Šta izbjeglička kriza govori o Arapima

tačno.net
Autor/ica 12.9.2015. u 09:15

Šta izbjeglička kriza govori o Arapima

Izbjeglička kriza razotkriva sve lažne tvrdnje o arapskoj solidarnosti i zajedničkoj akciji kojima se pojedini žele ‘oprati’

Piše: Fahmi Huwaidi- Al Jazeera

Fotografija trogodišnjeg dječaka Aylana Kurdija, čije je malo tijelo more izbacilo na obalu turskog grada Bodruma, upalila je zvono za uzbunu koje i dalje odzvanja diljem svijeta. Njegovo beživotno tijelo otvorilo je oči pred monstruoznim zločinima koji se vrše nad sirijskim narodom više od četiri godine.

Fotografija je na fenomenalan način poslala poruku svima, onako kako to do sada nisu uspjele učiniti informativne emisije koje su govorile o više od četvrt miliona ubijenih te 12 miliona raseljenih Sirijaca. Prema podacima UNHCR-a, registrirano je četiri miliona izbjeglica. No ovog puta, fotografija izaziva šok koji je odjeknuo više nego onda kada su Izraelci ubili dječaka Mohameda al-Durraha u „očevom naručju 2000. godine.“

Iako se radilo o strašnom zločinu, izraelska medijska mašinerija žurno zataškava cijeli slučaj kako bi se ublažilo stanje šoka koje je nastalo nakon ubistva te zatvorila ta tema, iskoristivši slabo arapsko sjećanje i nemoć njihovih sistema.

Ista stvar desila se i nakon što su izraelski doseljenici spalili dječaka Alija Dawabsheha početkom augusta (majka dječaka preminula je ove sedmice od zadobivenih opekotina, dok je otac preminuo ranije od posljedica požara). Sudbina je bila takva da palestinski dječak bude živ spaljen pod okriljem noći tako da nisu zabilježene njegove fotografije.

Iste sreće su i djeca u Jemenu koja svakodnevno ginu, dok njihova unakažena i raskomadana tijela bivaju zatrpana pod ruševinama zgrada. Naše oči su se već navikle da gledaju slične prizore, poput svega onoga što se dešava u Iraku i drugim zonama sukoba, gdje smrt postaje sastavni dio čitavog arapskog svijeta bez izuzetka.

Da se tijelo dječaka kojim slučajem našlo na obali Gaze, sve bi bilo potpuno drugačije. Takav prizor ne bi ostavio odjeka poput ovog niti bi naveo Evropljane na zgražavanje i mobiliziranje. To se i dogodilo za vrijeme izraelskog napada na Pojas Gaze, u ljeto 2014. U napadu je ubijeno četvero djece, a ne jedno dijete, dok su se igrali na obali, međutim, u zapadnim i arapskim zemljama nije uslijedila bilo kakva reakcija.

‘Evropski problem’

Ostali smo iznenađeni evropskim užasavanjem. Nama, kao onima koji su navikli na smrt i ubijanje i kojima su u prijestolnicama sahrane postale skoro svakodnevni rituali, bilo je zanimljivo primijetiti da naši, arapski mediji posvećuju veću pažnju evropskim reakcijama negoli samom djelu ili primarnom zločinu.

Pažnja se posvećivala svemu onome što se ticalo žrtava i njihove patnje, dok se, u isto vrijeme, zaboravljalo na ubicu koji i dalje zasipa žrtve eksplozivnim napravama. To je rezultiralo time da smo se više zabavili evropskom brigom nego našim nacionalnim problemima, bez obzira da li se radilo o katastrofalnom kolapsu arapskog sistema, krvavim suzama koje teku Jemenom, bespomoćnom državom u Libiji,  ”progutanom” domovinom u Palestini…

Ostao sam zatečen naslovom koji je objavljen na naslovnici jednog egipatskog lista gdje je pisalo: „Slika utopljenog sirijskog dječaka osramotila Evropu“. Osjetio sam stid kada sam pročitao da lider izraelske opozicije Isaac Herzog poziva Vladu svoje države da otvori granice pred sirijskim izbjeglicama. Također sam osjetio sram i kada sam vidio da papa Franjo iz Vatikana poziva evropske manastire da otvore svoja vrata i prime izbjeglice.

Osjećaj stida pratio me i dalje dok sam čitao listu sa imenima poznatih i slavnih osoba sa Zapada koje su izrazile solidarnost prema izbjeglicama, počevši od francuskog pjevača Charlesa Aznavoura, koji je pozvao da se skupine prognanika sa Bliskog istoka smjeste u francuska napuštena sela, pa sve do argentinske fudbalske zvijezde Lionela Messija i FC Barcelone, koji su osudili trenutna dešavanja i izjavili da će njihova dobrotvorna fondacija podržati izbjeglice. Tu je još i autorica romana ”Harry Potter”, J. K. Rowling, koja je pozvala na solidarnost sa izbjeglicama, te američki romanopisac John Green, koji je donirao 20.000 dolara Britanskom odjelu UNICEF-a za pomoć izbjeglicama, te sakupio pola miliona britanskih funti u roku od 24 sata.

Tu su još i nogometni klub Bayern Minhen sa donacijom od milion eura za izgradnju smještaja za izbjeglice, Međunarodni olimpijski komitet koji je donirao dva miliona dolara, te klub Real Madrid koji je donirao milion eura, ali i drugi.

Tako je u Helsinkiju premijer Finske Juha Sipila ponudio tražiteljima azila smještaj u njegovoj kući u Kempeli, koju trenutno ne koristi, te je pozvao sve Fince da otvore svoje domove za izbjeglice. U Londonu je premijer David Cameron napadnut kada je izjavio da neće dopustiti ”hordama izbjeglica” ulazak u Englesku. Amnesty International okarakterizirao je njegov govor kao ”sramotan”, dok je list The Guardiankazao da njegov stav ne samo da je pogrešan, nego je i sramota za Britaniju i sve Britance.

U takvoj atmosferi, svojim stavom ističe se i kancelarka Angela Merkel, kao inicijator poziva na prihvatanje izbjeglica. Tim povodom dogovara sa Austrijom otvaranje granica dviju država s ciljem primanja većeg broja izbjeglica. Zajedno sa francuskim predsjednikom Hollandeom, Merkel upućuje poziv da se sačini plan koji će se nepristrasno i odgovorno baviti pitanjem izbjeglica, na način da se izvrši njihova raspodjela među zemljama Evropske unije prema obavezujućim kvotama…

Arapska štampa isticala je ovakve i slične vijesti vezano za ovu temu, tretirajući ih kao evropski problem za koji su krive neke čudne horde sa druge planete.

Brojke su zastrašujuće i poražavajuće. Prema UN-ovoj agenciji za izbjeglice, UNHCR, više od 300.000 ljudi prešlo je Mediteran ove godine, dok se između 2.500 i 3.500 utopilo u moru prije nego su stigli do druge obale.

Prema podacima UNHCR-a, najveći broj registriranih sirijskih izbjeglica uputio se u pravcu Libana (više od milion), zatim slijedi Turska (800.000), pa Jordan (300.000), a nakon toga Irak (250.000) i Egipat (132.000).

UNHCR u svom saopćenju dodaje kako su zajedno sa svojim partnerima tražili da im se osigura 5,5 milijardi dolara za humanitarnu pomoć, iako je do kraja mjeseca juna obezbijeđena samo četvrtina tog iznosa. To neminovno dovodi do smanjivanja pomoći izbjeglicama u hrani, kao i nemogućnosti osiguranja humanitarnih usluga ili obrazovanja za djecu. Što se tiče samih životnih uvjeta u kojima se nalaze izbjeglice, oni su veoma teški, s tim da tu postoje određene razlike, zavisno od države do države, pa tako ponegdje ti problemi dosežu sami vrhunac, dok je u drugim državama situacija nešto blaža.

Istina je da ne dolaze sve izbjeglice iz Sirije, ali s obzirom da je tamo najveća katastrofa, Sirija je mjesto odakle pristiže daleko najveći broj njih. Pored toga, tu su, u različitim postocima, izbjeglice iz Sudana, Palestine, Iraka i drugih sjevernoafričkih država. Iako su izbjeglice većinom žrtve sukoba koji se vode na arapskim teritorijama, tu su i oni koji pristižu iz regiona s namjerom da dođu do evropskih država sa druge strane obale zbog teških ekonomskih uvjeta u zemljama njihovog porijekla.

Kako bi se riješio problem velikog priliva izbjeglica, Evropska komisija predstavila je prijedlog o imigrantskim kvotama, odnosno broju imigranata koje bi trebala primiti svaka članica EU-a. Posebno zbog toga što su Italija i Grčka, koje nalaze na obali Mediterana, tražile da i druge evropske države preuzmu na sebe teret izbjeglica. Međutim, države na sjeveru,osim Švedske i Njemačke, traže da odgovornost za izbjeglice preuzme zemlja u koju one prvo stignu te da im se tu odobri azil.

Mađarska vlada naredila je izgradnju zida visokog četiri metra duž granice sa Srbijom (175 kilometara) kako bi se spriječio ulazak izbjeglica na njihovu teritoriju.

Odsutnost Arapske lige

Njemačka vlada pokazala je najviše hrabrosti kada je zajedno sa Austrijom otvorila svoja vrata pred izbjeglicama, dok je Bonn trenutno suspendirao provedbu Dablinskog sporazuma koji predviđa jednake imigracijske procedure među državama Evropske unije, na osnovu kojeg, također, izbjeglice trebaju biti vraćene u države u koje su prvo stigli. No, politički kompromisi, iako značajni sami po sebi, nisu jedini presudni element kada se radi o ovom pitanju, s obzirom da problem ima neosporne refleksije u samom njegovom tretiranju.

Pored glasova solidarnosti sa patnjama izbjeglica, desničarske partije uočile su u ovom problemu odličnu priliku i snažan argument na koji se treba osloniti kako bi se probudile emocije i mobiliziralo javno mnijenje protiv, tzv. „novih osvajača“ ili „pokušaja islamizacije Zapada“.

U ovom kontekstu, novinski izvještaji navode da je popularnost gospođe Merkel u padu zbog simpatija koje iskazuje prema izbjeglicama. U isto vrijeme, pojedini mladi njemački ekstremisti izvršili su napad na izbjegličke centre, pokušavajući ih zapaliti. Na regionalnim i općinskim izborima u Italiji, Sjeverna liga tražila je da se imigranti uhapse i vrate nazad odakle su i došli.

Na parlamentarnim izborima u Danskoj, Narodna stranka osvojila je 21 posto glasova, što je dvostruko više u odnosu na izbore 2010. godine, prvenstveno zato što su zagovarali pooštravanje zakona o imigraciji. Prema onome što mediji navode, moguće je očekivati potencijalni uspon političkih i populističkih pokreta u Njemačkoj, Engleskoj i Francuskoj zbog sve učestalijih upozorenja na terorizam onih koji pristižu, „islamizaciju“ kontinenta i ugrožavanje evropskog jedinstva.

Arapski svijet je najodsutniji na sceni, dok najveće razočarenje u svemu tome predstavlja Arapska liga, kao eklatantan primjer kolapsa i raspada arapskog sistema. Ukoliko uzmemo u obzir da se svi regionalni problemi sagledavaju kroz prizmu izbjegličke krize, onda možemo primijetiti da Ujedinjeni narodi pokušavaju pronaći rješenje za tu krizu, dok je Arapska liga u potpunosti izvan tog okvira.

Izaslanici generalnog sekretara pokušali su posredovati u potrazi za rješenjem u Siriji, Libiji i Jemenu. Prije toga, arapske vlasti dižu ruke od palestinskog problema i prepuštaju cijeli slučaj međunarodnim naporima i pregovorima između ubice i žrtve, što daje snažan utisak da je budućnost arapskog svijeta izvan interesovanja Arapske lige, pa čak i arapskih vlasti.

Ništa manje ne iznenađuje ni odsustvo arapskog civilnog društva, kao i različite društvene elite u ovom slučaju. Kada je naša štampa objavila imena poznatih osoba koje su izrazile svoju solidarnost ili učešće simboličnim dobrovoljnim prilozima za pomoć izbjeglicama, među njima nismo pronašli nijedno arapsko ime!

Jedino bi mogli izdvojiti egipatski klub Al-Ahly koji je pristao odigrati prijateljsku utakmicu sa Bayernom iz Minhena, a prihode od utakmice donirati za pomoć izbjeglicama. Igrač ovog kluba Walid Soliman također je pozvao na solidarnost sa izbjeglicama te donirao 50.000 džunejha za pokretanje ove kampanje. Spomenut ćemo i izjavu biznismena Naguiba Sawirisa da želi kupiti otok na Mediteranu na koji će naseliti sirijske izbjeglice. Međutim, nije poznato je li riječ o humanitarnom ili investicijskom projektu.

Na račun zaljevskih zemalja može se uputiti kritika zbog njihove pasivnosti u rješavanju ovog problema. Mnogi su podsjećali na stav ovih država onda kada su otvorile svoja vrata pred kuvajtskim izbjeglicama koje su morale napustiti domove tokom iračke invazije na njihovu državu 1990. godine za vladavine Saddama Husseina. Poznati britanski komentator Robert Fisk napisao je članak objavljeno u britanskom listu The Independent 4. septembra gdje postavlja sljedeće pitanje: „Zašto Arapi dolaze u zemlju ‘nevjernika’ umjesto da spas potraže u zaljevskim zemljama?

Nakon ovakvog pitanja uslijedili su različiti odgovori njegovih pristalica, gdje  podsjećaju da zemlje Zaljeva nisu uskratile svoju podršku sredinama zahvaćenim sukobom, odakle izbjeglice i dolaze, tako da niko ne može osporiti ulogu ovih država u pružanju pomoći svojoj braći Arapima.

Međutim, tvrdim da je ovo relevantno pitanje, te da su zaljevske zemlje bile u stanju pokriti ogroman nedostatak finansijskih sredstava potrebnih za pomoć izbjeglicama. Mislim da se ovdje radi o arapskom problemu općenito, a ne samo o problemu zemalja Zaljeva. Sve dok „velike“ zemlje prvog reda odsustvuju sa scene zbog okretanja ka vlastitim problemima i gušenja u internim sukobima, i sve dok ne vidimo bilo kakav utjecaj ili prisustvo Arapske lige u pitanjima koja se tiču sudbine arapskog naroda, ne možemo prebacivati krivicu samo na zaljevske zemlje mimo ostalih.

Ne možemo pobjeći od toga da izbjeglička kriza iznosi na vidjelo istinu o arapskom stavu, te razotkriva sve lažne tvrdnje o arapskoj solidarnosti i zajedničkoj akciji kojima se pojedini žele ”oprati” posljednjih dana. Ako bi mi bilo dopušteno, upotrijebio bih slogan koji se ovih dana prolamao Libanom, kao izraz osude svih onih koji se nešto pitaju i očaja zbog njihovog ponašanja. Možda je najbolje da kažem kako „smrad“ koji se osjeti ne dopire samo iz Libana, nego i drugih arapskih zemalja.

tačno.net
Autor/ica 12.9.2015. u 09:15