Vodonik iz pustinje

Izdvajamo

• Tri gore navedena prijedloga dobro se uklapaju u šest stubova mape puta koja treba da se finalizira do sredine 2023. od strane Evropske komisije i namibijske vlade. Ukoliko se uključene strane ne obavežu na konkretne mjere i standarde povezane sa konzekvencama kod nedodržavanja dogovorenog, socijalni učinak industrije zelenog vodonika na životne uslove mnogih Namibijaca ostaće ograničen.

Povezani članci

• Merkel kaže da treba spriječiti da Grčka ostane bez novaca
• Otkrivene nove masovne grobnice u Meksiku
• Dublji motivi od osvete proroka Muhameda za napad u Parizu
• Kako zaustaviti brexit
• Nakon odluke o abortusu u SAD bojazan od ukidanja i drugih prava
• Ubijena pakistanska političarka Zahra Shahid Hussain

Foto: DPA – Hoće li se uskoro iz Namibije transportovati zeleni vodonik u Evropu?

Zelena energija iz Namibije treba pomoći Evropi za ostvarivanje klimatskih ciljeva. Međutim, ko profitira od ambicioznog projekta?

Piše: Patrick Schneider – ipg-journal.de – 2.12.2022.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Namibija globalno spada među zemlje sa najjačom socijalnom nejednakošću. Ovo se sada, zahvaljujući proizvodnji zelenog vodonika, treba mijenjati. U okviru klimatske konferencije UN potpisali su predsjednica EU komisije Von der Leyen i namibijski predsjednik Geingob pismo namjere o strategijskoj suradnji oko vodonika i održivih sirovina. Prominentnost potpisnika pokazuje da se dogovor treba razumjeti kao projekt svetionik na putu ka evropskom Green Dealu i time povezan sa evropskim energetskim promjenama.

Prema izjavama iz EU zeleni vodonik treba i u Namibiji postati motor gospodarskog rasta. Slijedi li se izjava predsjednika Namibije zeleni vodonik će voditi do velikih investicija u infrastrukturu zemlje, stvaraće radna mjesta i doprinijeti opštem blagostanju. Različite multinacionalne zajedničke firme već planiraju ogromna postrojenja na namibijskoj obali da bi od 2025. prevozile brodovima u Evropu amonijak kao nosilac energije zelenog vodonika. Pored EU i drugih država članica i njemačka vlada želi investirati u projekte vodonika da bi ostvarila ambiciozni cilje klimatske neutralnosti do 2045. godine.

Moglo bi se misliti ružičasti izgledi za sve: Međutim, da li će ovaj put automatski voditi do win-win situacije? Ako se Evropa fokusira samo na vlastite gospodarske i ekološke interese, upitno je, da li će zeleni vodonik stvarno postati motor socijalno – ekološke transformacije u Namibiji. Ukoliko profit iz sektora vodonika bude odlazio na zajednička preduzeća u inostranstvo i iz toga budu profitirali samo oni Namibijci koji su poslovno aktivni u sektoru vodonika i većinom spadaju u bogatije slojeve, postoji rizik da će zeleni vodonik više doprinijeti povećanju svakako jako neravnomjerno podjeljenog bogatstva umjesto snižavanju socijalne nejednakosti.

Posebno u ruralnom području vlada naddimenzionalno siromaštvo.

U Namibiji više od 40 posto mladih (15 – 24 godine), mnogi od njih sa diplomom visoke škole, su nezaposleni. Preko 57 posto radnog stanovništva bilo je već prije pandemije korone zaposleno u neformalnom sektoru, bez socijalnog osiguranja u sličaju gubitka zarade. A više od 43 posto Namibijaca nema pristup električnoj mreži. Posebno u ruralnom području vlada naddimenzionalno siromaštvo. Mnoštvo korupcionih skandala i nepravilnosti u suradnji državnih ureda i multinacionalnih preduzeća, posebno u sektoru sirovina, doprinijelo je u nedavnoj prošlosti da je opalo povjerenje u politička obećanja socijalno – ekonomske koristi takvih projekata za široko stanovništvo.

Sa ovom pozadinom EU mora, pored vlastitih klimatskih ciljeva i jačanja gospodarske pozicije, raditi i na oslobađanju transformativnog potencijal za poboljšanje socio-ekonomskih životnih uslova u potencijalnim zemljama isporučiocima kao Namibija. Važno je o socijalnim, ekološkim i ekonomskim pitanjima zajednički razmišljati preko evropskih vanjskih granica u okviru dogovora i odgovarajuće postaviti mapu puta za realizaciju strategijske saradnje za period 2023. do 2024. Između evropske i namibijske strane trebaju se utvrditi konkretni standardi, mjere i odgovornosti kao uslovi za investicije iz novca poreskih obveznika tima Evrope. Sljedeće tri ideje za razmišljanje mogle bi doprinijeti tome da projekat postane uspješna priča za obje strane.

Prvo: Šta bi bilo bolje nego da se dio proizvedene zelene struje ubaci u namibijsku električnu mrežu? Uvoz od trenutno 60-70 posto namibijske potrebe struje iz najvećim dijelom fosilnih izvora energije iz Južne Afrike može se redukovati i time se dolazi bliže pariskim klimatskim ciljevima. Usto bi bilo zamislivo korištenje dijela potencijalnih enormnih državnih prihoda iz nove industrijske grane za proširenje namibijske elektro mreže. Osim toga mogla bi EU i njene države članice obavezati uključena multinacionalna preduzeća da kvote proizvedene struje stave na raspolaganje namibijskom stanovništvu po povoljnim tarifama.

Korupcija i štete za okolinu su enormni izazovi za prestižne projekte u sektoru sirovina.

Drugo: Pokloni li se povjerenje predstavnicima privatnog sektora zeleni vodonik će namibijsko tržište rada „preplaviti radnim mjestima“. Dobro plaćenih radnih mjesta u novom sektoru ima prije svega za kvalifikovane inžinjere. Namibijski savjet inžinjera zbog toga zahtijeva da domaća radna snaga od početka zauzme vodeće pozicije umjesto da se one kao u sličnim projektima daju strancima. Bilo bi zamislivo da se nova mjesta najprije raspišu na namibijskom tržištu rada i da po potrebi mora biti popraćeno dodatnom individualnom ponudom za dalje obrazovanje od strane poslodavca.

Da bi se suprotstavilo postojećem „Skills Gap“ između kvalifikacija mnogih apsolvenata visokih škola i zahtijeva tržišta rada bila bi ciljana naučna dogradnja i transfer u naukom intenzivne djelove lanca stvaranja nove vrijednosti odlučujući korak za dugoročnu nadogradnju namibijskog tržišta rada. Već sredinom godine pokrenut je program stipendiranja za nadogradnju tehničke znanosti za zeleni vodonik između njemačke i namibijske vlade za mlade Namibijce. Uspije li se intenzivirati ova nastojanja i povezati u to privatni sektor mogao bi se stvarno dugoročno osloboditi transformacioni potencijal zelenog vodonika za namibijsko gospodarstvo prko sektorskih granica.

Treće: Korupcija i štete za okolinu su enormni izazovi za prestižne projekte u sektoru sirovina. Da bi se suprotstavilo korupciji, dugoročno pokazalo socijalni i ekološki uticaj sektora sirovina i povećala atraktivnost gospodarskog lokaliteta Namibije, trebala bi vlada, prema think tanku Institute for Public Policy Research, pristupiti Extractive Industries Transparency Initiative -Inicijativi za transparentnost ekstraktivnih industrija (EITI). Ona obavezuje države članice da prihode od ekspoaltacije sirovina putem obavezne kontrole učine transparentnijim. Time se treba spriječiti korupcija i podstaknuti gospodarski rast u zemljama u kojima se eksploatišu sirovine. Već samo da se smanji rizik da novac poreskih obveznika iz EU protuzakonito nestane u džepovima pojedinačnih osoba trebao bi pristup Namibije iz moralnih kao i finansijskih razloga biti uslov za obezbjeđenje planiranih pozajmica kroz Evropsku investicionu banku i planirane investicije iz EU. Pristup EITI do 2025. svakako je već namibijska vlada postavila kao cilj za borbu protiv korupcije.

Tri gore navedena prijedloga dobro se uklapaju u šest stubova mape puta koja treba da se finalizira do sredine 2023. od strane Evropske komisije i namibijske vlade. Ukoliko se uključene strane ne obavežu na konkretne mjere i standarde povezane sa konzekvencama kod nedodržavanja dogovorenog, socijalni učinak industrije zelenog vodonika na životne uslove mnogih Namibijaca ostaće ograničen.

Patrick Schneider je zamjenik zemaljskog zastupnika zaklade Friedrich Ebert u Namibiji sa težištem rada na klimatskoj pravednosti, socijalnoj sigurnosti, radu sindikata, pravednom urbanom razvoju, ravnopravnosti spolova i radu sa mladima. Prije toga bio je referent u referatu za Aziju zaklade.

ipg-journal.de