U kom pravcu ide Turska?

Saeid Abedpour
Autor 27.11.2017. u 15:22

U kom pravcu ide Turska?

Foto: Reuters

Političku povijest Turske, naročito u posljednjih pet godina tokom kojih su se dešavali i teroristički napadi u Siriji, obilježile su kontinuirane krize kako na unutrašnjoj, tako i na vanjskopolitičkoj sceni. Narodni pokret poznat kao “Park Gezi” iz juna 2013., otvaranje dosijea vezano za finansijsku korupciju Erdoana i članova njegove porodice te njemu bliskih političkih suradnika, u decembru iste godine, pad ruskog aviona “Suhoj 24” novembra 2015. posredstvom Turske, vojni puč, jula 2016. i na desetine drugih slučajeva … I sada sudsko procesuiranje Reze Zarraba u Sjedinjenim američkim državama, i sa druge strane jedan od uposlenika američkog konzulata u Istanbulu Metin Topuz uhapšen je pod optužbom za saradnju sa pokretom Fethullaha Gulena, te još jedna kriza pod sloganom “Neprijateljstvo NATO-a i Turske”!  I to sve u vrijeme kada je Erdogan 22. ovog mjeseca posjetio Soči i susreo sa sa ruskim predsjednikom Putinom i iranskim predsjednikom Hassanom Rouhanijem.

Vladajuća turska partija je u izvještaju o susretu i vezano za Nato izjavila: “Vezano za jačanje odnosa sa SAD-om i Evropom te jačanja uloge Turske u NATO-u vjerujemo u očuvanje naše pozicije kao jednog ravnopravnog sudionika. U tom smislu uložit ćemo maksimalne napore u nastavak kursa NATO-a, u sferi sigurnosno-odbrambene  saradnje sa Evropom (čitaj atak na Ukrajinu)”.

Na tragu posljednje krize između Turske i NATO-a te saopćenja da je odbačena kupovina odbrambenog sistema S 400 iz Rusije, Erdogan je na prošlosubotnjem mitingu izjavio: “Od sada Turska više neće biti istočni žandar nekim postojećim krilima u NATO-u”. Uprkos tome i na temelju sheme pravca stranke “Adalet i Pravda” sve dok “postoji Sjevernoatlantski savez Turska će ostati kao jedan od njegovih sudionika.”

U norveškoj je jedan norveški oficir porijeklom iz Turske otvorio falsificirani račun na Internetu pod nazivom “R.T Erdoan” na kojem je postavio fotografije Erdoana i Mustafe Kemala Ataturka te nazvao Tursku jednom neprijateljskom fiktivnom zemljom koja je uprkos NATO-u posegnula za kupovinom  odbrambenog sistema S 400.  Ovaj oficir je na svom internet računu lidera ove fiktivne zemlje nazvao diktatorom podvlačeći da taj fiktivni lider na tragu neprijateljstva sa NATO-om nastoji se približiti konstruktoru odbrambenog sistema S 400 te iznio scenario o nužnosti suprotstavljanja tom lideru. Glavni tajnik NATO-a Stoltenberg je tim povodom istakao da se radi o individualnoj pogrešci  te je izrazio ispriku Turskoj. Uprkos tome Erdoan je povukao 40 turskih vojnika sa  NATO-ove vojne vježbe. Od početka ovog dešavanja kojeg je Turska nazvala “NATO skandalom” veliki dio Erdoanovih saopćenja kao i njegove vlade bio je uperen protiv NATO-a. Nema sumnje da se ovdje ne radi o individualnoj greški od strane jednog tehničkog NATO oficira već je to plod jednog plana i svjesne koordinacije. Ako i prihvatimo da je ovo bila jedna individualna greška! Ali uz malo pažnje može se proniknuti u unutrašnju i vanjsku politiku Turske kao i u američko-evropsku politiku u pozadini ovog zbivanja. To da je Erdoan u svom subotnjem mitingu insistirao na kupovini odbrambenog sistema S 400 od Rusije istaknuvši da: “Do sada je Turska bila istočni žandar NATO-a, ali više neće” je veoma bitna crtica. To je poruka SAD-u vezano za postupanje u sudskom procesu protiv Reze Zarraba, i štaviše poruka o preuzimanju nove uloge na istoku Evrope. Podsjetimo se da Donald Trump od početka svog predsjedničkog mandata insistira na  neophodnim promjenama u strukturi NATO-a. I Erdoganova aluzija na “neka postojeća krila” u NATO-u je zapravo nešto drugačije tumačenje Trumpovih izjava. Kada se radi o posljednjoj krizi između NATO-a i Turske koja se, moglo bi se kazati, reflektira kroz prikazivanje Erdoana i Ataturka, kao lidera neprijateljske zemlje treba se osvrnuti na još jednu iznimno važnu činjenicu.  Konačno je Erdoan počeo podržavati Ataturkovu misao. Dočim je njegovo neprijateljstvo sa modernom Ataturkovom misli posvema neprikriveno. Svi njegovi napori u unutrašnjoj politici usmjereni su na prikupljanje glasova za izbore 2019.

Meral Aksener, bivša ministrica unutrašnjih poslova, te bivša parlamentarna zastupnica ispred stranke Nacionalnog pokreta koja je zbog bliskosti s Devletom Bahcelijem, prvim sekretarem stranke podnijela ostavku, osnovala je novu stranku i sada se više od 90 % glasača stranke Nacionalnog pokreta okupilo oko nove stranke Meral Aksener. A kao odgovor na ovo Erdoan je počeo podržavati Ataturka. Osim toga nema sumnje da će u budućnosti doći do približavanja ove stranke i Republikanske narodne stranke. Erdoan koji je donedavno Ataturka spominjao kao “mudžahida Mustafu Kemala” na koncu ga je počeo nazivati Ataturk. Danas se i Bekir Bozdag, portparol vlade, priključio ovome karavanu kazavši: “Kao što se poslije Ataturka nisu mogle pojaviti nasilničke i neprijateljske vlade neće to moći ni nakon Erdoana.” Naravno, Erdoanovo “skrivanje” iza imena “Ataturk” nije ništa do jedan propagandni korak. Kako god, treba sačekati i vidjeti da li je Erdoan jedan nezavisan političar ili euro-američki “Trojanski konj”?! Pogotovo što ekonomski eksperti predviđaju da će Turska 2018. biti pogođena dubokom ekonomskom krizom.

Saeid Abedpour
Autor 27.11.2017. u 15:22

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija