Trump i Baghdadi

Povezani članci

• Rivlin: Antisemitizam – zlo koje se može naći svuda
• BLIŽI SE ARMAGEDON – Žižek: Ljevičari vole revoluciju, ali samo kada je daleko od njih
• Šef WHO-a: Pandemija COVID-a sigurno nije završena
• Rusija i Kina odbacile optužbe o povredi južnokorejskog zračnog prostora
• Demonstracije i sukobi tokom izbora u Alžiru
• Haos u Jemenu, strane diplomate napuštaju državu

Ekstremizam je izlizana riječ; njeno korištenje u geopolitičkom govoru nikada nije bilo objektivno.

Piše: Marwan Bishara – Al Jazeera

Kako vodeći republikanski kandidat za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump stoji u odnosu na Abu Bakra al-Baghdadija, lidera takozvane grupe Islamska država?

Za mnoge, navođenje njihovih imena u istom naslovu je anatema. Povlačenje bilo kakve veze među njima je grozota.

Naposljetku, kako bi se bilo ko normalan usudio porediti izbrijanog, bijelog biznismena i vodećeg kandidata za najvišu javnu poziciju u najstarijoj demokratiji sa bradatim, fundamentalističkim propovjednikom, bivšim zatvorenikom i šefom ISIL-a, najozloglašenije terorističke grupe na svijetu?

Definiranje ekstremizma

Ekstremizam je izlizana riječ. Njeno korištenje u geopolitičkom govoru nikada nije bilo objektivno.

Dodjeljivanje oznaka kao što su ‘ekstremista’ ili ‘umjereni’ na pojedince, pokrete, lidere i režime je generalno bilo ideološko i stoga neproduktivno. No, ono je bilo korisna ideološka građa.

Saveznici svjetskih sila se opisuju kao „umjereni“, dok se njihovi politički protivnici klasificiraju kao „ekstremisti“ ili „teroristi“.

Kada se tako kaže, ekstremizam se odnosi – uglavnom, ne ekskluzivno – na učesnike, a ne na njihova djela. Naprimjer, ako ste američki saveznik, onda ste po definiciji umjereni jer se podrazumijeva da SAD utjelovljuje umjerenost.

Nerelevantno ovom kontekstu je to da li grupa ili režim vodi ratove, čini teroristička djela i zarobljava druge ljude, ili da li je vjerski netolerantan i totalitaran. Dapače, oni se definiraju kao umjereni u skladu sa svojom političkom orijentacijom. Čak nakon što je SAD izvršio invaziju i okupirao Irak na osnovu lažnih namjera, nastavio je označavati Iračane kao umjerene i ekstremiste, ovisno o njihovoj podršci njegovim namjerama.

Isto se odnosi na Rusiju i druge imperijalističke ili regionalne sile. U Moskvi se sirijski režim predstavlja kao umjeren, uprkos brutalnim politikama njegove Vlade.

Opozicijski pokret, sa druge strane, Rusija smatra „ekstremističkim“, dijelom jednostavno zato što nije u skladu sa vanjskom politikom Kremlja. Ovo je koliko pogrešno, toliko i varljivo.

Nazivanje različitih ljudi i grupa „ekstremistima“ zbog neslaganja sa njihovim idejama ili religijom je i pogrešno i kontraproduktivno.

U ime sažetosti, dozvolite mi da samo kažem da, izvan carstva imperijalnih termina i „jezičke kontrole“, ekstremizam kao umjerenost može biti samo definiran terminima pronalaska ili gubitka moralnog imperativa u korištenju krajnjih sredstava i tekovina. Preciznije rečeno, koliko daleko „kraj opravdava sredstva“, bez obzira na njihovu besmrtnost ili poročnost.

Povratak Trumpu i Baghdadiju

Trump, kako su to napisali u The New York Timesu, je „sumnjivi, bombastični lažljivac“ koji učvršćuje imidž Republikanske stranke „kao simbola netrpeljivosti i podjele“.

Trumpovi pozivi na zabranu ulaska u SAD kako bi se sačuvala sigurnost ili njegov prezir prema Latinosima pod izgovorom zaštite „američkih“ radnika su svi dokazi navedenog. On je čak optužio Meksiko za slanje silovatelja i švercera drogom u SAD.

Dva bivša meksička predsjednika, koja nisu poznata po svojoj žestini, uporedili su Trumpa sa Hitlerom.

Trumpova rasistička i ekstremistička retorika, trenutno, dozvolila mu je da uspije u prikupljanju podrške ljutitih bijelih Amerikanaca kako bi osvojio predsjedničko mjesto.

Kada se tako gleda, takav ekstremizam se može tumačiti samo kao taktika kampanje kako bi nadmašio njegove protivnike koji ponavljaju iste stare, preumorne slogane i klišeje.

Ili, kako sam ranije napisao, Trumpova opasnost se ne krije u njegovom političkom ili ideološkom ekstremizmu, već u njegovom vulgarnom populizmu. Tokom tog procesa, štaviše, on dodatno radikalizira američku desnicu.

No, ipak, njegova retorika se ne može mjeriti sa Baghdadijevim potezima. Ovaj drugi je uspostavio totalitarnu „vladavinu“ koja stalno pritišće nemuslimane i porobljava grupe poput jezida u ime Halifata.

Bush i Bin Laden

No, kada pomislim na ove provokativne ljude koji dominiraju globalnim vijestima i šta od njih može postati, odmah se sjetim Georgea W Busha i Osame bin Ladena.

Sjećam se kako su doveli svijet na ivicu kroz teror i nazivanje jedan drugog „zlim“, a svaki je tvrdio kako je svetiji od drugoga.

Oni nisu dobijali više na legitimnosti i podršci nego kroz jačanje mržnje i napada onog drugog.

Izgledalo je kako svaka strana kažnjava drugu i bori se protiv zlog carstva svim sredstvima, uključujući zastrašujuće napade 11. septembra, kao i poražavanje al-Kaide svim sredstvima, uključujući rat, okupaciju i mučenje.

Trump još nije ni nominiran, a kamoli izabran. Ipak, njegovo podsticanje već jača zavjereničku ISIL-ovu propagandu, kao što i potezi potonjih koji guraju sve više Amerikanaca u ruke Trumpa.

Ostaje da se vidi da li će i kada „predsjednik Trump“ biti zaista neobziran kao Bush.

Suprotstavljanje ekstremizmu

Nema sumnje kako su pritužbe bitne, naročito onima koji su najviše pogođeni. No, one se ne bi trebale koristiti kao način uzburkavanja duša i vođenja daljeg ekstremizma.

Ekstremizam također može imati različite korijene i ideologije i može jačati svoju samoodbranu i samoočuvanje i može dovesti do manje ili ogromne štete, no generalno dosadašnja dešavanja pokazuju da ekstremizam jedne strane nije lijek za ekstremizam druge strane.

Potpuno je suprotno, on provocira više istog nasilja i rata. I, čak da rezultira kratkoročnim dobicima, dugoročne posljedice ekstremizma na sami cilj za koji tvrde da se bore, generalno su katastrofalne.

Zato je vrijeme da pravi umjereni sa svih strana, oni koji vjeruju da sredstva nisu manje bitnija od dobitaka, oni koje vode moralni imperativi – a ne vjerska zadrtost i politička i geopolitička pohlepa – da ustanu skupa protiv nemoralnog ekstremizma koji pogoni ciklus mržnje i nasilja.