zauzimanje novog vanjskopolitičkog kursa američke vlade pokazuje da će Donald Trump svoju vanjsku politiku na Bliskom istoku temeljiti na osi Izrael – Saudijska Arabija. To potvrđuje i jakošnja posjeta saudijskog šefa diplomatije Adel al Jubeira  Washingtonu i susret s američkim državnim sekretarom Tillersonom. Sporazum između Irana i zemalja 5+1 Trump smatra najgorim u američkoj povijesti i sa ovakvim pristupom može se očekivati postupno jačanje saradnje između Izraela i Saudijske Arabije sa jedne, i SAD-a sa druge strane.

U vrijeme predsjedničke kampanje Donald Trump je obećao kako će ukoliko pobijedi otvoriti sudsku istragu protiv saudijske vlade zbog umiješanosti u dešavanja od 11. septembra. On je nebrojeno puta izjavljivao kako je Hillary Clinton od Saudijske Arabije uzela milione dolara. Međutim, realnost pokazuje da su Trumpove izjave bila puka obećanja. Američka politika prema Saudijskoj Arabiji ne temelji se na ljudskim pravima niti na borbi protiv izvora globalnog terorizma nego na dolarsko-naftnim relacijama.

Američka politika prema Saudijskoj Arabiji danas mogal bi se sažeti u pet tačaka:

Prvo, Saudijska Arabija je najveći svjetski proizvođač i izvoznik nafte i Trump sa svojim političkim realizmom pridaje veliku pažnju „feiselskoj“ energiji.

Drugo, Trump se na temelju svoje realne politike dobro uklapa sa arapskim konzervativnim apsolutističkim režimima, ponajbolje sa saudijskim, naročito imajući u vidu da je Saudijska Arabija pokrovitelj ostalih apsolutističkih režima u regionu Perzijskog zaljeva. I svaki oblik revolucije u ovom regionu bi se po „domino“ principu ponovio u ostalim zemljama.

Treće, nakon što je padom Mubaraka Egipat izgubio vodeću regionalnu ulogu, a još ranije svrgnut i Saddamov režim u Iraku,  Saudijska Arabija je ostala jedina protuteža Iranu u bliskoistočnom i regionu Perzijskog zaljeva. Pri tome se objelodanila uloga Saudijske Arabije u gušenju revolucionarnih Husa u Jemenu koji su naklonjeni Iranu a sve je podržavao Zapad, naročito Amerika. A stvar je došla dotle da je za napad arapske koalicije pod saudijskom palicom na Jemen izdejstvovana i suglasnost Vijeća sigurnosti UN-a.

Četvrto, Saudijska Arabija je posljednjih godina uspostavila bliske odnose sa izraelskim režimom posredstvom saudijskog generala Anwara Ashqija, penzioniranog obavještajnog oficira, a istovremeno sa poboljšanjem tursko-izraelskih odnosa ova zemlja je sa Turskom i Izraelom ostvarila bližu saradnju na planu svrgavanja režima Bashara al-Assada u Siriji za kojeg smatraju da uživa veliku iransku potporu i savezništvo. A sve to korespondira sa  željama sadašnje Trumpove politike.

Peto, Saudijska Arabija je na nacionalnim američkim tržištima uložila više od 750 milijardi dolara i ne čini se da će Amerikanci otvarati istragu na temelju izvještaja američkog kongresa na 28 stranica o ulozi nekih saudijskih dužnosnika u napadu 11. septembra kako ne bi izgubili ovaj veliki ulog. Uz to, Saudijska Arabija predstavlja veoma dobro tržište za američku vojnu opremu i ostalu robu.

Trump i Saudijska Arabija imaju zajedničke interese premda kontinuirana saudijska podrška okupacionoj politici ne ide u prilog Bliskom istoku a Amerika je primorana da trpi vehabijski terorizam na Bliskom istoku i u svijetu općenito. Trump, bez ikakve sumnje, ide za ostvarenjem interesa a globalna i bliskoistočna sigurnost za njega su  drugorazredno pitanje. Trumpova očekivanja od uspostave dobrih relacija sa Saudijskom Arabijom su slijedeća:

1. Energija; posljednjih godina Saudijska Arabija je prodajom veoma jeftine nafte mogla, uz korištenje „nekonvencionalne nafte“ i ostalih energetskih surogata,  oigurati niske troškove. Jer korištenje jeftine saudijske nafte je za veliki broj zemalja prioritetan izbor te je za ove zemlje veoma važan nastavak saradnje sa Saudijskom Arabijom napose s ciljem osiguravanja nafte za američke saveznike.
2. Ljudska prava su naredna tema u relaciji dvije zemlje što je uvijek bilo na štetu Amerike. Međunarodne Organizacije za zaštitu ljudskih prava, kao Human Rights Watch i Amnesty International kontinurano kritiziraju Saudijsku Arabiju zbog kršenja ljudskih prava. I Amerika je bila pod pritiskom javnog mnijenja, što zbog šutnje što zbog pružanja podrške Saudijskoj Arabiji,  jer je saudijski režim koristeći oružje američke proizvodnje usmrtio veliki broj nevinih civila u Jemenu. Ovo je primoralo Obamu da odustane od slanja nekih vrsta oružja Saudijcima. Premda je pitanje prodaje oružja potisnuto na marginu, velika je mogućnost da će Trump ukinuti ovu zabranu.
3. Trgovinsko-ekonomski odnosi dvije zemlje će biti u žiži relacija u Trumpovom Predsjedničkom mandatu. Trump akcenat stavlja na interes i korist. To je sasvim jasno iz činjenice da na listi zemalja čijim državljanima se zabranjuje ulazak u SAD nema Saudijske Arabije. Jedan od razloga je i Trumpov osobni biznis. Naime, američki predsjednik u Džeddi ima nekoliko hotela i zemljišnih posjeda. Prema Trumpovim riječima tokom predsjedničke kampanje u Alabami: „Oni od mene kupuju apartmane. Oni troše 40 do 50 miliona dolara. Zar ih ne trebam voljeti?“ S obzirom na Trumpovu trgovinsko-ekonomsku prošlost ovo je za američkog predsjednika od iznimne važnosti.
4. Očuvanje regionalne sigurnosti i stabilnosti je uvijek ovisilo o američkim interesima i o prirodi relacija dvije zemlje. Saudijska Arabija ne samo da nije doprinosila rješavanju ove problematike nego je kontinuirano predstavljala destabilizirajući faktor za mir i sigurnost u regionu. Kao primjer može poslužiti saudijski napad na Jemen u kojem je ubijeno oko 10 hiljada osoba. Ili saudijska oružana potpora oponentima Assadovog sirijskog režima.
5. Ekonomske reforme i modernizacija će, također, biti u središtu odnosa između dvije zemlje. Generalno uzev, Amerika želi provođenje ekonomskih reformi u arapskom svijetu. Saudijski prestolonasljednik prema nacrtu plana do 2030. ide za provođenjem ekonomskih reformi koje će se odnositi i na naftu a Trump je stavio do znanja da će sarađivati kroz direktno i indirektno ulaganje kapitala u ovaj segment kao i u infrastrukturu.
6. „Zauzdavanje“ Irana s ciljem očuvanja sigurnosti Izraela, Arapa, nafte te jačanja američke moći u regionu također su jedan od ciljeva u relacijama dvije zemlje. Jačanje iranskog utjecaja u Siriji, Iraku i Jemenu predstavlja veliku prijetnju američkim i interesima saveznika, posebno Saudijske Arabije i Izraela, jer će se jačanjem iranske moći region bez sumnje naći pred velikim izazovom.
7. Jačanje animoziteta prije svega prema Iranu te sigurnosni sporazumi Amerike u regionu će, također, obilježiti američko-saudijske relacije. Moguće instaliranje raketnog programa THAAD u arapskim zemljama u regiji moglo bi predstavljati prijetnju po nacionalnu sigurnost Irana.

Premda se protivi eskalaciji vehabizma i selefizma, Amerika  će zanemariti ovu problematiku radi jačanja odnosa sa Saudijskom Arabijom. Za Ameriku opasnost ne predstavljaju konzervativni arapski režimi niti terorizam koji dolazi iz Katara i Saudijske Arabije i destabilizira region. Za Ameriku je očuvanje stabilnosti jedino i moguće uz arapske diktatorske države. Ovakva politika ide u pravcu jačanja pritiska prema Iranu i nastavku napada na jemenske civile, te oslanjanju na pomoć „umjerenih terorista“ s ciljem sučeljavanja sa iranskim utjecajem u Iraku i Siriji. Politika je to koja je tokom posljednjih šest godina potvrdila svoju uzaludnost i besmislenost.