The Guardian: Europska elita želi maknuti Sirizu

tačno.net
Autor 4.7.2015. u 11:14

The Guardian: Europska elita želi maknuti Sirizu

Postalo je jasno da europskim moćnicima nije dovoljno da grčka vlada poklekne. Oni žele promjenu režima. Naravno, ne vojnom silom, ovom operacijom upravljaju Berlin i Bruxelles, a ne Washington, piše londonski Guardian.

Urednik Guardiana Seumas Milne u komentaru navodi  da je „izvan svake sumnje“ da njemačka kancelarka Angela Merkel i Trojka koju čine europski vjerovnici Grčke i MMF žele maknuti izabranu vladu u Ateni.

Sve što su učinili posljednjih tjedana u vezi s administracijom ljevičarske Sirize, izabrane da prekine politiku štednje, čini se osmišljenim tako da podijeli ili diskreditira vladu Aleksisa Ciprasa.

Ponovno su to pokušali i kada je Cipras iznio ponudu koja je izgledala kao skoro potpuno prihvaćanje paketa mera štednje o kojemu je za nedjelju zakazao referendum. Nema razgovora, odvratila je Merkel, sve dok se ne vidi rezultat glasanja.

Naznaka iskrenog kompromisa nema. Cilj je očigledno da se Ciprasova vlada ponizi i u toku su pripreme za njenu prijevremenu zamjenu administracijom koja će biti poslušnija. Znamo iz dokumenata MMF-a pripremljenih za prošlotjedni „konačni predlog“ da su vjerovnici svjesni da to znači da će neodrživa razina zaduženosti i poražavajuće mjere štednje u Grčkoj trajati barem do 2030. godine, po najoptimističnijem scenariju.

A to je tako iz istog razloga iz kojeg su raniji paketi pomoći otišli bankama, a ne grčkoj državi, dok je štednja koju je Trojka nametnula donijela oskudicu i eksploziju zaduženosti: zato što se ti zahtjevi tiču moći, a ne novca. Ukoliko uspiju Ciprasa svrgnuti s mjesta premijera, onda bi se manje destruktivan paket mogao ponuditi nekom poslušnijem grčkom lideru koji će ga zamijeniti.

Zato je ECB odlučila ukinuti hitno financiranje grčkih banaka nakon što je Cipras raspisao referendum o mjerama štednje koje je nazvao ucjenjivačkim. Zbog toga se dogodilo zatvaranje banaka i kontroliranje kapitala, kojim je grčka kriza ovoga tjedna stigla do nove razine, postavši prva razvijena zemlja koja je prekršila obaveze preuzete prilikom zajma od MMF-a

Vlasti Europske unije preziru referendume, a zemlje se obično uvjere da ih raspišu ponovo, ukoliko na referendumu odgovor bude pogrešan. Glasanje u Grčkoj nije izuzetak. Čim je raspisano, uslijedila je rafalna paljba prijetnji i širenja panike.

Jedan europski lider za drugim upozoravao je Grke da se ne obaziru na vladu i glasaju „za“, jer će u suprotnom biti izbačeni iz eurozone, s drastičnim posljedicama. Već se uspostavila klasna podjela između bogatijeg „za“ i više radničkog „ne“. Trojka se nada da će se, ako Cipras bude poražen iz straha od kaosa, Siriza podijeliti ili biti brzo svrgnuta s vlasti. Euro elita tvrdi da predstavlja interese Portugalaca i Iraca, koji moraju platiti račun spašavanja nemarnih Grka i koji će biti razjareni ukoliko se Grcima otpišu dugovi, a oni su morali da progutaju sličnu gorku medicinu. A istina je zapravo suprotna.

Ne samo da njemački niti bilo koji drugi porezni obveznici u EU nisu izgubili ništa zbog spašavanja Grčke, nego je strah Bruxellesa i Berlina da će građani zemalja poput Španjolske i Portugala, koji su podnijeli najveći teret štednje u eurozoni, željeti da se i njima dugovi otpišu i da se politika štednje prekine.

Oni to nazivaju „moralnim rizikom“. Ali to nema nikakve veze s moralom, već je isključiva posljedica disfunkcionalne monetarne unije, jednog destruktivnog neoliberalnog ekonomskog modela nametnutog sporazumom i politike štednje koja se provodi kako bi se osigurao profit korporacija.

Zato Merkel i mandarini iz ECB-a žele da se Grčka preda. Mlade demokratske vlade koje se protive štednji moraju biti srušene: rizik širenja te zaraze je jednako politički i financijski. Jer, to je sistem u kojemu neizabrane institucije i druge države imaju moć da ukinu odluke izabranih vlada, zapravo da nameću ne samo politiku, nego i čitave vlade, što ćemo možda vidjeti u Grčkoj. Nedemokratski protupožarni zidovi ugrađeni su u same institucije EU.

Ahilova peta Sirize bila je njena odluka da prekine mjere štednje, a zadrži euro kao valutu. To je bio odraz grčkog javnog mnjenja. Ali s vjerovnicima nikad nije mogao biti sklopljen časni kompromis, niti su se vlasti mogle uvjeriti da su Grci dobri Europljani. Za euro elitu, opasnost Grexita je manja od rizika da bi se veće zemlje mogle ugledati na Grčku i usprotiviti se štednji.

A prava opasnost za Europu je zapravo to da, ako Siriza popusti ili se raspadne, ta propast izazove opadanje popularnosti pokreta poput Podemosa u Španjolskoj, a što bi onda ostavilo brisani prostor za desničarske populiste.

U svakom slučaju, bilo koji dogovor Grčke i Europe kojim dug ne bi bio otpisan, a štednja okončana – samo će odložiti krizu. Ako Sirizina vlada preživi, morat će promijeniti pravac. Njena sudbina i njen kaotični sukob s vladarima eurozone oblikovat će budućnost Europe.

Autor/izvor: Seumas Milne, The Guardian / Milica Mančić

tačno.net
Autor 4.7.2015. u 11:14

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija