Šutnje kakvom je uostalom svojevremeno Hrvatska popratila saznanje o ratnom zločinu nad malom Aleksandrom Zecom, njezinom majkom i ocem, a potom i oslobađanje njihovih ubojica; šutnje kao tradicionalno većinskog političkog i etičkog stava. I zbog koje se, te šutnje, kako
Tko u priči o ubojstvu nevine dvanaestogodišnje djevojčice može pronaći nešto nedolično za uprizorenje ili se ima čega plašiti kada u ovoj zemlji za njezinu smrt nisu kažnjeni ni oni koji su je hladnokrvno likvidirali na pravdi Boga? Koliko god
Pred prepunim gledalištem na sceni Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku praizvedena je predstava »Aleksandra Zec«, autorski projekt redatelja Olivera Frljića. Rađena u spomen na dvanaestogodišnju djevojčicu Aleksandru Zec ubijenu na Sljemenu 1991., a posvećena svakom djetetu, žrtvi rata, bilo gdje
Redatelj i dramaturg predstave Aleksandra Zec poručuju da će prvi staviti svoj potpis na svaku inicijativu da Rijeka ili bilo koji drugi grad u Hrvatskoj podigne spomenik bilo kojem djetetu – žrtvi rata bez obzira na nacionalnost “U današnjem izdanju Novog
Kada Ivkošić sudbinu Aleksandre Zec naziva »ustrajnim mitom« i kaže da je »buka oko jedne srpske djevojčice zastrla stotine druge djece ubijene u ratu«, on samo radi svoj posao »u kojem se razlikuje što se smije, a što ne smije
Riječ je o autorskom projektu Olivera Frljića, koji u ovoj predstavi progovara o jednoj od prešućenih tema hrvatskoga društva – ubojstvu djevojčice Aleksandre Zec, koju su 1991. godine zajedno s majkom Marijom na Sljemenu ubili pripadnici postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova
Foto: Roman Šipič/Delo Koliko je Dolenčić svojim intervjuom i ukupnim djelovanjem dolio kapi ulja na vatru nacionalne histerije, ne može se egzaktno utvrditi. Pretpostavljam da u trenutku kad je saznao za smrt članova obitelji Zec nije pretjerano razbijao glavu svojim
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
