Teški dani za radnike migrante

Povezani članci

• O novom papi će odlučivati 117 kardinala
• Gasprom proglasio ‘višu silu’ u nekim isporukama gasa Evropi
• Grčki premijer Alexis Tsipras podnio ostavku, u Grčkoj prijevremeni izbori
• I Kina sve nezadovoljnija postupcima Kim Jong-una
• Baerbock: U potpunosti ćemo prekinuti ovisnost o ruskom plinu i nafti
• Šef libijske diplomatije “prebegao” u London

Foto: Dmitry Lovetsky/AP

Moskvom kruži ksenofobna šala da duge kolone radnika migranata na ulicama, dok su Moskovljani prisiljeni na sve strožu samoizolaciju, otkrivaju ko zapravo pokreće rusku prijestolnicu.

I dok se zbog slika sezonskih radnika koji se naizgled bave svojim uobičajenim poslovima čini da je nešto pošteđeno strogih mjera zabrane izlaska iz domova, uvedenih kako bi se kontrolirala smrtonosna pandemija, ti radnici ustvari nemaju mnogo izbora, piše Radio Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

Mnogi od njih se ne mogu vratiti svojim kućama čak i kad bi htjeli, čime se pridružuju svojim kolegama, njih oko 200 miliona širom svijeta, koji se suočavaju sa ekonomskom propašću, koji riskiraju svoje zdravlje i sigurnost i koji se suočavaju s otvorenom diskriminacijom dok se pokušavaju izvući iz krize.

Ne možete iz Rusije, nastavite raditi

Rusija je sredinom marta zabranila međunarodne putničke letove i željezničke usluge što je u kombinaciji s koracima koje su poduzele njihove zemlje ostavilo na cjedilu stotine hiljada pa do sedam miliona dokumentiranih i nedokumentiranih migranata.

I komentari ruskih dužnosnika sigurno su ukazivali da je za ekonomiju i radnike sigurnije da nastave raditi nego da se sklone u samoizolaciju.

“Vjerujemo da negdje od milion do dva miliona migranata, prema različitim procjenama, radi u našim regijama”, izjavio je početkom aprila zamjenik premijera Marat Kusnulin na sjednici Vlade, prije nego što je Rusija svom snagom pogođena pandemijom COVID-19, iznoseći savjet da je ključno da gradilišta koja zapošljavaju mnogo radnika nastave raditi.

“Oni ne mogu otići, mnogi jer su granice, kao i mogućnosti da putuju, zatvorene… i bilo bi bolje da su na poslu, nego u spavaonicama”, dodao je Kusnulin.

Vlasti su se 14. aprila suočile s otkrivanjem 35 infekcija korona virusom u domu u kojem živi više od 470 radnika migranata u Lenjingradskoj oblasti dok je istodobno u parlament upućen prijedlog da se radne dozvole automatski produže kako bi se spriječilo njihovo okupljanje pred uredima za imigraciju i time se zaštitio njihov pravni status.

Kolo sreće se okreće

Ogromna većina radnika migranata u Rusiji dolazi iz zemalja Srednje Azije i oni su tokom 2019. godine poslali u svoje zemlje, kako je zvanično objavljeno, više od osam milijardi američkih dolara.

Međutim, novčani transferi o kojima uvelike ovise porodice migranata i njihove matične zemlje prepolovljen je zbog krize koju je izazvao COVID-19.

“Ranije sam slao 400-500 dolara mjesečno. Međutim, u protekla dva mjeseca nisam uspio poslati ništa u Uzbekistan”, kazao je 23-godišnji Kasim Rahimov za Uzbekistanski servis Radija Slobodna Evropa.

“Zbog korona virusa, naš restoran je na kraju zatvoren i 50 ljudi ostalo je bez ikakvih plaća. Svi su iz Uzbekistana, Tadžikistana i Kirgistana. Sad tražimo neke druge poslove i nadamo se da ćemo uspjeti pronaći nešto”, dodao je Rahimov.

Situacija među otprilike milion Tadžikistanaca, koji obavljaju sezonski posao u Rusiji i šalju oko 2,6 milijardi dolara kući ili oko 30 posto osiromašene ekonomije, toliko je strašna da članovi njihovih porodica traže načine kako im poslati novac natrag u Rusiju.

Faruk Zardakov (33) je među onima koji su zaglavili u Rusiji. U telefonskom razgovoru za Tadžikistanski servis RSE Zardakov je kazao da “nema ni posla ni novca”.

“Zvali su me od kuće i pitali da im pošaljem novac, ali ne mogu. Kupili su nekako vreću brašna i možda će od nekog posuditi još nešto. Ovdje sam nezaposlen. Nas 18 živi u jednoj kući”, dodao je Zardakov.

Kući nema mjesta za Ukrajince

Ukrajinski radnici migranti doprinijeli su tokom 2019. sa 12 milijardi dolara ili više od deset posto BDP-a problematične ekonomije svoje zemlje.

Više od tri miliona ih radi u inozemstvu, većinom u državama Evropske unije kao što su Poljska, Češka i Italija. Kad je izbila pandemija korona virusa, deseci hiljada su nagnani da se vrate kući dok se Ukrajina već suočavala s rastućom nezaposlenošću i širenjem COVID-19.

Više od 155.000 Ukrajinaca, uključujući turiste, radnike migrante i druge, vratilo se samo u martu. Formirali su duge redove na graničnim prijelazima iz Poljske i Mađarske dok su pokušavali ući u svoju zemlju nakon što su na granicama uvedena stroga ograničenja.

“Izbijanje pandemije COVID-19 i posljedično zatvaranje poslovanja i usporavanje ekonomije EU-a te blizina inozemstva uzrokovali su porast povratka radnika migranata u Ukrajinu što je izazvalo brojne sigurnosne probleme i dalo dodatnu težinu dalekosežnom socioekonomskom utjecaju pandemije”, izjavila je Anh Nguyen, voditeljica UN-ove misije Međunarodne organizacije za migracije (IOM) početkom ovog mjeseca.

Internetski trolovi i trgovina ljudima

Radnici migranti u inozemstvu, upozoravaju organizacije poput IOM-a, u kriznim vremenima su u pod većim rizikom eksploatacije, uključujući i trgovine ljudima. A oni koji razmišljaju o povratku kući riskiraju da budu optuženi da donose bolest korona virusa sa sobom.

IOM je saopćio da je da stavljanje u karantenu Ukrajinaca koji su početkom marta evakuirani iz kineske provincije Vuhan, odakle potječe novi korona virus, “pokazuje kako percepcija prijetnje javnom zdravstvu može brzo eskalirati u izbijanje nasilja u zajednici”.

U saopćenju se navodi da je “u mnogim zemljama korona virus donio strahove, stereotipe i ksenofobiju”.

Primjera zlostavljanja na društvenim mrežama i u drugim medijima ne nedostaje.

Irina Korobčenko, aktivistica skupine za zaštitu ljudskih prava Promo-LEX, objasnila je da je fenomen govora mržnje nedavno pokazao svoje lice u Moldaviji, iz koje, prema podacima Međunarodne organizacije rada, dolazi oko 430.000 radnika migranata.

“Ovisno o tome kako se bude razvijala situacija s pandemijom… intenzitet poruka govora mržnje mogao bi se povećavati što bi se moglo pretvoriti u nasilje jer svako društvo mora pronaći krivca”, kazala je Korobčenko za Moldavski servis RSE.

RSE