Ugovor je u Kini samo početak diskusije, ključni su osobni odnosi

Petr Zenkner
Autor 1.12.2017. u 09:26

Ugovor je u Kini samo početak diskusije, ključni su osobni odnosi

Uredio: Ešref Zaimbegović

Jeftina manufaktura za Evropu i SAD iz 80. i 90. godina prošlog stoljeća sada je u poziciji da po cijelom svijetu investira stotine milijardi dolara ili kontroliše izvore sirovina. Simbolom svjetskih ambicija Kine je projekat Novog puta svile – One Belt, One Road. On je spojen sa erom predsjednika Xi Jinpinga, koji vlada Kinom od 2013. godine. Na buduću poziciju Kine kao svjetske sile usmjerio se forum Gospodarskih novina, gdje je svoj pogled na Kinu predstavio dugogodišnji dopisnik Češke televizije iz te zemlje Tomaš Etzler.

„Kada sam došao u Kinu bio sam oduševljen“, karakterizira Etzler svoj prvi dojam iz najveće azijske zemlje. Takav dojam vjerovatno ima i niz drugih stranaca. „Smatrao sam da se stvarno nalazim u zemlji koja će u budućnosti dominirati svijetom“, dodao je Etzler, koji je nakon rada u američkoj televiziji CNN postao 2007. dopisnikom Češke televizije u Kini, gdje je ostao sedam godina.

Prema Etzleru neosporno je da je Kina za poslednjih 35 godina prošla takvim ekonomskim i socijalnim razvojem kao ni jedna druga zemlja u istoriji. A argumentovao je to dvjema brojkama koje nemaju direktnu vezu da dugoročnim rastom bruto domaćeg proizvoda (BDP), koji je osnova trenutne snage druge najveće ekonomike na svijetu.  Prema Etzleru životni vijek u Kini se povećao sa 49 na 74 godine. Još veća promjena je na broju studenata. Njih je bilo 1949., kada su komunisti nakon građanskog rata došli na vlast, oko 20.000. Od ’80. godina na kineskim univerzitetima došlo je do dinamičnog rasta tako da danas na visokim školama studira oko 20 miliona studenata.

Istovremeno je međutim Etzler bio oprezan u odnosu na Kinu i upozorio na niz njihovih problema sa kojima se mogu susresti češki preduzetnici. „Imamo Kinu kakvu Kinezi hoće da vidimo i koja postoji. Zemlju stalnog ekonomskog rada, nebodera i autoputeva.  Ali postoji i druga strana Kine koja se pojavi tek pri susretu sa običnim ljudima,“ rekao je Etzler, koji se pri svome vrednovanju često pozivao direktno na kineske autoritete, bilo univerzitetske profesore, članove partije ili preduzetnike – iako nikoga nije direktno imenovao.

Prema Etzleru ključni problem Kine je loše životno okruženje što je cijena za gigantski gospodarski rast. Samo u glavnom gradu Pekingu povećao se broj oboljelih od raka pluća za stotine procenata. Sastavni dio toga su i kisele kiše i zagađena voda. Osim toga poziciju vlade slabe česti socijalni nemiri kojih, prema vladinoj statistici, bude oko četvrt miliona godišnje.

Legitimitet kineske komunističke partije ovisi o stalnom ekonomskom rastu. Samo pri rastu BDP za 6% godišnje obezbjeđuje se niska nezaposlenost. Bilo kakav veći pad u slučaju Kine može značiti desetine miliona ljudi bez posla. Veliki problem, koga se kineska vlada boji, je velika unutrašnja zaduženost, koja je tri puta veća nego BDP cijele Kine.

Bogatstvo Kine kao cjeline je također manje kada se preračuna na glavu stanovnika. „Plate rastu ali su još uvijek male a za srednji sloj se već smatra čovjek koji ima preračunato 20 000 kruna (1 500 KM prim.prev.) mjesečno,“ rekao je Etzler. On upozorava i na sve jaču ulogu velikih državnih preduzeća u kineskoj ekonomiji, koja važi kao tržišna ekonomija ali faktički to nije. Za negativni pokazatelj smatra i to da skoro polovina kineskih milionera, kojih ima oko tri miliona, ima još jedan pasoš – naprimjer kanadski ili australijski ali najvše hongkonški. Hongkong naime ima bezvizni odnos sa mnogo više zemalja nego kontinentalna Kina. „Preduzetnici se boje nove forme kulturne revolucije koja može voditi nacionalizaciji,“ smatra Etzler.

Prema Etzleru glavni prioritet kineske komunističke partije je „održat se na vlasti i zaraditi novac“. Partijom vlada pet do šest moćnih klanova koji dijele moć. Političku reformu u Kini smatra Etzler nemogućom a slično vidi i mogućnost za demokratiju.

Za uspjeh pri poslovanju sa Kinom je prema Etzleru ključno zaboraviti na evropsko shvatanje kapitalizma. „Ugovor je za Kineze samo početak diskusije“ kaže Etzler. Potpuno drugačije je i shvatanje prevare poslovnog partnera, što se uzima kao činjenica da je druga strana bila pametnija. Međutim u Kini se može uspjeti i zaraditi. Osim prihvatanja prvih neuspjeha i gubitaka, koji su pravilo, nužno je kontrolisati biznis direktno na licu mjesta i ne oslanjati se samo na kineski menadžment. „Ključno za preduzetništvo je održavanje dobrih osobnih odnosa.“ Problem sa kojim se firme u Kini susreću je i složen prenos dobitka u inostranstvo.

ihned.cz

Petr Zenkner
Autor 1.12.2017. u 09:26

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija