Zašto četiri od pet najbogatijih oligarha nisu sankcionisani

Povezani članci

• Danci izabrali crveno – kolaps desnice
• Kurspahić: Trampov izgubljeni ‘rat s medijima’
• Potvrđena optužnica protiv Nasera Kelmendija
• Ekstremisti zapalili desetljećima staru biblioteku u Tripoliju
• 1. GODINA DEMOKRATSKOG SOCIJALIZMA: “Više nam se ne smiju, njihovo vrijeme ističe!”
• Zvaničnici Al Kaide: Rat protiv SAD-a se nastavlja uprkos povlačenju trupa iz Afganistana

Vladimir Potatin, najbogatiji Rus i suvlasnik Norilsk Nickel (desno) nije sankcionisan – kao što nisu ni mnogobrojni drugi moćni oligarsi bliski Putinu (lijevo), foto: imago sportfotodienst

SAD, EU i Velika Britanija sankcionisale su 1500 osoba. Ipak polovina od 20 najbogatijih oligarha Rusije mogu i dalje slobodno raditi i upravljati. Ko se kažnjava ovisi i od interesa zapadnih partnera.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Vladimir Potatin i Leonid Mikhelson imaju sve razloge da budu opušteni. Oba oligarha predvode listu deset najbogatijih Rusa: Imovina Potatina cijeni se na oko 30 milijardi američkih dolara, a Mikhelson posjeduje oko 25 milijardi dolara. Oba imaju najbolje odnose sa Kremljom ali obojica su do sada ostali pošteđeni zapadnih sankcija.

Dok šestorica od deset najbogatijih Rusa (među njima Aleksej Mordašov, Alisher Usmanov, Viktor Vekselberg i roman Abramovič) pate pod kaznenim mjerama EU, SAD i Velike Britanije, Potatin, Mikhelson kao i oba oligarha Vladimir Lisin (rang 4) i Vladid Alekperov (rang 5) mogu i dalje slobodno raditi i upravljati. Kako je to moguće?

Za oko 1500 pojedinačnih osoba zapadni partneri SAD, EU i Velika Britanija su do kraja marta uveli sankcije – SAD 852, EU 775 i Velika Britanija 982, kao što proizlazi iz analize agencije za finansijske vijesti Bloomberg. Ipak 10 od 20 najbogatijih ruskih oligarha i dalje mogu slobodno obavljati svoje poslove i svoju imovinu prebacivati bez pravnih ograničenja. Od pet najbogatijih Rusa sankcionisan je samo magnat čelika Aleksej Mordašov.

Nema zajedničke linije zapadnih država, različiti interesi zemalja

Pošto EU, SAD i Velika Britanija kod svojih kaznenih mjera nisu slijedili zajedničku liniju, pregled sankcionisanih oligarha izgleda više kao šareni tepih. Odluka čija imovina se zamrzava, a ko može dalje poslovati je rezultat različitih faktora i interesa zemalja – sa djelomično čudnim posljedicama.

Potatin naprimjer, najbogatiji i trenutno još nekažnjeni Rus, je Putinov prijatelj sa hokeja, koji je sa njim zajedno proveo prestižni projekat zimskih olimpijskih igara. On drži kao najveći pojedinačni akcionar 36 posto na Norilsk Nickel. Koncern je odgovoran za 10 posto svog izvoza oplemenjenog nikla širom svijeta i za 40 posto izvoza paladijuma. Uprkos njegovoj blizini Kremlju očigledno je da niti SAD niti EU ili Velika Britanija nisu imale interesa da ograniče Potatinove poslovne aktivnosti: Nikl i paladijum su važni za proizvodnju poluprovodnika – dakle dobara koja su već prije napada Putina na Ukrajini širom svijeta bila u nedostatku.

Obzir prema Putinovom hokejaškom prijatelju

Leonid Mikhelson drži 25 posto na ruskom proizvođaču gasa Novatek. Nedržavni gasni koncern kojim se trguje na berzi igra u snabdjevanju Evrope zemnim gasom važnu ulogu. Mikhelson ima bliske poslovne odnose sa Putinovim pouzdanikom Genadijem Timhenkom, koji sa svoje strane drži 25 posto na Novateku. Zajednički Mikhelson i Timhenko kontrolišu oko 50 posto koncerna i time imaju vladajući uticaj. Timhenko je sankcionisan od Zapada, Mikhelson do sada nije.

Sličan obzir imaju zapadni saveznici prema četvrtom najbogatijem Rusu, magnatu čelika Vladimiru Lisinu kao i Vagitu Alekperovu, predsjedniku državnog naftnog koncerna Lukoil.

Ova četiri čovjeka, prema Bloombergu, služe kao primjer za to kako nekonzekventno izgleda sankcionq politika Zapada: Zapadni partneri žele doduše povećati gospodarski pritisak na Putinov režim ali istovremeno ograničiti štete za vlastito gospodarstvo koliko je to moguće. To ide na ruku onim oligarsima koji su aktivni u branšama sa kritičnim snabdjevanjem. Oni mogu računati na popustljivost.

Preklapanje SAD, EU i Velike Britanije iznenađujuće malo

Samo tri od 20 najbogatijih Rusa nalaze se na listama sankcija kako SAD tako i EU i Velike Britanije. Usaglašenost tri zapadna partnera u stvari sankcija je prema Bloombergovoj analizi iznenađujuće mala: Samo 294 osobe nalaze se na sve tri liste sankcija i time sa aspekta sva tri partnera zaslužuju sankcije. EU i Velika Britanija su se ipak usaglasile na oko 550 osoba.

Ne igraju samo nafta, nikl i paladijum ulogu u razmišljanju zapadnih partnera. Gledajući eksplodirajuće cijene žitarica i ruski oligarsi, koji u globalnom poslu sa đubrivom igraju određenu ulogu, imaju pravu šansu da budu ostavljeni na miru.

„Postoje razni razlozi da se jedna osoba ne stavi na listu sankcionisani“, citira Bloomberg advokata Johna Smitha, koji je do 2018. radio za američke sankcije nadležni “Office of Foreign Asset Control” (FOAC). „Ili osobe nisu suviše blisko u vezi sa Kremljem – ili se posljedice sankcionisanja smatraju suviše ozbiljnim. Jedan od kriterija za sankcije je da znatno više štete sankcionisanom nego njegovom poslovnom partneru i time nama samima.“

Zadužbine i druge mogućnosti skrivanja

SAD su sa tim već imale iskustvo. 2018. stavile su oligarha Olega Deripasku, vlasnika aluminijskog giganta Rusel, na svoju listu sankcionisanih. kao posljedica skočile su cijene aluminijuma širom svijeta sa posljedicama i za industriju SAD-a. Tek nakon odlaska Deripaske iz koncerna Rusal 2019. godine popustile su cjenovne špekulacije.

Tako još jedan veliki broj moćnih ruskih oligarha neometano agira i dalje dok sankcije protiv pojedinih oligarha izazivaju pogrešan utisak da Zapad konzekventno napada.

Roman Abramovič je naprimjer morao zbog sankcija EU i Velike Britanije prodati svoj fudbalski klub FC Chelsea dok je Alisher Usmanov, vladar u konglomeratu željezne rude i čelika Metalloinvest dio svoje imovine već iznio na sigurno. Zvanično je Usmanov mnogobrojne parcele, vile kao i svoju luksuznu superjahtu „Dilbar“ preveo u zadužbinu na kojoj on sam nema nikakvog učešća. To vodi tome da njemačke vlasti imaju probleme da blokiraju „Dilbar“ koja leži u jednom hamburškom brodogradilištu. Dok Usmanovov privatni imetak trenutno podliježe sankcijama njegova preduzeća bar u SAD-u smiju i dalje raditi.

„Nije dogovoreno“

Čelični gigant Severstal koji kontroliše Aleksej Mordašov spada u prva ruska preduzeća koja prošlog tjedna nisu mogla izvršiti plaćanje kamata. Nije nedostajao novac ali se američka banka Citi group ustezala da proslijedi plaćanje zbog sankcija koje su uvedene Mordašovu. Primjer, do kojih sporednih efekata može voditi neusaglašena politika sankcija.

Dalji prominentan primjer je Andrej Gurjev, najveći suvlasnik proizvođača đubriva Phosargo. Preduzeće spada u najveće proizvođače fosfatnog đubriva u Evropi. Gurjev je navodno vlasnik legendarne Witanhurst House u Londonu, drugoj najvećoj privatnoj rezidenciji Londona nakon Bakingamske palate. Sam Gurjev nije sankcionisan nego njegov sin Andrej, koji je nakon toga odstupio sa mjesta direktora Phosargo.

„Ja ne vidim kod zapadnjačkih sankcija jedinstven pristup“, objašnjava George Voloshin, stručnjak za Rusiju kod pariskog thinktanka Aperio. „Ja nemam utisak da su se zapadni saveznici dogovorili o zajedničkoj strategiji sankcija.“ Koordinacija zahtijeva više. Stručnjaci računaju sa daljim sankcijama protiv ruskih gospodarskih šefova: Pritom se neće toliko raditi o blizini sa diktatorom iz Kremlja Putinom, nego o uticaju koji će dalje sankcije imati na trgovinske partnere i svjetsku trgovinu.

manager-magazin.de