U duši braća po oružju

Katharina Hofmann De Moura
Autor 11.6.2020. u 10:14

U duši braća po oružju

Dvojica, koja žive od podjela.

Foto: DPA

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

SAD i Brazil gore od mržnje i diskriminacije. Rasizam i pohlepa razaraju iznutra njihove demokratije.

Pobune i nasilni protesti označavaju trenutnu sliku u raznim saveznim državama SAD, ali i u Brazilu ima u posljednje vrijeme nasilnih sukoba. Da su baš obje ove zemlje pogođene nije slučajnost. Fatalan odnos Trumpa i njegovog druga Bolsonara sa pandemijom Corone ubrzao je proces društvene podjele. Šefovi vlada obje ove mega države američkog kontinenta iskoristili su momenat da bi u svojim društvima dalje raspirivali mržnju. Krize regionalnih sila zapadne hemisfere mogle bi ugroziti stabilnost velikog svjetskog regiona.

Otrovna smjesa povezuje SAD i Brazil, koje na osnovu njihove gospodarske snage i broja stanovnika raspolažu sa izuzetnom geopolitičkom moći i uticajem. Obje zemlje pokazuju ogromnu socijalnu nejednakost i visoke stope nasilja. I obje imaju na čelu autoritarnog, populističkog vođu za koga demokratija ne predstavlja dodatnu vrijednost. Društvena podjeljenost  istorijski nije nova (obje zemlje povezuje i robovlasništvo) ali je ipak veoma opasna jer korištenje digitalnih medija od obojice desničarskih populista djeluje kao ubrzanje požara. Mržnju i diskriminaciju učiniti opet „uglađenim“, to je plan Trumpa i Bolsonara i izgleda da se ostvaruje.

Ubistvo Georgea Floyda od strane jednog policajca bilo je doslovno kap koja je u SAD prelila čašu. Već kroz pandemiju nastao je jak osjećaj državne samovolje. Na jednu stranu uvedene su zabrane izlaska a na drugu stranu sam Donald Trump nije stvari uzimao ozbiljno. Isti scenario može se vidjeti u Brazilu – guverneri preduzimaju zaštitne mjere, predsjednik Jair Bolsonaro ih ignoriše, kao što i bez toga stalno potcjenjuje opasnost virusa.

U međuvremenu Brazil ima višu stopu zaraze nego Kina a vojska pojačava svoju poziciju u vladinom aparatu – dobro znajući da još više haosa i iz toga rezultirajućeg poziva na red vodi automatski  upravo u kasarne. Najpozitivniji scenario procesa oduzimanja mandata Bosonaru doveo bi u početku u ured predsjednika njegovog zamjenika – jednog generala. I u SAD je vojska na ulicama, Trump je najavio „slanje više hiljada teško naoružanih vojnika“ da bi spriječio dalje nerede.

Socijalna segregacija u obje zemlje nije samo sporedni proizvod dvoklasnog zdravstvenog sistema  nego je ona dio insitucionalizovanog sistema potčinjavanja.

Socijalna segregacija u obje zemlje nije samo sporedni proizvod dvoklasnog zdravstvenog sistema  nego je ona dio insitucionalizovanog sistema potčinjavanja. Stanovnici getoa i favela ne umiru u prvoj liniji od Covid – 19, oni umiru od socijalne segregacije. Oni su nadprosječno pogođeni nezaposlenošću i nasiljem. I kućno nasilje se povećalo za vrijeme ove faze izolacije. Ukoliko je na raspolaganju oružje ono se sve više upotrebljava. Corona gura prst u ranu nejednakosti.

U oba slučaja glavni su gospodarski interesi. Oba predsjednika podržavaju agrarni i lobi proivođača oružja. Za ove elite je „samoodbrana“ razumljiva sama po sebi, konačno one su zemlju prije više stoljeća izborili od „urođenika“. Kao da stopa ubistava u SAD nije dovoljno visoka ljudi se od početka pandemije jako naoružavaju iz straha od pljačke ili nedostajuće prisutnosti policije u njihovom susjedstvu. Za 2,8 miliona porasli su 2020. zahtjevi za sigurnosnu provjeru mogućih kupaca kod FBI – to su preduslovi za kupovinu oružja. Predsjednik Trump širi pun zadovoljstva „Wild West mentality“, da bi pokrenuo mašineriju milijardama teške trgovine oružjem.

Jezgro agende oba predsjednika predstavlja širenje ustaljenih odnosa moći i posjeda. Bolsonarov ministar okoliša Ricardo Salles je nedavno neuvijeno pozvao da se vrijeme Corone iskoristi da bi se dublje prodrlo u Amazoniju i isjekla šuma. To stvara livade za veleposjednike, prihode od prodaje tropskog drveta Kini a i kopači zlata profitiraju od ove za klimu neprijateljske agende.

Bez ove „moderne aristokratije“, u kojoj se ne dogovara ništa manje nego moć i imetak, ne mogu se dobiti izbori. Jedna vrsta nadzornog odbora moćnika sa berze, zemljoposjednika i predsjednika kompanija odlučuje o tome ko ima šanse.

Pod Trumpom je drastično smanjeno poresko opterećenje bogatih a u vrijeme Corone spašavaju se prije svega velika preduzeća. Oba predsjednika podržava bijela, imućna elita njihovih zemalja. Bez ove „moderne aristokratije“, u kojoj se ne dogovara ništa manje nego moć i imetak, ne mogu se dobiti izbori. Jedna vrsta nadzornog odbora moćnika sa berze, zemljoposjednika i predsjednika kompanija odlučuje o tome ko ima šanse. Predizborna kampanja u obje zemlje uveliko je finansirana privatnim donacijama. Iako je izbor Bolsonara finansiran ilegalnim kampanjama preduzetnika nije došlo do poništavanja izbora. SAD su kao nijedna druga država ozloglašene zbog ogromnih suma koje se ulažu u predizborne kampanje.

Federalne sisteme svojih zemalja osjećaju političari kao Trump i Bolsonaro kao opterećenje jer su označene dugim procesima dogovaranja. Demokratija je komplikovana. Federalizam treba u osnovi da guši autoritarnu vladavinu i odluke prenese na pojedine savezne države i njihove guvernere. I to je bilo vidljivo za vrijeme Corone: Predsjednici nisu mogli raditi šta su htjeli, djelovalo se sa nivoa saveznih država – trn u njihovim očima.

Da bi izbjegli ovaj „checks und balances“ oni šire haos da bi nakon toga uspostavili „red“ i time centralizam i puteve autoritarnog i klijentelističkog vladanja. Oba predsjednika pokazuju se iznervirani od demokratije i njenih institucija, koje im uvijek prigovaraju, oba lamentiraju o tome preko Twittera. Istovremeno događa se pomjeranje od civilnih u korist vojnih odnosa i dolazi do polaganog preuzimanja kontrole nad upotrebom vojske. U predsjedničkom sistemu šef države je vrhovni komandant armije. Kada se nakon Corone opet vrati “normalnost” vojska na ulicama je dio „new normal“, takva je kalkulacija.

Novi „outdogs“ globalizacije su trenutno više blokirani od evangelikalnih crkvi i organizovanog kriminala nego do lijevih partija.

Trump otvoreno prijeti da će nemire u cijeloj zemlji vojno suzbiti – ako je neophodno i protiv volje guvernera. Pritom se poziva na zakon iz 1807., koji omogućava gušenje ustanaka. Svjesno upotrebljavati govor „ulice“ je taktika i ne znači ni u kom slučaju nedostatak strategijskog razmišljanja. Prezir prema korisnosti demokratije za društvo i također za gospodarstvo je kod obojice desničarskih populista jasno formulisana. U svakom slučaju SAD imaju puno dužu tradiciju demokratije i viši nivo obrazovanja. Time ipak postoji šansa da opozicija dobije izbore ukoliko se ukaže da postoji opasnost za demokratiju u SAD.

U Brazilu je vojna diktatura okončana tek 1985. a zločini tog doba jedva da su bili kažnjeni. Strukture moći su još uvijek one stare. Da se ljudi segregirani prema njihovoj boji kože rađaju u siromaštvu i nasilju je zajedničko obima zemljama ali „Civil Rights Movement Brasiliens“ još izostaje. Velikani kao Martin Luther King i radikalniji  Malcom X se obožavaju ali samosvijest pokreta za građanska prava u Brazilu je manje zrela nego u SAD.

Ipak progresivne snage u obje zemlje imaju šansu da diskurs postave za sebe. Oni ne trebaju činiti grešku i tematizirati samo politiku identiteta. Ona će od desničara brzo biti razvaljena i difamirana. Progresivni u Brazilu i SAD moraju dopustiti i samokritiku i analizu o gubitku glasova nove radničke klase. Zaokret svijeta rada katapultirao je radnice i radnike u novu realnost i mnogo neizvjesnosti. Novi „outdogs“ globalizacije su trenutno više blokirani od evangelikalnih crkvi i organizovanog kriminala nego do lijevih partija.

Prići ovome razvoju i formulisati odgovore koji nadilaze stvaranje neprijatelja („neoliberalni desničari“) bilo bi jedna šansa. Polariziranje društva kroz krugove prijatelja i familije vodi tome da progresivne snage sve češće formulišu protiv čega su. Međutim važno je staviti do znanja za šta se zalaže demokratska ljevica: jedan „welfare state post-Corona“ i pravičan zdravstveni, obrazovni i socijalni sistem. Prilika za to postoji u obje zemlje.

Katharina Hofmann De Moura je vođa referata u Internacionalnoj analizi politike zaklade Friedrich Ebert. Prije toga vodila je biro zaklade u Brazilu i Mozambiku kao regionalni Rad za mir i sigurnost u južnoj Africi.

ipg-journal.de  

Katharina Hofmann De Moura
Autor 11.6.2020. u 10:14