Više nego brak iz nužde

Michael Braun i Tobias Mörschel
Autor 11.9.2019. u 10:27

Više nego brak iz nužde

Foto: DPA  – Sreća mladih u gondoli

Italijanski socijaldemokrati i pokret Pet zvijezda imaju politički daleko više zajedničkog nego samo strah od Mattea Salvinija.

Pišu: Michael Braun i Tobias Mörschel
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Koalicija između Partito Democratico (PD) i Pet zvijezda? Još prije četiri tjedna ova ideja je u Italiji izgledala potpuno apsurdna. Posebno su je odbacivali sami članovi i političari PD.

Međutim sada egzistira koalicija između ovih dviju političkih snaga koje su do jučer jedna drugu smatrale neprijateljima. Antiestablišment formaciji Movimento5Stelle (M5S – Pokret 5 zvijezda) PD je važila kao inkarnacija „političke kaste“ protiv koje se treba boriti. A u očima PD bila je Pet zvijezda trupa populista koja ugrožava opstanak demokratije.

I upravo ove dvije snage žele sada zajedno vladati Italijom. Premijer ostaje Giuseppe Conte, koji je sam vanpartijac. Šef Lige Matteo Salvini, koji je svojim nastojanjem za novim izborima ustvari otvorio put za ovakvu vladu već je izjavio, kako se i očekivalo, da će nova vlada trajati samo kratko. Samo „strah od Lige“ i žudnja za pozicijama mogle bi je držati zajedno.

Međutim, precizniji pogled u istoriju M5S pokazuje da oni sa PD imaju znatno više zajedničkih elementa nego što se obično smatra. M5S ne pripada ni u kom slučaju klasičnim desničarsko populističkim pokretima u Evropi, oni imaju veoma malo zajedničkog sa Rassemblement National, AfD ili FPÖ.

Grillo je nastojao 2009. dobiti kandidaturu prilikom izbora novog šefa PD

Naprotiv: Pet zvijezda proizašle su iz namjere njihovog osnivača, komičara Beppe Grilla, da ostvari uticaj na italijanski srednje lijevi lager – prije svega na PD. Grillo je prvo 2005. otvorio blog koji je u centar stavio teme politike okoliša kao i borbu za politiku bez korupcije. Time je ciljao posebno na Silvia Berlisconija koji je vladao Italijom 2001-2006. i 2008-2011. Grillo je tada sistematski tražio razgovor sa srednje lijevim lagerom. U junu 2006. predstavio se kod tadašnjeg premijera Romana Prodija sa 1,5 milion potpisa pod zahtjevima za ekološki zaokret. Kasnije se žalio da je Prodi tokom razgovora „zaspao“.

Onda je Grillo u septembru 2007. organizovao „Vaffa day“ („Dan – idite do đavola”) sa manifestacijama u cijeloj zemlji na kojima su skupljani potpisi za zakonodavni referendum. Centralni zahtjev bio je da se zabrani kandidovanje za parlament osuđivanim političarima, da se ograniči parlamentarni mandat na dva legislativna perioda  i da se uvede sistem preferencijalnih glasova na partijskim listama. U toku jednoga dana sakupljeno je 330.000 potpisa – a to su bili i potpisi prije svega protiv Berlusconijeve desnice. Grillo je postao govornik stotine hiljada nezadovoljnih građanki i građana.

U početku je njegov pokret nastajao na lokalnom nivou; na komunalnim izborima nastupala je „Lista prijatelja Beppe Grillosa“. U tom trenutku još nisu imali namjeru da se organizuju kao nacionalna politička snaga.

Čak je sam Grillo nastojao dobiti kandidaturu prilikom izbora novoga partijskog šefa PD i iz tog razloga pristupio je toj partiji. Međutim ovu namjeru partija je odbila. Piero Fassino, jedan od vodećih PD političara, rekao je tada da ako Grillo hoće da pravi politiku treba ipak da osnuje pokret – „i tada ćemo vidjeti koliko glasova će dobiti“.

Proteklih godina bilo je uvijek trenutaka u kojima je bilo moguće približavanje između PD i M5S.

Grillo je prihvatio izazov Fassina; još u jesen 2009. osnovao je M5S. Pokret programski stoji na dvije osnove. Na jednu stranu ima jaku ekološku komponentu: Pet zvijezda se zalaže za javno snabdijevanje vodom, zaštitu okoline i radikalno smanjenje otpada, jačanje javnog saobraćaja, energetsku politiku u korist obnovljive energije i povećanu energetsku efikasnost kao i razvoj interneta.

Ipak postojala je druga programska osa, koja je ukazivala na suprotnost prema PD: borba protiv „političke kaste“. M5S je tražilo puno više od otklanjanja korupcije i klijentelizma iz politike. Oni su teoretizovali utopiju direktne demokratije bez partija u kojoj bi građanke i građani putem interneta uzeli u svoje ruke donošenje odluka.

Time se kod Pet zvijezda izgubila do tada njegovana razlika između desničarskog lagera Berlusconija i umjerene ljevičarske PD. Sada su oni svi bili „stare partije“ u kojima „mumije“ daju ton. Reakcija PD je bila isto tako oštra: Oni su M5S stavili u rang više ili manje protivustavnih snaga.

Ipak slijedećih godina bilo je stalno trenutaka u kojima je bilo moguće približavanje. Na parlamentarnim izborima 2013. M5S je sa 25,9% doživjela senzacionalni prodor.  PD je također osvojila 25 % ali pod svojim tadašnjim predsjednikom Pierluigi Bersanijem nije imala vlastitu parlamentarnu većinu. Bersani je nato ponudio M5S razgovore međutim  njegovi predstavnici su ga u jednom javno prenošenom susretu ponižavali. M5S je tada zastupao radikalnu poziciju da neće ni u kakvu koaliciju. Umjesto toga nastojali su stvoriti vlastitu većinu da bi preobrazili Italiju.

Nova era bila je isključena najkasnije 2014. kada je Matteo Renzi bio izabran za predsjednika PD a nakon toga za premijera. Renzi se odlučio za totalnu konfrontaciju sa Pet zvijezda.

Samo nekoliko tjedana nakon parlamentarnih izbora bio je izbor predsjednika države (od strane parlamenta). Pet zvijezda – koji su se označavali kao „niti desni niti lijevi“ – dali su svojim članovima na izbor listu od deset kandidata. Iznenađenje: Na njoj su figurirali isključivo ljevičari, među njima veoma ugledni ustavni sudija Stefano Rodota, koga je na kraju M5S nominovao. Međutim sada je PD uskratio svaku podršku iako je Grillo u jednom iznenađujućem zaokretu izjavio da bi to moglo otvoriti novu eru između dvije političke snage.

Nova era isključena je najkasnije 2014. kada je Matteo Renzi bio izabran za predsjednika PD i nakon toga za premijera. Renzi se odlučio za totalnu konfrontaciju sa Pet zvijezda. Ipak 2015. godine, kada su bili novi izbori predsjednika, M5S je članovima ponovo poslala  listu devetorice na kojoj su sa osnivačem PD i nekadašnjim premijerom Romanom Prodijem i Pierluigi Bersanijem bila čak dva političara iz „neprijateljske“ partije. Prodi se u internom glasanju sa 20% plasirao na drugo mjesto a Bersani je sa 11% bio četvrti.

Međutim svi ovi signali su se gubili u dnevnim polemikama i u javnosti su bili jedva primjećeni. Konfrontacija se ponovo javila 2016. kada je Renzi forsirao reformu ustava i izbornog prava. Pet zvijezda se postavilo na čelo pokreta protiv reformi i doprinijelo je tome da Renzi na referendumu u decembru 2016. doživi težak poraz.

Izbori u martu 2018. doveli su do triumfa M5S, koji su osvojili 32,7% dok je PD pala na 18,7%. Nakon toka Renzi se povukao kao šef partije ali i dalje ima iza sebe većinu PD frakcije u poslaničkom domu i senatu.

Dok je Salvini realizovao svoj naizgled nezaustavljivi uspon PD je nastavila posmatrati M5S kao glavnog protivnika.

Pet zvijezda pod vođstvom Luigi Di Maioa kao pobjednik izbora učinilo je sada, kao slika u ogledalu, isto što je PD preduzeo 2013. godine: Ponudio je PD koaliciju. Ponudu je Renzi – iako je upravo odstupio sa mjesta šefa partije – grubo odbacio. Tek nakon toga došlo je do stvaranja koalicije između Pet zvijezda i desničarsko populističke Lige.

Renzijev kalkul je bio da će „Savez populista“ kad dođe na vlast brzo izgubiti svoju čaroliju. Međutim, ta kalkulacija nije se ostvarila ni u kakvom obliku. Nova vlada ostala je za vrijeme cijelog mandata neprekidno popularna, podrška za obje partije konstanto je bila iznad 50%. Međutim u toku jedne godine odnosi snaga u koaliciji su se kompletno promijenili. Na evropskim izborima u maju 2019. M5S je pala na 17% dok je Liga pod vođstvom Matteoa Salvinija, nasuprot tomu, svoj udio u glasovima udvostručila sa 17 na 34 posto.

Dok je Salvini realizovao svoj naizgled nezaustavljivi uspon PD je nastavila posmatrati M5S kao glavnog protivnika. Tek je novo partijsko rukovodstvo pod vođstvom, u martu 2019. na otvorenim izborima izabranoga, Nicole Zingarettija oprezno skrenula sa ove linije. Međutim, i Zingaretti je isključivao svaku mogućnost koalicije sa M5S. Umjesto toga htio je tražiti „razgovor sa biračima Pet zvijezda“. Renzi je opet, kao njegov unutarpartijski oponent, otvoreno prijetio sa podjelom u partiji ukoliko bi PD preduzela pokušaje približavanja na M5S.

Između M5S i PD postoji više zajedničkih programskih elemenata nego što je bilo između M5S i Lige.

Sa ovom pozadinom izgledalo je da je nakon krize vlade koju je izazvala Salvinijeva Liga 8. augusta otvoren samo jedan put: onaj prema novim izborima. I tada je baš Renzi sa pogledom na prijeteću apsolutnu pobjedu Salvinija preuzeo inicijativu. Zahtjevao je od svoje partije da ide u vladu sa M5S. I na drugoj strani osnivač Pet zvijezda Grillo lansirao je apel da se zaustave „novi varvari“ iz Lige: „Zbog čega novi izbori!“

Time je pripremljeno tlo za novu koaliciju koja se mora označiti kao pravo političko čudo i koja je zasada naravno čista negativna koaliciji sastavljena iz straha od pobjede Salvinija i radikalnog desničarskog zaokreta Italije.

Međutim u koalicionim pregovorima ispostavilo se nešto što ustvari nije iznenađujuće: Između M5S i PD postoji više zajedničkih programskih elementa nego što je bilo između M5S i Lige. Da li u socijalnoj ili poreskoj politici, odnosima prema Evropi, politici obrazovanja ili inovacija: Obje strane otkrile su sličnosti koje su godinama namjerno ignorisali.

Grillo se čak toliko zanio da od pristalica koalirajućih snaga traži „euforiju“ u odnosu na novi savez. U PD je opet započela debata da li bi trebalo sa M5S odmah zaključiti izbornu koaliciju za izbore koji slijedećih mjeseci predstoje u nekoliko regiona da bi se pobijedili desničari. Ovi signali djeluju pomalo preuranjeno ali ipak pokazuju: Ne mora se ostati kod negativne koalicije ako oba partnera u alijansi izađu iz svojih rovova.

ipg-journal.de

Michael Braun i Tobias Mörschel
Autor 11.9.2019. u 10:27

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija