Borba protiv energetske krize

Spasite atomske centrale!

Anna Veronika Wendland
Autor/ica 9.7.2022. u 09:09

Izdvajamo

  • Strah od atomske energije je iracionalan ali on spada u zeleni identitet. Percepcija rizika pobjeđuje realnost rizika, partijski rezon pobjeđuje nauku. To je konzervatizam Zelenih kome kao žrtva pada čak i zaštita klime.

Povezani članci

Spasite atomske centrale!

Foto: Martin Siepmann / imageBROKER RF / Getty Images

Ništa ne bi bilo razumnije nego preostale njemačke atomske centrale spojiti na mrežu. Međutim njemačka savezna vlada ne prihvata realnost.

Piše: Anna Veronika Wendland – spiegel.de  – 06.07.2022.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Anna Veronika Wendland je istoričarka tehnike i istočne Evrope u Marburgu. Ona istražuje istoriju sigurnosti reaktora. Do oktobra 2021. bila je u upravi proatomskog lobističkog udruženja Nuklearia. U svojoj nedavno objavljenoj stručnoj knjizi „Atomska snaga? Da molim!“ ona pledira za kombinaciju atomske snage i obnovljivih energija za savladavanje klimatske krize.

Usred rata Ukrajina je postigla nešto izvanredno: Dok su padale ruske bombe oni su započeli probni rad na sinhronizaciji njihove elektro mreže sa evropskom povezanom mrežom ENTSO – E. Proba je uspjela, Ukrajina je ostvarila integraciju mreže.

Sada su zadivili Evropljane sa zapada najavom prvih isporuka struje u zajedničku mrežu. Ukrajinske atomske centrale, pa i ona koju su zauzeli Rusi, snabdijevaju ne samo vlastitu zemlju. Oni imaju, jer ukrajinsko gospodarstvo uglavnom stoji, mnogo struje za izvoz. I to onu vrstu struje koja je posebno tražena u EU: struja sa dobrim klimatskim bilansom.

Sasvim drugačije Njemačka. Savezni ministar gospodarstva Robert Habeck, koji je dao posebno ugraditi jedno „K“ za klimu u naziv svoga ministarstva, rađe vraća u život stare termoelektrane na ugalj. Njemačka vlada napada podsticajnu politiku EU koja je naklonjena i atomskoj energiji. A do kraja godine želi konačno izaći iz atomske energije iako je ova prema procjenama UN bolja za klimu nego neke obnovljive.

Tri atomske elektrane su još na mreži, tri dalje su krajem 2021. ugašene ali još imaju upotrebnu dozvolu. Izlaz iz atoma, koga je Angela Merkel nakon Fukušime naglo pokrenula, treba biti okončan 2022. Drugačije nego što je tvrđeno tada nije bilo stvarnih razloga za to: Da je Fukušima imala solidno osiguranje protiv poplave i jako nužno snabdjevanje strujom njemačkih postrojenja nesreća se sa velikom vjerovatnoćom ne bi desila. U sadašnjoj energetskoj krizi mogle bi atomske centrale zamijeniti udio struje iz gasa i uglja koja bi se inače proizvodila sa ruskim energentima.

Međutim savezna vlada želi diskusiju o tome završiti. Njima je uspio ovih dana iznenađujući potez. Dok Habeck moli građane u pozivima za štednju energije za svaki kilovat sat za njega su desetine milijardi kilovat sati iz atomskih centrala očigledno irelevantne. Dok se godinama govorilo da atomske centrale nisu prihvaćene u stanovništvu, danas se ignorišu ankete po kojima više od polovine građana signalizira suglasnost sa produženjem rada. 2021. proizvelo je tada još šest njemačkih atomskih centrala isto toliko struje kao sva fotovoltaika. Sada se međutim njihov udio na snabdjevanju strujom predstavlja manjim iako bi planska moć iz atomskih centrala mogla u situaciji uskih grla biti odlučujuća.

Da bi se umanjio značaj atomske energije šire se čak i neistine.Ministarstvo gospodarstva tvrdi naprimjer da pogon nakon okončanja ciklusa – jedan fizikalni postupak reaktora koji mobiliše dodatne rezerve energije iz atomskog goriva – ne stavlja na raspolaganje više struje. Međutim to nije istina. Stvarno se naime ne radi o prigušivanju u ljeto koje se u zimu ukida. Ustvari reaktori bi mogli raditi punom snagom do kraja decembra i onda u pogonu nakon okončanja ciklusa proizvoditi dodatnu struju: Stručnjaci polaze od oko pet milijardi kilovat sati po postrojenju koja bi mogla biti ostvarena do ljeta 2023.

Habeck također tvrdi da periodično sigurnosno ispitivanje koje se radi svakih deset godina i koje je obavezno kod daljeg pogona atomske centrale znači mjesecima dugu pauzu postrojenja. To nije tačno. U stvarnosti radi se o analizama sigurnosti koje se provode operativno uz pogon. Istina je da se ovo ispitivanje nije provelo 2019. kod tri postrojenja gledajući na njihovo isključenje i sada bi se moralo uraditi.

Savezna vlada bi mogla dati nalog svojoj komisiji za sigurnost reaktora da da stajalište o tome kako brzo to mora uslijediti ali izgleda da ona ima temeljnu antipatiju prema tome da nuklearne stručnjake uključe u savjetovanje. Habeck radije tvrdi iz vlastite procjene da postrojenja nisu više sigurna. U stvarnosti atomske centrale prolaze do poslednjeg dana pogona i puno dalje nakon toga cikluse testova koji garantuju sigurnost i procedure održavanja propisane  pravilnicima.

Čim neko nastupi za produženje rada atomskih centrala, kaže se da Njemačka nema problema sa strujom nego sa grijanjem. Međutim, ako bi to tako bilo: Zašto proširenje izvora obnovljive energije, koji također isporučuju struju a ne toplotu, važi kao lijek za sve? Ustvari i toplotne pumpe, E – grijanja i E – auta sa kojima se želi smanjiti pritisak od tržišta gasa i nafte – troše struju. I to u velikim količinama.

Tako slijedi kod savezne vlade pogrešna procjena na odugovlačenje, politika straha na pobijanje stvarnosti. Sve dok ne prođe vrijeme da se nabavi novo nuklearno gorivo koje bi bilo neophodno za dalji pogon atomskih centrala.

Sa brižnim borama na čelu Habeck nam objašnjava koliko mu problema pravi njegova odluka za ugalj i gas iz Katara. U stvarnosti njegova sklonost ka fosilokratiji je partijska tradicija Zelenih. Već prije 40 godina slavio se „domaći ugalj“ kao prelazna tehnologija, iako je dokazano bio odgovoran za mnoge hiljade prijevremenih smrtnih slučajeva godišnje. Bilans žrtava njemačkih atomskih centrala ležao je nasuprot tomu godinu za godinom na nuli. Ukoliko bi se Habeck odlučio da 2025. nastupi kao zeleni kandidat za kancelara on zna: Neće mu pritom štetiti ugalj, ubojica klime broj jedan među njemačkim energetskim opcijama. To je atomska energija koja stvara veliki strah njegovoj partiji.

Strah od atomske energije je iracionalan ali on spada u zeleni identitet. Percepcija rizika pobjeđuje realnost rizika, partijski rezon pobjeđuje nauku. To je konzervatizam Zelenih kome kao žrtva pada čak i zaštita klime.

spiegel.de

Anna Veronika Wendland
Autor/ica 9.7.2022. u 09:09