Foto: FB Kad nemaš druge sudbine osim olovke, preostaje ti možda da vjeruješ T. S. Eliotu: “Naši početci nikada ne znaju završetak priče”. Ostajemo tamo gdje se razlijeva gusta magma riječi, na seizmičkom tlu pjesničke svakodnevnice. Pišemo, dišemo, uzdišemo. Smijemo
Ilustracija: TOŠO DABAC: Prosjački ručak Svojedobno je genijalni VASKO POPA napisao sjajni stih: “Nemoguće traje”. Razmišljala sam o njemu danima, o toj nadrealističkoj vježbi koja razgibava vijuge. Potom sam “razglobila” stih i napisala desetak varijanti, poput ovih: Ne. Moguće traje.
Blago ničijima, nevidljivima, neuokvirenima, neodzrcaljenima Sjedeći na terasi u Dvoru, gdje se još do nekih sati može pronaći zera hlada, uz odlično pivo, svježi pekmez od borovice i crni kruh raspucale kore, mislim na stih Ivana Goluba:” Najlepše je biti
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
