Uspon i pad Putinove ekonomike

Benjamin Bidder
Autor 17.3.2018. u 16:46

Uspon i pad Putinove ekonomike

Foto: DPA

Uredio: Ešref Zaimbegović

U nedjelju Vladimir Putin ima otvoren put ka svome četvrtom predsjedničkom mandatu. Nakon 18 godina na vlasti njegov gospodarski bilans ispada otriježnjujuće: nakon ruskog brzog uspona slijedila je stagnacija.

Vladimir Putin očekuje na predsjedničkim izborima u Rusiji u nedjelju sigurnu pobjedu. Ankete pokazuju da bi mogao dobiti 60% glasova. Većina Rusa ne mogu sebi predstaviti Rusiju bez Putina.

Slično nesporan kao kod vlastitog stanovništva bio je Putin dugo kod jedne odlučujuće ciljne grupe u inostranstvu: zapadni predstavnici gospodarstva hvalili su u svakoj prilici Putinova dostignuća i namjere kako one stvarne tako i one pretpostavljene. Na primjer,  nakon parlamentarnih izbora 2011. dobro dokumentirane izborne prevare izvele su u Rusiji na ulicu skoro stotinu  hiljada ljudi. Nasuprot tomu tadašnji šef Odbora za istok njemačke privrede je čak vjerovao da se radi o „prvim slobodnim izborima u Rusiji“.

Onda 2013. – kratko nakon drakonske osude protiv Pussy Riot i dva tjedna nakon racije u ruskom birou zadužbine Konrad Adenauer – tadašnji šef VW Martin Winterkorn izjavio je u “Tagesthemen”, da je Putin „čovjek koji želi uvesti demokratiju u Rusiji“.

U međuvremenu izjave u gospodarstvu postale su suzdržanije. Razvoj je postao „otriježnjujući“ nakon Putinovog povratka u Kremlj 2012., kaže Wolgang Büchele, predsjednik Odbora za istok. Ambiciozna predizborna obećanja Kremlja „ne mogu se ostvariti receptima iz prošlosti“, nego „hrabrom izmjenom kursa“. Putin je prije izbora, između ostaloga, obećao siromaštvo u zemlji smanjiti na polovinu. Međutim, u posljednje vrijeme siromaštvo je naglo poraslo.

Putinova zemlja ekonomskih čuda

Putin je svoj mandat 2000. godine započeo sa agendom reformatora gospodarstva. Radilo se o „principima jačanja države i tržišnim reformama“. Za deset godina nakon Putinovog dolaska ne čelo države narastao je ruski gospodarski učinak u apsolutnim brojevima sa 260 milijardi dolara na 1,9 biliona dolara, povećanje za osam puta. Nezaposlenost je pala na 5%, prihodi su rasli tri puta brže nego produktivnost. 1999. živjelo je još 6% Rusa sa manje od dva dolara na dan, deceniju i pol kasnije skoro niko.

To je bilo vrijeme u kome su predstavnici gospodarstva sa zapada navikli da hvale veliki potencijal Rusije. Očekivanja su rijetko bila ispunjena. Jedan primjer: rusko tržište automobila. To je dobar indikator za razvoj standarda širokih slojeva stanovništva – i razlog zašto su svi veliki njemački proizvođači automobila godinama gradili vlastite tvornice u Rusiji.

Konsultantska firma PWC je 2007. računala da će Rusija sa svojih 140 miliona stanovnika uskoro prestići Njemačku kao najveće tržište automobila. To se trebalo dogoditi 2008. godine. Kada je rezultat izostao govorilo se o 2011., kasnije 2013., nedavno 2016. I Boston Consulting Group je doskora bila sigurna da će rusko tržište automobila do 2020. narasti na 4,4 miliona vozila na osnovu rastuće konjukture.

Stvarnost izgleda drugačije. 2017. rusko tržište automobila sa 1,6 miliona novih registracija je udaljenije od obima njemačkog (3,45 miliona) nego 2005. Tada je Putin bio tek na petoj godini mandata.

Ruski bruto domaći proizvod (BDP) ima danas vrijednost iz 2008. godine

Prihodi od prodaje nafte i gasa ne potiču više rusku konjukturu. Već 2013. – barel nafte koštao je 110 dolara a sankcije nisu bile u vidu – rast se smanjio na 1,3%. Kada je onda cijena nafte 2014. pala na 40 dolara zemlja je kliznula u najdužu recesiju od ranih devedesetih godina.

Tada je izostao kolaps gospodarskog uređenja kako su to očekivali neki posmatrači na Zapadu. Razlog: neki sektori su proteklih godina ostvarili značajne uspjehe. Ruske IT – firme naprimjer spadaju među najinovativnije u svijetu. Prošle godine zemlja je pretekla SAD kao najveći izvoznik pšenice. Prvi puta Rusija je zaradila više od izvoza poljoprivrednih proizvoda ne od prodaje oružja.

Uprkos tome gospodarstvo je 2017. raslo samo za 1,8%. Prognoze za 2018. i 2019. leže kod 1,5 do 2,0%. Za Rusiju koja nastoji sustići razvijene industrijske zemlje to je  niska vrijednost. Računato u dolarima ekonomska snaga Rusije bila je prošle godine niža nego 2008. godine.

Izgleda da rusko gospodarstvo redovito zastaje na nevidljivoj barijeri – uprkos svoga neosporno velikog potencijala. Razlog je jačanje uloge države u protekle dvije decenije. Da bi razbio moć oligarha i kapitalista pljačkaroša Kremlj je koncentrirao sve više gospodarskih sektora u državne ruke. Putin je time htio riješiti probleme devedesetih godina.

Međutim strategija koja je na početku njegovog mandata bila u potpunosti razumljiva u međuvremenu je sama postala najveći problem. Skoro 70% ukupne ruske ekonomske snage otpada danas na trome, od države kontrolisane strukture. Da bi Rusija pokrenula rast morao bi se Kremlj „povući iz većine svojih industrijskih udjela i dopustiti više konkurencije“, predlaže Odbor za istok njemačkog gospodarstva.

Nije vjerovatno da će se to ostvariti. Stalno smanjivanje siromašnog stanovništva nakon Putinovog nastupa 2000. se zaustavilo, od 2014. njihov broj opet raste. Na ugled predsjednika to dosada nije imalo vidljivih posljedica. Putinova Rusija je nakon pada cijena nafte dramatično devalvirala rublju prema dolaru i euru. To je pomoglo gospodarstvu da prebrodi krizu: uvoz je postao skuplji, ruski proizvodi konkurentniji. Zbog toga je ruska industrijska proizvodnja rasla. Ceh su platili građani: cijene su rasle, kupovna snaga plata i penzija su jako opale.

Putinova podrška među stanovništvom uprkos tome nije umanjena. Nedavno je 81% stanovništva izjavilo da je zadovoljno sa glavom države.

Od aneksije Krima 2014. većina Rusa ne ocjenjuje Putina kao prije na osnovu napretka gospodarstva  – nego prije svega na stvarnim i pretpostavljenim uspjesima ruske vanjske politike. Zato je pritisak da se mijenja gospodarska politika mali.

spiegel.de

Benjamin Bidder
Autor 17.3.2018. u 16:46

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija