BAKIR HADŽIOMEROVIĆ: Bombardiranje Banjaluke i Laktaša

U sarajevskoj uličnoj tradiciji se lažove i petljance oduvijek nazivalo „bombašima“. Bombaši iz Banjaluke su svojim zločinačkim radovima već prouzrokovali teške materijalne i ljudske štete

Svjesno preuzimajući rizik da već zbog samog naslova ovog teksta u medijima pod kontrolom i u vlasništvu Željka Kopanje budem optužen za, štatijaznam, prizivanje „NATO udara na republičkosrpske svetinje“, ovom prilikom, što bi rekao Nisde Ljišku, s osobitim štovanjem bilježim da je jedan kriminalizirani i diktatorski režim definitivno podivljao! Stvarnu pozadinu medijske hajke nezabilježene na, inače novinarski zapuštenim, balkanskim prostorima što je „banjalučki goebelsi“ u elektronsko-printanim verzijama svakodnevno, od kraja prošle godine, provode protiv „60 minuta“, teško je u ovom momentu racionalno i pouzdano razotkriti.

Dobro, znamo da je u protekle četiri godine Milorad Dodik predsjednički lično u najmanje petnaestak navrata tužio FTV i novinare „60 minuta“ zbog našeg javnog dokazivanja i dokumentiranja drskog kriminala mafijaške hobotnice na čelu sa laktaškom lolom o čemu se, uostalom, prema Tužiteljstvu BiH zvanično očitovala i državna Agencija za istrage i zaštitu (SIPA). Do danas su okončana tri sudska postupka Dodik vs. „60 minuta“. Konačan rezultat-0:3. Summa summarum, predsjednik Republike Srpske nam na osnovu svojih izgubljenih sudskih parnica „dođe“ dvadesetak i kusur hiljada maraka. Iako bi ovaj iznos za kriminalca Dodikovih gabarita morao biti sića, još nam iz Laktaša nije uplaćena niti markica. Preostalih dvanaestak tužbi i s njima pripadajući sudski procesi tek nas očekuju i „s osobitim štovanjem bilježim“ da im se unaprijed radujemo.

Uglavnom, još uvijek su, kako rekosmo, nepoznati motivi i politička pozadina zbog koje su na prelazu između dvije kalendarske godine režimski mediji u Banjoj Luci iz hangara izvukli svu raspoloživu medijsku artiljeriju, angažirali plaćenike od Jerinića do Kusmukuše, od Davidovića do Maunage, poslali na front sve same medijske i političke saradnike ratnih zločinaca, od Karadžića preko Krajišnika do dženerala Mladića, i udarili žestoko po falsifikatima, lažima i teškim klevetama. Pokojni Davorin Popović bi tu rekao: „A šta ih je rukovodilo?“.

I zaista, ko je razuman mogao vjerovati da u 21. stoljeću, u ujedinjenoj Evropi, ima jedna mala zemlja, u toj zemljici monoetnički entitet nastao na rezultatima genocida, a u njemu režim što medijsku hajku i javni poziv na fizičku likvidaciju „neprijatelja“ ( po uzoru na sve druge ranije zločine od Prijedora do Srebrenice) pokreće sa tragikomičnim falsifikatom što ga iz photoshopa „za potrebe mafije“ izvlači plaćenik-meksička konjokradica sa zagrebačkom adresom stanovanja. Sve iza tog temeljnog dokumenta-falsifikata, tog ugaonog kamena medijske hajke, postaje neselektivno nabacivanje medijskog blata. Tako danas svaka budala, svi oni prijatelji režima, sjecikese i kurvini sinovi o kojim je osamdesetih godina prošlog stoljeća pjevao Branimir Štulić, svi oni dakle u redu stoje i Kopanjine honorare za nove medijske laži i klevete broje.

Ako jednog dana neki ambiciozni diplomirani žurnalista odluči napisati magistarski rad o „goebelsovštini“ na Balkanu, sa naslovne strane tog istraživačkog projekta će sigurno „sijevati“ nasmijana lica meksičke konjokradice (intelektualca i falsifikatora utemeljenog na najsvjetlijim tradicijima wikipedije) i njegovog banjalučkog medijskog mecene. Gdje će tih dana biti šef mafije Dodik, to samo ptice na grani i Tužiteljstvo BiH znaju…

U sarajevskoj uličnoj tradiciji se lažove i petljance oduvijek nazivalo „bombašima“. Bombaši iz Banjaluke su svojim zločinačkim radovima već prouzrokovali teške materijalne i ljudske štete. Ako ima mrve pravde („a ima je i da je poput zrna riže“) medijski bombaši će na koncu završiti u vlastitom blatu kojim nas evo već mjesec dana zasipaju uz zaglušujuću šutnju promotora kulture dijaloga, kolega slobodomislećih novinara, intelektualne elite, međunarodnih autoriteta i onih takozvanih zaštitnika svake vrste poretka u državi. Svaka čast rijetkim izuzecima, ali svi oni sa druge strane barikade, oni koji danas hinjski šute, već sutra bi u Kopanjinim medijima mogli biti osvanuti kao reketaši, ucjenjivači, ubice…Uzalud vam sve, džaba ste šutili, ko ne pamti iznova proživljava.

(zurnal.info)

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI