ENG
Uprkos Trumpu, Iran prvi put ima međunarodnu podršku
Autor/ica 👤Vedran Obućina
Povezani članci
foto: EPA
Oslanjanje na Rijad je trenutno, diplomati u State Departmentu nikad nisu skinuli Iran sa spiska željenih partnera u inicijativama na Bliskom istoku.
Američki predsjednik Donald Trump na korak je do ostvarenja svog predizbornog i poslijeizbornog nauma u poništenju američkog potpisa na Sveobuhvatni plan akcije o nuklearnom programu u Iranu, poznat kao Bardžam u Islamskoj Republici.
Ovaj povijesni sporazum potpisan je 14. srpnja i prihvaćen 18. listopada 2015. te je označio presedan međunarodne diplomacije. Iran, Sjedinjene Države i pet drugih zemalja složili su se o najlogičnijem kretanju politike na Bliskom istoku, koje je vezano za neizbježnu ulogu Irana u održavanju stabilnosti uvijek nestabilne svjetske regije.
Veličanstvenom diplomacijom Sultanat Oman uspio je za isti stol tajno, a potom i javno dovesti Iran i Sjedinjene Američke Države, nekadašnje političke prijatelje, a danas ljute ideološke neprijatelje, pune međusobnog nepovjerenja i trajnog pronalaženja prljavih poteza na štetu druge strane.
Washington prednjači u prljavim igrama
Istini za volju, Washington prednjači u prljavim potezima. Nakon što su Iranci pomogli Amerikancima u rušenju talibanskog režima u Afganistanu davanjem obavještajnih podataka i predlaganjem Sjevernog saveza kao buduću političku snagu u zemlji, Amerikanci su bojkotirali sve javne pozive na dijalog među civilizacijama, uveli sankcije protiv pojedinaca i institucija u Iranu, te ih uvrstili u “osovinu zla”.
Nakon što su Iranci pomogli u smirivanju napetosti prilikom preuzimanja vlasti u Bagdadu nakon rušenja Sadama Huseina, Amerikanci su postavili protuiranske političare za kormilo netom oslobođene zemlje krcate šijitskim milicijama.
Nakon što su Iranci prihvatili Bardžam, Amerikanci nisu u potpunosti skinuli sve sankcije protiv Teherana, a banke i tvrtke koje rade s Iranom stavili na svoju nacionalnu crnu listu. A sada bi Trump htio u potpunosti razderati ugovor koji daje Iranu mogućnost ostvarivanja regionalne uloge, koja mu po veličini i utjecaju pripada.
Republikanska američka administracija takvo što ne može prihvatiti iako nije nikad jasno zašto. Trump govori da je riječ o dogovoru s kršiteljem ljudskih i političkih prava te državom sponzorom terorizma.
S obzirom na to da predsjednik ne voli takve države, otišao je u Saudijsku Arabiju, zemlju koja je po svojim zakonima ponajviše slična srednjovjekovnoj diktaturi.
Tamo je uspješno prodao američko oružje, uvrstio u svoje mušterije i Emirate (sve redom vlade koje ruše već ionako porušeni Jemen), te stvorio koaliciju protiv Irana, koja bi trebala promicati sunitsku moć u regiji. Prošli put kad se takva potpora davala jednoj strani nastale su ekstremističke i terorističke organizacije poput Daeša (ISIL).
Američki Kongres je druga priča
U bližoj budućnosti možemo očekivati sve jači stav Trumpove administracije protiv Irana, uz vjerojatne nove sankcije izvršne vlade. Oni u vladi koji će se tome protiviti biti će izbačeni kao i njihovi prethodnici.
Američki Kongres već je druga priča; tamo će Trump teško ostvariti široke i vrlo jake odluke o nametanju sankcija protiv Irana.
Međutim, Sjedinjene Američke Države ne mogu nikako pronaći dokaze da se Iran ne drži dogovora, a tu činjenicu potvrđuje i Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA). U međunarodnom je sustavu takva mogućnost u ovom trenutku ravna nuli. Ne samo da Rusija i Kina neće odustati od Bardžama nego takav stav sad imaju i europske zemlje i Europska unija, koji su počeli ulagati ozbiljan novac u Iran.
Stoga će Trump nastojati pronaći bilo koju rupu u akcijskom planu koja bi mu pomogla nametanju ograničenja Iranu, osobito u pogledu iranskog programa balističkih projektila i potpori skupinama kao što su Hezbolah i Hamas.
Kako u politici ništa nije onako kako se čini, možemo nagađati kako Trump upravo i želi da se ništa ne dogodi na planu potpunog ukidanja Bardžama. Pretpostavljajući da će vrlo teško dobiti potporu Kongresa, a ne želeći odustati od predizbornih obećanja (koje osobito prate Izrael, Saudijska Arabija i njihovi lobiji u SAD-u), Trump možda postavlja scenu u kojoj će Kongres biti “kriv” što se politika rušenja nuklearnog dogovora s Iranom ne može ostvariti.
Time je Trump spasio obraz, zadao udarac političkim protivnicima u Kongresu, a opet može imati snažniji stav spram Teherana, postavljajući tu i tamo poneku sankciju manjeg opsega i važnosti.
S druge je strane ove igre Iran, koji Amerikanci, Saudijci i Izraelci pokušavaju prikazati kao hirovitu i nepovjerljivu državu. Međutim, Iran ima najracionalniji stav u cijeloj priči u vezi s Bardžamom, a on ovisi o jednostavnom preživljavanju Irana u globalnom sustavu.
Brza ili nagla odluka ne dolazi u obzir
Iran nije neka država koja je nastala unutar iscrtanih granica bivših kolonijalnih sila ili uz potporu neke od europskih država. On je civilizacija sama po sebi, s vrlo važnim i bogatim povijesnim iskustvom te promatranjem političkih poteza u regiji i šire.
Sadam Husein bio je jedini naivac koji je mislio da će moći lako napasti Iran. No, Sadamovo busanje u prsa zbog oružja za masovno uništenje vodilo je njegovu padu. Iran je to pomno zapazio, pa su aktivnosti u vezi s nuklearnim programom značajno smanjene 2003., u godini kad je Sadam pao.
Ipak, sankcije koje je nametnula međunarodna zajednica osjetno su utjecale na iransku svakodnevicu, ali i politiku. Kao i u drugim regionalnim državama, vlada u Iranu shvaća prijetnje po svoj položaj unutar zemlje.
Snažno gospodarstvo i pažljiva ravnoteža društvenih i političkih sloboda, uz nastavak subvencija i socijalnog populizma u sektorima prijevoza, prehrane, lijekova, obrazovanja i zdravstva, recept su za mirni razvoj Irana u budućnosti.
Nikakva brza ili nagla odluka u vezi s nuklearnom energijom stoga ne dolazi u obzir. Kad se takva scena stabilizira, u Iranu bi mogli uočiti da su veća prijetnja iranskim geopolitičkim interesima i sigurnosti Turska i Rusija nego SAD.
Uostalom, lukavi diplomati u State Departmentu nikad nisu ni skinuli Iran s popisa željenih partnera u izvanstranačkim inicijativama na Bliskom istoku.
Trenutno američko oslanjanje na Rijad
Ta želja nije nipošto čudna. Američko je oslanjanje na Rijad u pokušaju uravnoteživanja snaga i interesa u regiji samo trenutačno.
Saudijski utjecaj može vrlo lako padati s vremenom, kako će se trošiti naftne rezerve Pustinjske kraljevine, a rasti vrlo rizično i još uvijek maglom obavijeno gospodarstvo koje se ne temelji na energentima, kao što je opisano u planu 2030., koji potpisuje prijestolonasljednik, princ Mohamad bin Salman.
Budući da će saudijska nafta postati manje važnom ili temeljnom za unosne dogovore, Kraljevina će gubiti utjecaj u Washingtonu kao najmoćniji i najvažniji bliskoistočni saveznik. I iransko se gospodarstvo temelji na nafti, ali je ipak daleko diverzificiranije, s golemim planovima kineskih ulaganja i vrlo razvijenom plinskom idejom.
I dok će i dalje biti politički oportuno u svojem dvorištu napadati protivnika, odnosi Irana i SAD-a mogu biti jedino na razini jednakopravnih igrača u regiji.
Zato je važno da se cjelokupni dogovor održi, a u tome Iran prvi put ima međunarodnu potporu.
Autor/ica 👤Vedran Obućina
