Voda ne može bez diplomacije

Predstavnici 140 zemalja okupljeni u Marseilleu razmišljaju o boljoj raspodjeli vitalnog resursa i podižu tenzije

Više od 800 000 milijuna ljudi u svijetu nemaju pristup pitkoj vodi. I 15% zemalja zavise od 50% količine vode koja stiže iz susjednih zemalja. Sanitarna, gospodarska, ambijentalna i problematika političke naravi biće u središtu 6. Svjetskog foruma o vodi, kojeg 12. ožujka otvara francuski premijer François Fillon. Svoje učešće je najavilo približno 20 000 učesnika iz 140 zemalja, institucije, poduzeća, udruge, kao i desetak šefova država i vlada, Kralj Maroka Muhamed VI, Idriss Deby iz Čada, Mahamadou Issoufou iz Nigera, šezdesetak ministara, premijer Palestinske oblasti Salam Fayyad i predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso.

Pored službene manifestacije, koja je optužena da je ‘glasnogovornik multinacionalki i Svjetske banke’ stotinjak nevladinih organizacija održavaju ‘Alternativni forum’.

Pristup pitkoj vodi i pročišćavanje izvorišta su 2010. u Organizaciji ujedinjenih naroda priznati i proglašeni za temeljno ljudsko pravo. Ali raspodjela ovog strateškog resursa, budući da je u direktnoj vezi sa suverenitetom država, stvara žarišta potencijalnih tenzija: na Bliskom istoku, u središnjoj Aziji, u Kini, u bazenima Mekonga i Nila, u Latinskoj Americi između Brazila i Argentine, čak i između Sjedinjenih Država i Kanade. Stručnjaci smatraju da u budućnosti tenzije povezane sa vodom mogu bitno narasti, ako ovaj čimbenik ne bude pravilnije tretiran u okviru regionalnih politika razvoja.

Voda je, kako je izjavio Erik Orsenna (1949, francuski akademik i pisac, dobitnik Goncourtove nagrade, nekadašnji savjetnik predsjednika Mitterranda za kulturu, op.p.), ‘ogledalo’ planete u doba globalizacije, sa svojim međuzavisnostima i svojim nejednakostima. ‘Ako se svojski ne pozabavimo ovim problemom, to može ne samo izazvati prekogranične poremećaje, nego i unutarnje probleme’, naglasio je Loïc Fauchon, predsjednik Svjetskog vijeća o vodi, jedan od organizatora Foruma u Marseilleu. U siječnju je parlamentarno izvješće Jeana Galvanyja (francuski političar, socijalista, ministar poljoprivrede 1998-2002, op.p.) posvećeno geopolitici vode, umalo prosulo ulje na vatru Foruma: optužio je Izrael da je svojim kontrolama vodenih resursa počinio novi ‘apartheid’ nad Palestincima.

Oboje protagonista će biti prisutni, što je prema vodećim ljudima Foruma, dokaz da postoje neophodnosti koje se moraju nametnuti nad najdubljim razmimoilaženjima koja vladaju.

Aktualnosti pritišću i na jednu drugu užarenu tačku, a to je rijeka Nil. Međunarodna konvencija koja datira iz 1997. predviđa više mehanizama arbitraže u kriznim situacijama, ali su je ratifikovale samo 24 zemlje. Druge zemlje, kao SAD, Brazil, Kina i Turska smatraju da bi takav dokument uzurpirao njihovu suverenost. Kina je suočena sa ogromnim problemima, unutarnjim i vanjskim, povezanim sa rarifikacijom i regionalnom neravnotežom svojih vodenih resursa.

Postoji hipoteka nad njenim razvojem i regionalnom stabilnošću. Kineske vlasti su poslale u Marseille izuzetno brojnu delegaciju od 200 članova.

U Europi, veliki riječni bazeni (Rajna, Dunav…) su već predmet regionalnog i prekograničnog upravljanja. Francuska traži da se promovira koncept ‘sliva’, koji predviđa usklađivanje među svim akterima, od konzumenata do industrijalaca, uključujući i teritorijalne kolektivitete. Model uspješno ‘uvežen’ iz Zapadne Afrike. U Marseilleu se ‘neće riješiti svi problemi, napominje jedan od organizatora, ali dijalog i rasprave mogu samo pospješiti uspostavljanje dobrog ‘sustava upravljanja vodom’. Predmet će biti i na dnevnom redu na konferenciji ‘Rio +20’ u lipnju ove godine u Brazilu.

Sa francuskog prevela Nada Zdravič