ENG
Povezani članci
foto DPA
Talibani hoće sa svojom ofanzivom nakon povlačenja NATO iz Afganistana da stvore faktičko stanje. Vlada im je do sada malo toga suprotstavila.
Piše: Magdalena Kirchner – ipg-journal.de – 02.08.2021.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Paralelno sa povlačenjem međunarodnih trupa iz Afganistana, koje je trenutno praktično završeno, talibani su proteklih tjedana zauzeli skoro 200 od oko 400 distrikta u zemlji. Pretežan dio njih oni su mogli do sada zadržati. Vojnici vlade izgleda da su se u dalekim distriktima doslovno borili na izgubljenim pozicijama i vidjeli su da će zbog izostalih isporuka za popunu biti prisiljeni na predaju. Početkom jula više od 1.000 afganistanskih vojnika pobjeglo je preko granice u Tadžikistan. Poražavajuće slike za vladu predsjednika Ashrafa Ghanija. I tjednima nakon najave povlačenja od strane Bidenove administracije izgleda da se vlada nalazi u stanju šoka i osim parola da se izdrži ima samo malo šta ponuditi. „Mi smo očekivali mir a ne rat“ – sa ovim riječima pokušao je nacionalni savjetnik za bezbjednost Hamdullah Mohib početkom jula da objasni dramatične teritorijalne gubitke.
Vojna strategija talibana ciljala je na to da kroz brze uspjehe na sjeveru u prvom koraku preduprijedi sveobuhvatnu mobilizaciju nekadašnje „Sjeverne alijanse“ od strane vlade i da graničnu oblast prema centralnoj Aziji, potencijalni prostor za povlačenje i snabdijevanje tadžikistanskih i uzbekistanskih antitaliban milicija, neutrališe. Predstavnici vlade i uticajni političari najavili su tek nakon početka ofanzive talibana „nacionalnu mobilizaciju“. I iako broj i jačina milicija raste do sada nije uspjelo preokrenuti list. Istovremeno su zabrinjavajući izvještaji o prislinoj regrutaciji i povredi ljudskih prava od strane ovih milicija, koje vlada jedva može kontrolisati.
Vlada predsjednika Ashraf Ghanija i tjednima nakon najave povlačenja izgleda da se nalazi u stanju šoka i osim parola da se izdrži ima samo malo šta ponuditi.
U drugom koraku talibani su zauzeli neke od najvažnijih graničnih prelaza prema Iranu, Pakistanu i centralnoazijskim državama. Na pritisak vlastitog gospodarstva Iran i Pakistan bili su prisiljeni granične prelaze, koji su zbog sukoba u početku bili zatvoreni, nakon kratkog vremena ponovo otvoriti. Za afganistansku vladu gubitak graničnih prelaza doveo je do dramatičnog smanjenja ionako malih državnih prihoda. Samo u julu Kabul je ozgubio više od 33 miliona američkih dolara – za talibane dobitak u prestižu i dodatni izvor prihoda. Do sad vlada kontroliše sva 34 provincijska glavna grada. Njihovo zauzimanje uspjelo bi talibanima – ako uopšte – samo uz velike gubitke. Međutim, snabdjevanje urbanih centara moglo bi se uskoro pogoršati.
Pored svojih vojnih prodora talibani idu i u diplomatsku ofanzivu “šarma“. Njihova poruka da povratak na vlast nije pitanje Da li nego Kad, prihvaćena je od mnogih posmatrača. Govornik talibana Suhail Shaheen koristi platforme koje grupaciji nude američka TV stanica CNN ili turski državni odašiljač TRT da bi se borili za okončanje izolacije. U intervjuu sa Deutschlandfunk on je čak zahtijevao „Maršalov plan za obnovu Afganistana“. Delegacije talibana putovale su posljednjih tjedana u Moskvu, Teheran, Peking i turkmenski glavni grad Ašgabat da bi tamo podcrtale priznanje za zajedničko suzbijanje međunarodnog terorizma kao i sigurnost granica i gospodarsku kooperaciju.
Pored svojih vojnih prodora talibani idu i u diplomatsku ofanzivu “šarma“.
Unutar afganistanskih granica pokazuje se drugačija slika. Suprotno predstavama da su talibani zauzete oblasti mogli dobiti praktično bez borbe govore dramatični brojevi UN: Samo u maju i junu ubijeno je ili ranjeno više od 2.300 civila. Afganistan je osim toga pogođen teškom sušom kao i posebno izraženim trećim talasom korone koji dalje opterećuje zdravstveni sistem. Organizacije za ljudska prava i novinari izvještavaju o demonstracijama moći talibana kao što su masovna hapšenja, pogubljenje ratnih zarobljenika i civila, tjelesne kazne i razaranja kritične infrastrukture.
Unutar zemlje je od januara protjerano skoro 300 000 ljudi – više od 3,5 miliona Afganistanaca danas važi kao interno raseljene osobe. U toku posljednje četiri godine njihov broj se udvostručio. Oni pate posebno od siromaštva i dinamičnih frontova konfliktih događanja. Prema Međunarodnoj organizaciji za migraciju broj Afganistanaca koji su u junu i julu napustili Afganistan kopnenim putem iznosi 20 000 do 30 000 osoba tjedno. Ukoliko se nasilje i očaj nastave mogao bi se njihov broj u toku godine popeti na 1,5 miliona ljudi.
Najviše Afganistanaca kao već posljednjih decenija traži pribježište u Iranu, Pakistanu i centralnoazijskom zemljama. Međutim, njihova politička i gospodarska sposobnost prihvatanja izgleda već danas iscrpljena. Pakistanski nacionalni savjetnik za bezbjednost Moeed Yusuf najavio je 13. jula da Pakistan ne bi mogao prihvatati dalje izbjeglice. Izbjeglički logori treba da se naprave na afganistanskoj strani na trenutno dobro osiguranoj granici. Više od 600 000 Afganistanaca su se u posljednje vrijeme – moguće pod prisilom – vratili iz Irana. Iako su iranske i turske službe sigurnosti već uhapsile stotine Afganistanaca ili pokušavaju da ih spriječe na ulasku ili daljem putovanju, trenutno više od 1.000 Afganistanaca dnevno prelazi iransko – tursku granicu.
Kako Angela Merkel tako i njen austrijski kolega Sebastian Kurz su jasno rekli da imaju malo interesa za obimno doseljavanje afganistanskih izbjeglica iz Turske ili drugih tranzitnih država u Evropu. Oni bi htjeli umjesto toga poboljašati „uslove na licu mjesta“. Sa kojim sredstvima se ovo, gledajući na aktuelnu dinamiku treba desiti, je pritom potpuno nejasno.
Mnogo od toga što je i sa zapadnjačkom pomoći urađeno u proteklim decenijama stoji sada na kocki. Škole, ceste i elektrane mogu biti u borbama razorene ili ne mogu više funkcionisati. Predstavnici civilnog društva, borci za ljudska prava i medijski radnici su pod pritiskom sa svih strana. Mnogi bješe u (još) siguran glavni grad ili čak u inostranstvo. I dalje je nesigurna budućnost međunarodnog aerodruma koji od 2014. osigurava Turska u okviru Resolute Mission NATO. Ankara je stavila u izgled produženje turskog angažmana i nakon kraja NATO misije. Talibani međutim ovo smatraju „povredom obećanja o povlačenju“ i prijete napadima na preostale vojnike.
Mnogo od toga što je i sa zapadnjačkom pomoći urađeno u proteklim decenijama stoji sada na kocki.
Pogoršanje sigurnosne situacije, ograničenja u vazdušnom saobraćaju, zauzimanje daljih graničnih prelaza od strane talibana i kontinuirano reduciranje međunarodnog personala u ambasadama moglo bi dodatno otežati pristup međunarodnim organizacijama za pomoć i nastavak dosadašnje suradnje na razvoju. Mnoge organizacije brinu se za sigurnost svojih saradnika – 30. jula prilikom borbi oko zapadnog provincijskog glavnog grada Herata sjedište UN bilo je granatirano.
Na posljednjoj donatorskoj konferenciji u novembru 2020, njemačka vlada je obećala da će vladu u Kabulu i dalje finansijski pomagati i to je nakon Bidenove najave povlačenja potvrdila. I mirovni proces u Dohi želi se i dalje diplomatski podržavati. Razvoj proteklih tjedana je jasno pokazao kako će teško biti ova obećanja održati i uopšte vratiti se aktivnoj politici o Afganistanu, koja prevazilazi podršku mjesnim snagama, zaštitu ktitične infrastrukture u Kabulu i savladavanje nove izbjegličke krize.
Dr. Magdalena Kirchner vodi biro zaklade Friedrich Ebert u Afghanistanu.
Autor/ica 👤Magdalena Kirchner
