Strateški odnosi Izraela i Saudijske Arabije

Izdvajamo

• Kurs kojeg je zauzela aktuelna saudijska vlast, uz snažnu ekonomsku krizu i ogromne gubitke prouzrokovane padom cijena nafte ali i besprizornom rastrošnošću saudijskog dvora i pogrešnom ekonomskom politikom, samo će dodatno demotivirati saudijske građane. A država čiji građani izgube svaki motiv da se bore za nejzinu opstojnost i bolju budućnost, ne može računati na boljitak i prosperitet

Povezani članci

• Evropski trenutak istine
• Njemački poslodavci i sindikati protiv bojkota ruskog prirodnog gasa
• Erdoanu novi petogodišnji mandat na čelu Turske
• Migrantska kriza u Davosu
• Egipćani glasali za novi ustav: Tijekom dva dana glasovanja uhićeno je oko 400 osoba
• Turska vojska uzvratila na napad iz Sirije

Foto: ilfarosulmondo.it

Saudijci bi morali znati da sebi i drugima u okruženju dugoročno mogu pomoći tek napuštanjem sramotne politike popustljivosti i kompromisa na štetu palestinskog i svih arapskih naroda. Izrael nikada neće ozbiljno pregovarati s Arapima. Ako do ozbiljnih pregovora i dođe, Izrael nikada neće  napraviti nikakav temeljni ustupak u korist Arapa. 

Piše: Saeid Abedpour

Nedavna debata između Turki al Fejsala, saudijskog princa i nekadašnjeg prvog čovjeka saudijske obavještajne službe, i general-majora Yaakova Amidrora, bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost izraelskog premijera Natanjahua, na The Washintgton institute for near East policy, zorno je pokazala tendenciju normalizacije odnosa između Rijada i Tel Aviva. Ova se debata pokušava prikazati  kao uvertira za početak strateške saradnje na planu suprotstavljanja zajedničkom neprijatelju – terorizmu, uključujući onaj „sunitski“, „šiitski“, „iranski“ te „teroriste Hezbollaha“, i na koncu DAEŠ-a. Znakovite su i vrijedne promišljanja riječi koje je u toj debati izgovorio princ Turki: „Ja uvijek govorim svojoj jevrejskoj publici: sa jevrejskim kapitalom i arapskim mozgom možemo daleko dogurati“. Princ Turki je dodao kako je moguće mnogo toga zajedno uraditi po pitanju humanitarnog rada, borbe protiv siromaštva, bolesti i sl.

Odluke saudijskih lidera o jačanju saradnje sa Izraelom u izrvanoj su vezi sa stanjem unutar same Saudijske Arabije, ali i njenom regionalnom i globalnom pozicijom, posebno imajući na umu ratove u koje je Riajd involviran u Jemenu, Siriji i Iraku, kao i neprijateljsko raspoloženje prema Iranu.

Također, ovo strateško okretanje Rijada Tel Avivu možemo posmatrati i u svijetlu neuspjelog savezništva s Amerikom. Neuspjelog u kontekstu sporazuma kojega su Amerikanci zajendo s još pet svjetskih sila potpisali s Iranom. Ovaj je sporazum pokazao da Amerika ne teži konforntaciji s Iranom niti je sklona podržati Saudijsku Arabiju protiv Irana. Obamine riječi upućene kralju Selmanu u Rijadu, kojima ga popziva na saradnju i „dijeljenje susjedstva“ sa Iranom, nimalo nisu obradovale saudijske zvaničnike. Oni su i dlaje na tragu suprotstavljanja širenju iranskog utjecaja i stvaranja jedinstvenog arapsko-izraelskog fronta. Saudijci još nisu svjesni geopolitičkih promjena u regiji, te i dalje insistiraju na svome tradicionalnom anitiiranskom geopolitičkom pristupu.

Da bi ojačali antiiranski front, Saudijcima treba Izrael. Obje zemlju imaju mnogo razloga za djelovanje protiv Irana. Izrael i Saudijska Arabija slažu se oko nekoliko ključnih teza:
1. Arapska liga se izmijenila i potrebno je razviti saradnju između Izraela i arapskih zemalja Perzijskog zaljeva;
2. Iran i Hezbollah dvije su velike zajedničke prijetnje Izraelu i Saudijskoj Arabiji;
3. Snažan Iran s međunarodnim legitimitetom opasan je i za Izrael i za Saudijsku Arabiju, te treba nastojati dovesti ga (ponovo) u defanzivnu poziciju;

4. Strateški odnosi Izraela i Saudijske Arabije mogu dovesti i do „zaboravljanja“ palestinskog pitanja;

5. Ostale arapske zemlje će se nakon zbližavanja i sporazumijevanja Riajda i Tel Aviva, priključiti ovome frontu i doći će do nove geopolitičke konstelacije u regiji.

Lider libanonskog Hezbollaha u svom se  nedavnom govoru osvrnuo na pitanje saudijsko-izraelske saradnje: „(Crvenomorski“ otoci Tiran i Sanafir koje je egipat nekoć prepustio Saudijskoj Arabiji, bit će komunikacijski prolazi za otvorenu saradnju između Saudijske Arabije i Izraela. Egipatska vlada je 9. aprila obznanila potpisivanje Sporazuma o pomorskom razgraničenju između Kaira i Rijada kojim se dva strateški važna otoka u Crvenom moru, Tiran i Sanafir, pozicioniraju u teritorijalne vode Saudijske Arabije. Ovi su otoci izuzteno važni Izraelu.“

Nedavno je i izraelski list Haaretz objavio informaciju o tome kako su Saudijci spasili jedan izraelski ratni brod kod Tirana. I američki portal Veterans today obznanio je informacije prema kojima između Izraela i Saudijske Arabije još 2014. godine potpisan sporazum o vojnoj saradnji u Crvenom moru. Prema izvještaju objavljenom na spomenutom portalu u prošlom mjesecu, jedan visoki vojni dužnosnik povezan s ljevičarskom liberalnom partijom „Meretz“ obznanio  je informaciju o potpisivanju Memoranduma o razumijevanju između Izraela i Saudisjke Arabije o vojnoj saradnji u Crvenom moru, a Memorandum sadrži i detalje o zajedničkoj kontroli nad tjesnacem Bab el Mandab, Adenskim zaljevom i Sueckim kanalom. Prema istom izvoru, na tragu realizacije ovoga Memoranduma, Izrael je već 2015. godine ugostio nekolicinu saudijskih oficira na vojnoj obuci u kampu „Polonium“, u luci Hifa. Na spomenutom portalu objavljena su čak imena i činovi tih oficira.

Izraelski vojni kursevi za saudijske oficire obuhvatali su nekoliko oblasti i tema, lai su uglavnom bili skoncentrisani na mornaričko ratovanje. Na osnovu spomentuog Memoranduma, Izrael i Saudijska Arabija zajedno će se boriti protiv terorista koji djeluju u blizini Crvenog mora, ali i sarađivati na planu regionalne bezbjednosti i stabilnosti. Zajednički operativni štab vode pukovnik David Salamis izraelske i general-major Ahmed bin Saleh al Zahrani sa saudijske strane. Saradnja se, dakle, ne ograničava na obuku i zajedničke vojne vježbe, već obuhvata i konkretne zajedničke vojne operacije.

The Washington post je povodom prepuštanja egipatskih ostrva Tiran i Sanafir Saudisjkoj Arabiji, pozivajući se na visoko pozicionirane izvore iz Vašingtona, pisao da uprkos nepostojanju diplomatskih odnosa između Saudijske Arabije i Izraela, Riajd i tel Aviv sarađuju na nekoliko polja, a tu se saradnju može okarakterisati kao dijalog oko tema od zajedničkog interesa. Krajem februara je i izraelski TV-kanal „10“ objelodanio vijest o posjeti visoke izraelske deleagcije Rijadu „prije nekoliko sedmica“ kao jednom ui nizu zvaničnih susreta između predstavnika dvije zemlje u posljednje vrijeme. Ova je tv-kuća u svome izvještaju naglasila kako se Saudijska Arabija predvođena kraljem Selmanom  i „novim prinčevima“ ne libi uspostaviti dobre odnose s izraelskom vladom, ne obraćajući posebnu pažnju na palestinsko pitanje koje je prilično nisko pozicionirano u listi prioriteta novog saudijskog režima. Saudijci, prema izvorima kanala „10“, u susretima sa svojim izraelskim partnerima naglašavaju da ne pridaju značaj djelovanju Izraela protiv Palestinaca, te da od Izraela očekuju samo to da, nakon što Amerikanci napuste region (Bliskog istoka), budu uz njih pri sučeljavanju s Iranom.

Posljednjih dana sve je više događaja i susreta vojnih i obavještajnih delgacija dviju zemalja, koji govore o jačanju odnosa između Riajda i Tel Aviva. Spomenuti Tv-kanal „10“ u svojoj je analizi ocijenio kako je Izrael uspio uspostaviti veoma prijateljske i snažne veze sa umjerenim sunijskim državama u regionu, uključujući Egipat i zemlje Perzijskog zaljeva.

Saudijski zvaničnici vjeruju da normalizacija odnosa sa Izraelom može biti dobar sigurnosni ventil u sučeljavanju sa, kako to u Riajdu nazivaju, iranskom prijetnjom. Tu su prijetnju Saudijci prethodnih godina vrlo često koristili kao neku vrstu strašila koje će im koristiti u uspostavljanju dobrih odnosa s Tel Avivom. Naravno, Saudijci u tome griješe, jer dugoročna i stvarna prijetnja bezbjednosti regiona, pa i opstojnosti i stabilnosti vlada u zemljama u okruženju, jeste ustvari cionistička okupatorska politika Izraela. Samo otporom takvim politikama i insistiranjem na pravdenom rješenju, a ne stalnim ustupcima, Arapi će biti u stanju privoliti Izrael na prihvatanje uslova koje traže Palestinci. Uslova i prava koja su, na koncu, definirana i zvaničnim međunarodnim rezolucijama. Saudijci bi morali znati da sebi i drugima u okruženju dugoročno mogu pomoći tek napuštanjem sramotne politike popustljivosti i kompromisa na štetu palestinskog i svih arapskih naroda. Izrael nikada neće ozbiljno pregovarati s Arapima. Ako do ozbiljnih pregovora i dođe, Izrael nikada neće  napraviti nikakav temeljni ustupak u korist Arapa. Izraelski general s početka ovoga teksta u spomenutoj debati je pojasnio zašto arapske valde nisu prijetnja Izraelu. Mirovnim planovima princa Fejsala odavno je istekao rok trajanja i toliko su bajati da ih niko ozbiljan ne smatra vrijednim pažnje.

Barack Obama je u razgovoru s Thomasom Friedmanom sasvim eksplicitno kazao da opasnost koja prijeti vladajućoj saudijskoj dinastiji dolazi više iznutra nego sa strane.
Dodajmo još i to da će kurs kojeg je zauzela aktuelna saudijska vlast, uz snažnu ekonomsku krizu i ogromne gubitke prouzrokovane padom cijena nafte ali i besprizornom rastrošnošću saudijskog dvora i pogrešnom ekonomskom politikom, samo dodatno demotivirati saudijske građane. A država čiji građani izgube svaki motiv da se bore za nejzinu opstojnost i bolju budućnost, ne može računati na boljitak i prosperitet. A ne može očekivati ni bolje pozicioniranje u regionalnoj i globalnoj geopolitičkoj konstelaciji.