Tko sad vodi Njemačku i kamo?

Povezani članci

• Nemački dogovor ojačao evro
• Hadi el-Bahra izabran za čelnika sirijske oporbe
• Humanitarna kriza na Lampeduzi
• Neispunjeno obećanje Amerike
• Boko Haram ucjenjuje: Pustit ćemo 216 djevojaka ako nam date 16 naših zatvorenih
• UN upozorava na krizu sa hranom u Afganistanu

Iako su zaduženi upravljati državom od 80 milijuna stanovnika, koja je ujedno i jedno od najvažnijih gospodarstava svijeta, u njemačkoj vladi sjedi 14 ministara, na kojima je na čelu kancelarka Angela Merkel. Njezin zamjenik – odnosno prvi potpredsjednik vlade, kako se voli kod nas reći – jest Sigmar Gabriel, predsjednik SPD-a i ministar za gospodarstvo i energetiku, čiji resor njemački mediji već nazivaju superministarstvom.

No najviše je pažnje javnosti izazvalo imenovanje Ursule von der Leyen (CDU) na poziciju ministrice obrane, s obzirom na to da u Njemačkoj žena još nije vodila vojno ministarstvo. Von der Leyen inače je bila uspješna ministrica obitelji pa rada, ujedno je i ginekologinja i majka sedmero djece te jedna od najuspješnijih političarki u Njemačkoj, no ipak su se mogli čuti podsmjesi – napose na internetu – o tome kako jedna žena može voditi ministarstvo obrane. S obzirom na to da su dva prethodnika na toj poziciji jedva preživjela spomenuto ministarstvo (Karl Theodor zu Guttenberg dao je ostavku prije kraja mandata, a njegov nasljednik Thomas de Maiziere zamalo je morao dati ostavku zbog skandala oko oružja), izazovi koji očekuju Von der Leyen su ogromni, no zato i jest ova sposobna i ambiciozna političarka pristala biti ministrica obrane – pokazat će svima kako se to radi i kako jedna žena to radi bolje.

Među vjerojatne zvijezde ove vlade ubraja se i nova SPD-ova ministrica obitelji Manuela Schwesig, koja je vodila isto ministarstvo na pokrajinskoj razini. Dobar posao se očekuje i od Frank-Waltera Steinmeiera, koji je bio ministar vanjskih poslova i tijekom prošle velike koalicije od 2005. do 2009. (gori od Westerwellea sigurno ne može biti), zna se da će Wolfgang Schaeuble dobro voditi financije, no Merkel je unaprijedila i neke ljudi iz stranke više zbog – čini se – lojalnosti nego kompetentnosti. Primjerice, bivši glavni tajnik CDU-a Herman Groehe sada je ministar zdravlja te od njega nitko ništa previše i ne očekuje, dok se u ministarstvo unutarnjih policija vratio u obrani neuspjeli De Maiziere.

Njemački mediji pišu i kako je vlada Merkel 3 ‘kabinet pedeset plus’ aludirajući na to da je većina ministara i ministarki ne baš u cvijetu mladosti te da takvu politiku i treba očekivati – za starce. Tri mjeseca pregovarani koalicijski ugovor predviđa više novca za umirovljenike i one koji to tek trebaju postati, a mladim se generacijama ne nudi baš mnogo toga.

No ključni projekt ove vlade – koja je prema Der Spiegelu počela raditi u ‘zastrašujuće ljubaznoj atmosferi’ – bit će energetika, odnosno napuštanje korištenja nuklearne energije, što je zadatak Sigmara Gabriela. Naime, predsjednik SPD-a se pokazao kao odličan i tvrd pregovarač te je sa 25 posto osvojenih glasova nametnuo CDU-u (41 posto) mnoge socijaldemokratske politike, uključujući i uvođenje minimalne plaće, a izborio je za svoju stranku i šest ministarskih pozicija, dok CDU ima pet (plus, kancelarku), a sestrinska stranka CSU tri. Bavarski socijalni kršćani Horsta Seehofera su pak svedeni na pravu mjeru u međuvremenu izgubivši sva prestižna ministarstva pa im je ostala poljoprivreda, promet i međunarodni razvoj.

Predstavnici obiju stranaka u velikoj koaliciji istaknuli su da to nije ‘brak iz ljubavi, nego interesni savez’, što znači da treba očekivati i razne čarke unutar vlade. No strpljiva Merkel se ovaj put mora nositi s lukavim Gabrielom, koji zasigurno neće ponoviti pogreške svojih prethodnika iz SPD-a, koje je prošli put velika koalicija zamalo politički uništila. Slično su u drugom mandatu Merkel prošli i liberali iz FDP-a. Ako je suditi po dogovorenoj politici i raspodjeli ministarstava, ovaj put možda najgore prođe CDU, još u rujnu neupitni pobjednik.