Dobar kulturni antropolog, filosof ili humorist, a Smoje je svakako bio dobar, tačno zna kad je dovoljno preterao. Ovo, međutim, nisu ni Dvorniković ni Konstantinović ni Krleža, nije ovo ni Njegoš, a kamoli Smoje, već je ovo stvarni život, ovo
Na pitanje kad će biti obnovljena prva kuća, premijer je odgovorio, citiram: “Bit će kad bude spremno.” Riješit će se. Gotovo godinu i pol od zagrebačkog potresa. Petsto dvadeset dana. Pet stotina. Dvadeset. Dana. “Nigdje u svijetu ne ide se
Kad dvije jednostavne istine o ‘zajedničkoj lingvističkoj osnovi’ i ‘pravu naroda na vlastiti jezični medij’ suštinski posve jednako pedeset godina kasnije ponovi dvjesto lingvista, pisaca, novinara i kulturnjaka iz famozne ‘zajedničke lingvističke osnove’, nadigne se na njih kuka i svastika.
Od šesto i kusur hiljada tamnoputih očajnika s Levanta azil u Lijepoj Našoj zatražilo je njih točno stotinu i sedamdeset. Pa više se stranaca oženi ili uda, zaposli i ostane živjeti u Hrvatskoj nakon jedne turističke sezone u Primoštenu, nego
Ključno mjesto svake rasprave na tu temu ono je famozno pitanje, majka svih pitanja: gdje si bio devedeset prve? Ono implicira da sugovornik, pička koja iz bilo kojeg od svih pogrešnih razloga – jer svaki je, shvatili ste, pogrešan –
Neupućenom nekom visokom gostu, da se slučajno i zatekao tamo, morao bi stoga Markov trg ove nedjelje izgledati poput dvorišta kaznionice u Lepoglavi za vrijeme podnevne šetnje. Kao odgovorni roditelj, ja tamo vlastito dijete ne bih pustio, a HDZ je
Nazvao me nekidan u dva iza ponoći Nino Raspudić. Ima on taj običaj, piše nekakvu kolumnu za zagrebački Večernji list, pa naziva ljude. Čitao ja tako u gluho doba noći Večernjak, kad me Raspudić iznenada nazvao punkerom higijeničarom i idolom
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
