Trumpova ultimativna persijska minijatura

 Boško Jakšić
Autor/ica 14.1.2018. u 10:34

Trumpova ultimativna persijska minijatura

foto: EPA

S Trumpovim ulimatumom Kongresu i saveznicima i novim sankcijama Iranu, jasno je da kriza nije riješena već odgođena.

Donald Trump je nuklearnom sporazumu sa Teheranom dao još 120 dana života, ultimativno zahtevajući od Kongresa i saveznika da isprave njegove “očajne promašaje” ili će u suprotnom ostvariti davnašnju želju da SAD izvuče iz nuklearnog dogovora Irana i šest svetskih sila.

“Niko ne treba da sumnja u moju reč. Ovo je poslednja šansa”, poručio je Trump. “U nedostatku (novog) dogovora, SAD neće ponovo odustati od sankcija kako bi ostale u iranskom nuklearnom sporazumu. Ukoliko u bilo kom trenutku prosudim da takav sporazum nije na dohvat ruke, povući ću se trenutno.”

Uslovna saglasnost za produžavanje važnosti sporazuma, propraćena ultimatumom, navlači tamne oblake nad budućnošću bečkog ugovora iz jula 2015. koji je po opštim ocenama značajno doprineo unapređenju globalne bezbednosti, obuzdavanju trke u naoružavanju i smanjenju tenzija na Bliskom istoku.

Podržan od ostalih potpisnika sporazuma i Evropske unije, Teheran ponavlja da nije spreman za nove pregovore. “Umesto da ponavlja zamornu retoriku, SAD moraju da se podvrgnu punom poštovanju, baš kao Iran”, poručio je u prvom reagovanju šef iranske diplomatije Mohammad Javad Zarif navodeći da je Trumpov potez “očajnički pokušaj da se potkopa solidan multilateralni sporazum”.

“Iran neće prihvatiti bilo kakve amandmane sporazumu, sada ili u budućnosti”, kaže se u saopštenju Ministarstva inostranih poslova i dodaje da će Teheran nastaviti da poštuje obaveze preuzete sporazumom: “Unutrašnja solidnost i međunarodna podrška sporazumu blokirale su pokušaje gospodina Trumpa, cionističkog režima (Izraela) i razna savezništva ratnohuškača da okončaju sporazum ili ga promene.”

Zamenik šefa ruske diplomatije Sergej Ribakov je Trumpove promedbe nazvao “izuzetno negativnim”. “Potvrdila su se naši najgori strahovi.”

Evropska unija, koja je još u oktobru pokrenuta kampanja da se Trump ubedi da ne ruši dogovor, saopštila je da je primila odluku iz Vašingtona, da će razmotriti dalje implikacije, ali je na osnovu prehodnih stavova jasno da je protiv novih pregovora.

‘Sve opcije su na stolu’

Strahujući da bi sporazum mogao da se raspadne, francuski predsednik Emmanuel Macron je u četvrtak u telefonskom razgovoru sa Trumpom istakao važnost sporazuma kao “značajnog diplomatskog dostignuća” i neophodnost njegove “rigorozne” primene.

Evropske zemlje se odmah posle ukidanja sankcija pohrlile na lukrativno iransko tržiše kome su za reforme neophodne investicije, a za razvoj sektora nafte i gasa nove tehnologije. Šefovi diplomatija Britanije, Francuske i Nemačke su se u Briselu sastali sa iranskim ministrom Zarifom kome su preneli uveravanja da poštuju sporazum.

“Dogovor funkcioniše i isporučuje svoj glavni cilj, što znači držanje iranskog nuklearnog programa pod kontrolom i striktnim nadzorom”, izjavila je šefica diplomatije EU Federica Mogherini koja je i u novembru potvrdila da će se svih 28 članica Unije potruditi da sporazum “nastavi da se u potpunosti sprovodi od strane svih, u svim svojim delovima”.

Zarif, koji je podršku sporazumu prethodno u Moskvi dobio od ruskog kolege Sergeja Lavrova, izjavio je da je sastanak pokazao “snažan konsenzus” oko toga da Iran poštuje dogovor, da ima pravo da koristi beneficije od ukidanja sankcija i da bi svaki korak njegovog potkopavanja bio “neprihvatljiv”.

Uprkos tome, Tramp je postavio ultimatum za izmenu sporazuma. Kako je to po opštem uverenju neprihvatljivo, nameće se zaključak da šef Bele kuće nastavlja da iza scene ubija sporazum očekujući da se Iran prvi povuče iz dogovora koji je sklopio sa pet stalnih članica Saveta bezbednosti plus Nemačke.

Grupa P5+1 sklopila je sporazum sa Iranom koji se obavezao da će limitirati program obogaćivanja uranijuma i dopustiti međunarodnu kontrolu u zamenu za postupno ukidanje ekonomskih i finansijskih sankcija koje su tokom godina nuklearne krize izglasale Ujedinjene nacije.

Od januara 2016, kada je sporazum , poznat kao Zajednički sveobuhvatni plan akcije, stupio na snagu, Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) je na osnovu periodičnih izveštaja svojih inspektora koji obilaze iranska nuklearna postrojenja devet puta izdala setrifikat da Teheran poštuje dogovor.

Američki Kongres ove izveštaje svakih 90 dana daje na potpis predsedniku, a Trump je dva puta tokom mandata, u martu i septembu, “nevoljno” kako je priznao, produžavao sporazum suočen sa upozorenjima da bi odbijanje sertifikata značilo izolaciju SAD na svetskoj sceni i gubitak poverenja zbog nepoštovanja ranije prihvaćenih međunarodnih obaveza.

Kongres je na temu Irana takođe bio podeljen. Tvrdo krilo republikanaca zahtevalo je izlazak iz sporazuma, dok su neke liberalne demokrate tražile nov zakon koji bi predsedniku otežao jednostrane odluke bez saglasnosti Kongresa. Potom je usledilo pismo 52 eksperta za nacionalnu bezbednost – članova Kongresa, bivših američkih ambasadora i penzionisanih oficira – koji su upozorili Trumpa da ne ugrožava sporazum.

Predsednik je stisnutih zuba poslušao svoje saveznike i savetnike prihvatajući da SAD zadrži u nuklearnom sporazumu sa Iranom i treći put se saglasio sa izveštajem IAEA da Iran poštuje odredbe ugovora.

Treći i poslednji put, obećava Trump, nagoveštavajući da će nastaviti da optužuje Iran da krši “duh sporazuma” i da će, ukoliko se “tamne rupe” u sporazumu ne poprave, učiniti sve da ga obori.

Predsednik se opredelio za kažnjavanje Irana u skladu sa svojom strategijom i optužbama Teherana za destabilizaciju regiona, podsticanje terorizma i kršenje ljudskih prava. Trump nije mogao ni da odoli iskušenju da režimu u Teheranu sačuva stare i uvede nove američke sankcije. Stare isključuju iranske banke i svetskog finansijskog sistema i kažnjavaju one koji kupuju iransku naftu. Nove sankcije dodatno pojačavaju pritisak na 14 iranskih firmi i pojedinaca.

Iran je poručio da će uzvratiti na “neprijateljsku akciju”, a stavljanje na listu šefa iranskog pravosuđa, ajatolaha Sadegh Larijanija, posebno je iziritiralo Teheran gde kažu da su time pređene “sve crvene linije ponašanja u međunarodnoj zajednici… i da će vlada SAD snositi odgovornost za sve posledice ovog neprijateljskog poteza”.

Trump kršenje “duha sporazuma” posebno dovodi u vezu sa iranskim razvojem programa balističkih raketa. Najavio je da američki zakon mora da poveže iranske projektile dugog dometa sa nuklearnim programom, čime bi svako njihovo testiranje bilo kažnjeno “teškim sankcijama”.

Teheran je na Trumpovu odluku odmah uzvratio porukom da Iran “neće dopustiti da se bilo koje drugo pitanje” vezuje za nuklearni sporazum. Jasno je međutim da će Trump spor oko raketa pokušati da aktivira kako bi dokazao da Iran krši sporazum, čime rizikuje poređenje sa George W. Bushom i njegovom fabrikacijom argumenata uoči invazije Iraka 2003. jer pitanje raketa nije sadržano u odredbama bečkog sporazuma.

“Pozivam evropske zemlje da se pridruže SAD u popravljanju ozbiljnih promašaja u sporazumu, da se suprotstave iranskoj agresiji i da podrže iranski narod”, saopštio je Trump, ali je veliko pitanje da li može da dobije saglasnost EU.

Evropski saveznici jasno su dali do znanja ne samo da su protiv novih pregovora, već da sporno raketno pitanja treba odvojiti od bečkog sporazuma i ohrabriti Iran da otvori posebne pregovore.

Da li se otvara nov put ili teškog pregovaranja ili otvorene konfrontacije. Šefovi diplomatija EU će novonastalu sitaciju razmotriti na sastanku u Briselu 22. januara.

Ohrabren podrškom sveta, Iran je pažljivo čekao odluku iz Vašingtona, ali je istovremeno davao do znanja da su “sve opcije na stolu”, kako je potvrdio Ali Akbar Velayati, jedan od najbližih savetnika iranskog Vrhovnog vođe, ajatolaha Ali Khameneija.

Zamenik šefa iranske diplomatije Abbas Araqchi takođe je svetskoj zajednici poručivao da bude spremna na sve mogućnosti ukoliko SAD prekinu “uspešno iskustvo” koje je sporazum doneo kroz dijalog.

Iran se sve vreme držao stava da će pozicija Islamske Republike zavisiti od toga koliko se drugi potpisnici pridržavaju sporazuma. Svako kršenje dogovora oslobodilo bi Teheran preuzetih obaveza.

Šef iranske agencije za nuklearnu energiju Ali Akbar Salehi je početkom nedelje direktoru IAEA Yukiya Amano preneo da bi u slučaju američkog povlačenja i Iran mogao da preispita saradnju sa agencijom UN. Salehi je ranije upozorio da bi Iran za pet dana mogao da u postrojenju Fordow aktivira cenrtifuge za obogaćivanje uranijuma do 20 odsto čistote.

“Iran je spreman da više puta nego pre sporazuma poveća brzinu svojih nuklearnih aktivnosti u raznim područjima, posebno u obogaćivanju uranijuma”, izjavio je nacionalnoj TV Salehijev zamenik, Behrooz Kamalvandi.

Prihvatajući da produži sporazum posle nedavnih masovnih protesta iranskog stanovništva zbog opadajućeg standarda, skoka cena hrane, beznzina i korupcije, Trump je mogao da dođe do zaključka da je bolje produžiti neizvesnost nego odmah ubiti ugovor – što bi homogenzizovalo Iran i ojačalo iranske konzervativce koji se protive reformskoj agendi otvaranja prema svetu predsednika Hassana Rouhanija, glavnog arhitekte nuklearnog sporazuma.

Poređenje sa George W. Bushom

Trump je zasad izbegao da napusti sporazum rizikujući da SAD prekrše prihvaćene međunarodne obaveze, a time i nov razlaz sa svetom kao prilikom odluke da SAD izvuče iz Pariskih pregovora o klimi, izlasku iz UNESCA ili priznavanja Jerusalima za glavni grad Izraela.

Predsednik SAD opredelio se za novo kažnjavanje Irana. Ne odustaje od kursa konfrontacije od kada je u oktobru predstavio novu strategiju prema Iranu. Tada je najveći deo uvodnog izlaganja posvetio nedavnoj istoriji predstavljajući “diktatorski” i “fanatični” režim kao najveću pretnju SAD, regionu i svetu. Sada se kalkuliše da produžavanjem važnosti sporazuma kupuje vreme kako bi mogao efikasnije da se suprotstavi iranskom angažmanu na Bliskom istoku i rušenju sporazuma.

“Posle ovoga biće jako teško sačuvati dogovor”, izjavio je za Rueters jedan neimenovani diplomata EU.

Američki predsednik i dalje je uveren da je Iran za nekoliko godina, a svakako posle 2025. kada sporazumu ističe rok, spreman da “sprintuje prema brzom proboju ka nuklearnom oružju”.

Uz ulimatum Kongresu i saveznicima i nove sankcije Iranu, jasno je da je kriza samo odgođena. Zasad je jedino izvesno koliko dugo je Trump spreman da čeka na novu priliku da u konfrontaciji sa Iranom i revanšizmu prema Obaminom legatu torpeduje sporazum. Samo četiri meseca.

balkans.aljazeera.net

 Boško Jakšić
Autor/ica 14.1.2018. u 10:34