Zaustavlja se nezavisnost iračkog Kurdistana

Saeid Abedpour
Autor 23.10.2017. u 11:02

Zaustavlja se nezavisnost iračkog Kurdistana

Premda je 25. septembra održan referendum o nezavisnosti iračkog Kurdistana na kojem je 72 % glasača koji su se odazvali glasalo za nezavisnost čini se da je Kancelarija za nezavisnost ovog regiona zatvorena kao posljedica koraka koje je poduzela iračka vlada. Najveći gubitnik kada se radi o referendum je narod iračkog Kurdistana koji iz jedne ulazi u drugu krizu. Nije prošlo dugo vremena kako je Mosul oslobođen od DAEIŠ-a i mir se već osjećao u iračkom Kurdistanu. Međutim politički lider Kurda, Masoud Barzani, umjesto da učvršćuje poziciju autonomne vlade neočekivano je konceptom referendum izazvao novu krizu. Irački Kurdi umjesto da uživaju prednosti autonomne vlasti u ovom regionu Iraka konceptom odvajanja od ove zemlje i koracima koji vode otcjepljenju prouzrokovali su problem samima sebi I iračkoj vlasti. Kurdi su mislili kako će formiranje države Kurdistan kao dijela novog Bliskog istoka na koncu naići na potvrdu od strane zapadnih zemalja te da će imati izraelsku a potom i američku podršku.

Strategija iračke vlade kojom želi zatvoriti put nezavisnosti iračkog Kurdistana u prvoj fazi je uspostava ekonomske blokade vlasti u Arbilu i rasparčavanje teritorije između kurdskih snaga kako bi pitanje referendum i sprovođenja rezultata palo u zaborav.  Da bi ovo realizirala iračkoj je vladi potrebna podrška Irana i Turske. Formiranje etničke država predstavlja najveću prijetnju tradicionalnom poretku bliskoistočnog regiona i kada bi irački Kurdistan postao nezavisna država u budućnosti bi se po principu “domino kocki” dešavale uspostave i drugih etničkih država u ovom region što bi vodilo ka još većim tenzijama i ratovima.

Prije održavanja referenduma u iračkom Kurdistanu Turska je  na sjeveru Iraka uložila kapital u vrijednosti više od 12 milijardi dolara kako bi mogla ostvariti profit kroz jeftinu cijenu nafte u ovoj regiji. Ali turska profitabilna i protiriječna politika koja se vodi bez ikakvog strateškog koncepta ponovo je propala zbog prevelikih apetita. S jedne strane Turska se oštro suprotstavila sirijskim Turcima kako bi spriječila formiranje autonomne regije Kurda u Siriji, a sa druge pruža podršku iračkim Kurdima kako bi joj jeftina nafta bila na raspolaganju. Uz to, nezavisnost iračkog Kurdistana bi na prvom mjestu predstavljalo veliku opasnost za Tursku.

Masoud Barzani, politički lider iračkih Kurda, od 1994. je sjever Iraka pretvorio u region nesmetanog djelovanja terorističkih Kurda koji oružano djeluju protiv Irana, Sirije i Turske. Tako se ponovilo terorističko djelovanje demokratske partije Kurdistana i partije Pežak u Iranu a Kurdistanska radnička stranka – PKK koju je podržavao i Barzani izvodila je bombaške akcije u turskim gradovima, kao što su Istanbul, Ankara i drugim.

Irački Kurdistan sve svoje nade polaže u prihode od nafte čija su nalazišta smještena u Kirkuku. Ali je prije dvije sedmice iračka vlada donijela odluku da se naftni izvori stave na raspolaganje ventralnoj vlasti a da se kurdistanska samoušprava ograniči na  Arbil. Uspostavom potpune kontrole nad gradovima Kirkukom i Sinjarom od prije nekoliko dana Barzani je primoran da ostane bez ekonomskog interesa.

U ovome je važnu ulogu odigrao Qasem Soleimani, zapovjednik iranskih snaga Qodsa. On je prije dva sedmice posjetio Arbil i uspio isposlovati sporazum u 9 tačaka između Hadi al-Amirija, zapovjednika Narodnih mobilnih snaga Kurdistana – al-Hashd al-Sha’abi, i Bafila Talebanija, zapovjednika Patriotske unije  Kurdistana, na temelju kojeg se na neodređeno vrijeme ukida pitanje kurdskog referenduma. Na temelju ovog sporazuma autonomna regija Kurdistana će se podijeliti na dva dijela. Tako će 17 administrativnih jedinica u regionu Kirkuka koje su od 2014 bile pod administrativnom vlašću iračkog Kurdistana biti predate federalnoj iračkoj vlasti a ukoliko vlast iračkog Kurdistana odustane od ovoga federalna vlada će tražiti 11 dodatnih jedinica te  će u konačnici upravljati sa ukupno 28 administrativnih jedinica.

Na temelju sporazuma, grad Kirkuk će imati zajedničku administraciju koju će voditi Kurdi 15 regija a druge institucije će imati administrativnu upravu nad 25 drugih regija. Ovakvo stanje će potrajati u narednih šest mjeseci. Također, federalna iračka vlada će imati administrativnu upravu nad strateškim tačkama Kirkuka, tj.  bazom Keyvan, aerodromom i naftnim područijima a također će biti otvoren I međunarodni aerodrome  Soleimaniye. Također, federalna iračka vlada se obavezuje da će osigurati plaće uposlenicima Soleymanije, Kirkuka te snagama Peshmerge na granicama Soleymanije. A na temelju zahtjeva Bafila Talebanija formirat će se vlada za regiju Halabche – Soleymanije – Kirkuk.

Dakle, concept federalne iračke vlasti kako bi se spriječili vojni sukobi sa Kurdima je rasparčavanje regiona Kurdistana na dvije nezavisne administrativne jedinice i kontrola prodaje nafte iz Kirkuka. Ovim mjerama, Masoudu Barzaniju ne preostaje drugo nego odustati od nezavisnosti regije iračkog Kurdistana. Ne samo stoga što se Iran, Turska i Sirija orotive ovom referendum već i stoga što američka vlada podržava federalnu vladu Iraka. Podrška koju je Barzani očekivao od Izraela praktično je izazvala još veću antipatiju naroda prema njemu te se veliki broj Kurda naročito grupe povezane sa Jalalom Talabanijem, preminulim kurdskim liderom, usprotivio cijepanju Iraka. Mada moramo još ćekati da vidimo razvoj događaja i moguće kratki sukoba.

Saeid Abedpour
Autor 23.10.2017. u 11:02