Suverena vakcina

Tena Erceg
Autor 4.3.2021. u 12:27

Suverena vakcina

foto: EPA

Ako kliničko ispitivanje kubanskog cjepiva pod imenom Soberana 2 (“suverena”) bude uspješno i ono dobije odobrenje, Kuba bi ubrzo mogla postati prva država svijeta koja će vlastitim cjepivom cijepiti kompletno stanovništvo, a zatim ga može početi izvoziti u druge države, pa i u one koje su trenutno pod američkim sankcijama, poput Venezuele i Irana

Sredinom veljače na Kubi je započela masovna proizvodnja cjepiva protiv Covida-19, nazvanog Soberana 2 (“suverena”), nakon čega bi u ožujku trebala započeti završna faza kliničkog ispitivanja na 150 tisuća ljudi, koja će se provesti na Kubi te u Meksiku i Iranu. Ako kliničko ispitivanje bude uspješno i cjepivo dobije odobrenje, Kuba bi ubrzo zatim mogla postati prva država svijeta koja će vlastitim cjepivom cijepiti kompletno stanovništvo, koje broji 11 milijuna ljudi, a zatim ga i početi izvoziti.

Soberana 2 jedno je od ukupno četiri cjepiva koja se razvijaju na Kubi, a najdalje je odmaklo upravo ovo na bazi proteina koji sadrži djelić koronavirusa i vezuje se uz stanice izazivajući imunološku reakciju. Budući da podaci o efikasnosti i sigurnosti još nisu objavljeni u recenziranim člancima, Svjetska zdravstvena organizacija Soberanu 2 još nije uvrstila na svoju listu 15 cjepiva koja su trenutno u nekoj fazi evaluacijskog procesa. No Vicente Vérez, direktor Instituta Finlay u kojemu je cjepivo proizvedeno, potvrdio je nakon druge faze kliničkih ispitivanja da su ispitanici razvili jaku imunološku reakciju dva tjedna od primitka cjepiva.

Lani je u sklopu Medicinske brigade Henry Reeve 3700 kubanskih liječnika pomagalo u borbi protiv epidemije Covida-19 u tridesetak zemalja, uključujući i Italiju, zbog čega je Južnoafrička Republika Kubu nominirala za Nobelovu nagradu za mir

Uz Soberanu 2 i Soberanu 1, koja napreduje sporije, u drugoj ustanovi, Centru za genetsko inženjerstvo i biotehnologiju, razvijaju se još dva cjepiva koja su u vrlo ranim fazama, pri čemu se u jednom slučaju radi o intranazalnom cjepivu koje se ne prima injekcijom već ubrizgavanjem kroz nos. Ta dva cjepiva nazvana su Abdala i Mambisa: prvo je dobilo ime po drami kubanskog pjesnika i borca za oslobođenje od španjolske kolonijalne vladavine Joséa Martija, dok drugo ime, Mambisa, označava borkinje u kubanskom ratu za neovisnost.

Vicente Vérez rekao je da vlada razmišlja o mogućnosti cijepljenja turista koji će posjećivati Kubu te tradicionalno o doniranju dijela cjepiva siromašnim zemljama s obzirom na to da se do kraja godine planira proizvesti 100 milijuna doza. Budući da je Kuba jedini proizvođač cjepiva u Latinskoj Americi, interes za kupnju uz Iran i Meksiko u kojima će se provoditi klinička ispitivanja izrazili su još i Venezuela, Bolivija i Nikaragva te Vijetnam i Pakistan. Sve to, uključujući i imena vakcina, pokazuje da Kuba, jednako kao i Rusija i Kina, uspješnu proizvodnju cjepiva želi iskoristiti i u političke svrhe, kao dokaz uspješnosti domaćeg farmaceutskog i biotehnološkog sektora te socijaliziranog zdravstva.

No isto tako, Kubi je zbog američkih ekonomskih sankcija koje traju već 60 godina onemogućen pristup ne samo lijekovima, nego i sirovinama i opremi nužnima za proizvodnju cjepiva. Zbog toga se bivši predstavnik u WHO-u José Luis Di Fabio požalio da bi Kuba mogla imati problema u nabavi dovoljne količine šprica nakon što proizvede cjepivo, a Ujedinjeni narodi u više su navrata prošle godine bezuspješno apelirali na tadašnjeg predsjednika SAD-a Donalda Trumpa da ukine sankcije jer one “onemogućavaju uvoz lijekova, medicinske opreme, hrane i drugih roba nužnih za preživljavanje pandemije”.

Proizvodnja cjepiva u Institutu Finlay

Proizvodnja cjepiva u Institutu Finlay (Foto: Twitter)

Kuba zbog kombinacije sankcija i pandemije proživljava jednu od najgorih ekonomskih kriza od raspada Sovjetskog Saveza, no zahvaljujući kvalitetnom zdravstvenom sustavu i velikom broju liječnika i studenata medicine vrlo je rano suzbila pandemiju, pa je tijekom cijele prošle godine prijavljeno nešto više od 12 tisuća zaraženih i 146 umrlih od Covida-19. Ipak, nakon što je u studenome, zbog turizma kao najvažnije grane ekonomije, nakon sedam mjeseci otvoren međunarodnih aerodrom u Havani, u siječnju je zabilježen rekordan broj zaraženih, kao i prisustvo novih sojeva koronavirusa.

Naomi Schoenfeld piše da je hladnoratovski narativ o “utrci u vakcinama” konstruiran na zapadu. Otuda teze o nepouzdanosti kineskog i ruskog cjepiva, dok se o kubanskom i ne govori iako te zemlje imaju razvijene znanstvene zajednice i farmaceutske industrije

Američke sankcije povijesno su jedan od glavnih razloga zbog kojih je Kuba vrlo rano nakon revolucije počela ulagati u državno zdravstvo i biotehnološku industriju, što je rezultiralo velikim brojem medicinskih istraživanja i liječnika koji redovito odlaze u misije u druge dijelove svijeta. Tijekom prošle godine u sklopu Medicinske brigade Henry Reeve 3700 kubanskih liječnika pomagalo je u borbi protiv epidemije Covida-19 u tridesetak zemalja, uključujući i Italiju, zbog čega je Južnoafrička Republika Kubu nedavno nominirala za Nobelovu nagradu za mir. Prošle godine to je ujedno bio i najveći izvor prihoda za kubansku ekonomiju, dvostruko veći od pandemijom pogođenog turističkog sektora. Također, u izvještaju iz 2015. godine Svjetska zdravstvena organizacija Kubu je nazvala “globalnim liderom u transferu medicinske tehnologije na relaciji jug-jug” zbog običaja da svoje biomedicinske proizvode i tehnologije dijeli sa zemljama koje si ne mogu priuštiti pristup skupim patentima zapadnih farmaceutskih kompanija.

Kubanska farmaceutska industrija danas proizvodi oko 60 posto lijekova koji se ondje koriste za liječenje različitih bolesti (569 od 857) te osam od ukupno 12 cjepiva koja se daju djeci. Institut Finlay, proizvođač Soberane 2, cjepiva je počeo proizvoditi još 1930-ih godina. Nazvan je po Carlosu Finlayu, epidemiologu koji je u 19. stoljeću otkrio da komarac Aedes aegypti prenosi žutu groznicu, što se često pripisuje američkom liječniku Walteru Reedu iako je on samo potvrdio Finlayeva otkrića.

Jedan od najvećih uspjeha kubanske farmaceutske industrije dogodio se ranih 1980-ih, kada je na Kubi proizveden rekombinantni interferon alfa 2B, za koji su tada postojale nade da bi mogao biti uspješan u liječenju karcinoma. Interferon se tada već koristio, ali je bio izrazito skup, zbog čega je tadašnji kubanski vođa Fidel Castro poslao mali tim znanstvenika u Finsku, gdje je virolog Kari Cantell već bio usavršio laboratorijsku proizvodnju. Šest kubanskih znanstvenika, kako piše američki dnevnik Miami Herald u tekstu iz 2017., vrlo je brzo u domaćem laboratoriju proizvelo interferon iz ljudskih leukocita, a prvi su ga put uspješno testirali prilikom epidemije denga groznice koja je ubrzo izbila. Nekoliko godina kasnije na temeljima tog pothvata osnovan je Centar za genetsko inženjerstvo i biotehnologiju (CIGB), koji danas ima 1700 zaposlenika. CIGB je dio državnog koncerna BioCubaFarma koji okuplja 21 istraživački centar i 70 tvornica. Iako se interferon nije pokazao kao čudotvorni lijek za karcinom i danas se koristi za liječenje raznih bolesti, CIGB je pred kraj 1980-ih ponovno zabilježio uspjeh proizvodnjom dijagnostičke opreme za virus HIV-a, zahvaljujući čemu je brzo zaustavljeno širenje virusa putem transfuzije krvi.

Vicente Vérez: Kubanska strategija ne temelji se na financijskom interesu

Vicente Vérez: Kubanska strategija ne temelji se na financijskom interesu (Foto: Twitter)

Početkom 1990-ih kubanski znanstvenici proizveli su i cjepivo protiv hepatitisa B, a nekoliko godina kasnije započet je program masovne vakcinacije čime je incidencija te bolesti deset godina kasnije srezana sa 230 tisuća akutnih slučajeva na manje od stotinu. Kubansko cjepivo protiv hepatitisa B odobreno je u tridesetak zemalja, a 2001. godine odobrio ga je i WHO. CIGB proizvodi i cjepiva protiv difterije, tetanusa, hripavca, meningitisa B i C te gripe, kao i proizvode za liječenje biljnih i životinjskih bolesti.

U kliničkoj fazi ispitivanje trenutno je i kubanski imunoterapijski lijek za karcinom pluća, a ispitivanje se provodi u njujorškom centru za istraživanje karcinoma Roswell Park. Direktorica toga instituta Candace Johnson na početku zajedničkog projekta 2018. rekla je da kubanski znanstvenici u svojim istraživanjima “koriste potpuno iste standarde i kontrolne mehanizme kao i bilo koja druga zemlja koja proizvodi lijekove”.

Prema riječima direktora Instituta Finlay Vicentea Véreza, kubanska strategija komercijalizacije cjepiva ne temelji se na financijskom interesu, kao što je to slučaj s privatnim kompanijama u kapitalističkim zemljama, već je njezin primarni motiv utjecaj na globalno zdravlje. Prema podacima američkog Sveučilišta Duke, koje upravlja globalnim bazama podataka u vezi Covida-19, zemlje s visokim prihodima priskrbile su sebi oko 60 posto proizvedenog cjepiva za tu bolest, iako na njih otpada samo 16 posto svjetskog stanovništva. U Latinskoj Americi od ukupno 33 države samo su Brazil, Argentina, Meksiko i Čile potpisali ugovore za kupovinu dovoljne količine cjepiva za imunizaciju kompletnog stanovništva. Ako bude uspješno, kubansko bi se cjepivo moglo pokazati korisnim i za neke druge države koje su trenutno pod američkim sankcijama, primjerice Venezuelu i Iran.

U teheranskom Institutu Pasteur, inače jednoj od najstarijih javnozdravstvenih ustanova na Bliskom istoku, iranski će znanstvenici uskoro početi provoditi treću fazu kliničkih ispitivanja Soberane 2, nakon čega bi trebala uslijediti i zajednička proizvodnja.

Pišući o kubanskom javnozdravstvenom sustavu, u tekstu objavljenom u američkom stručnom časopisu Medical Anthropology Quarterly, autorica Naomi Schoenfeld navodi kako je hladnoratovski narativ o “utrci u vakcinama” konstruiran na zapadu, zbog čega se ondje često mogu naći teze poput one da su kineska cjepiva nepouzdana, a ruska nedovoljno potkrijepljena, dok se o kubanskom praktički i ne govori iako je poznato da sve tri zemlje imaju razvijene znanstvene zajednice i farmaceutske industrije.

U pandemiji Covida-19 obično se ističe da se na zapadu dogodila suradnja bez presedana u tri ključna aspekta – znanstvenom, regulatornom i političkom. S druge strane, u socijalističkoj Kubi takav način djelovanja na području javnog zdravlja predstavlja business as usual, zbog čega ona uspijeva držati korak sa zapadom unatoč sankcijama. Odnos između znanosti i politike dijametralno je suprotan onome u kapitalističkim zemljama, u kojima je primarni interes kompanija profit, dok su na Kubi cjepiva proizvod zatvorenog ekosustava državnog biofarmaceutskog sektora s ciljem zaštite stanovništva. U takvom sustavu, piše spomenuta autorica, uspješna proizvodnja cjepiva može djelovati kao “moćna sila za cementiranje nacionalnog identiteta”, što je u kubanskom slučaju nedvosmisleno iskazano već i time što je vakcina nazvana “suverena”.

Portalnovosti.com

Tena Erceg
Autor 4.3.2021. u 12:27

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija