E, ovo mi neće biti teško prepisati ponovo, posvećeno klimavim akademicima, zadriglim biskupima i desničarskim barjaktarima, koji su uspjeli zatrovati svaki dio javnoga prostora, kradući nam Božić, čineći nas postiđenima i potištenima što s njima dijelimo vrijeme i prostor; oduzimajući
Juriš elektronike izbrisao je iz naših nedavnih, polustoljetnih života, mnoge lijepe i ruci drage predmete, poput bugačice ili upijača tinte. Bila je to zgodna spravica nalik klackalici, s drvenom drškom, podložena upojnim papirom, a služila je da završenu stranicu ostavimo
Foto: Eva Psarrou Od sveukupne imovine, skupljane tijekom života, a u koju sam se tako naivno pouzdavala, meni su ostale samo riječi. U mladosti sam ih vidjela kao šarene igračke, pribor za žongliranje, punjenja za vatromete; kao sredstvo kojim možeš
Foto: Scilla sinensis Ponovo vani nevrijeme oglašava svoje prijetnje po olucima, uskovitlanim krošnjama, crijepovima, vrtlozima lišća i poderanom rublju što leti otrgnuto s konopca. Ne morati ustati, ići na posao, polagati račune, sudarati se s tuđim energijama, pokazuje se golemom
VODA ZABORAVA Vodo zaborava, bistra kao suza, Vodo tako moćna, tako sveta; Izlječiti možeš dodire meduza, I korito dubiš kud nada odšeta. Vodo koja miriš um i srce blažiš, U kamičak svaku laž prometni. Ti, što ispod žilja kosti tražiš,
JESENJI BRZOPISI Polako se prazne ljubavni računi, Biva gorak orah, trune zlatna dunja; Jastuci od magle, prokisli popluni, Ožiljak na stablu, urezana munja. Sve je sivo, što je trajalo u bljesku. Sitniš od maslačka gubi tajnu vrijednost. Ruka vjetra trese
Soba uska: stol do vrata. Na cipeli pečat blata. Ormar škripav ko proteza. Hladan krevet od željeza. Pljesniv zid i daske podne, Za prilike nepogodne. Krnjav lavor, rame krive; Živomrtvi ovdje žive. Rijetko pjesnik tu prebiva, Kud prašina hoda siva.
Kakav bi bio svijet bez Tolstoja? On daje primjer viteštva na bojišnici riječi. Zaslužuje najveći čin i sva raspoloživa odličja. On ljubi prirodu, ljude, slobodu izbora, sljubljenost s raslinjem i ljudskom zajednicom. Obožava svoju majku, hraniteljicu Anime, srce mu se
Draga prijateljice, dobrotom prijatelja i uz malo sreće, skrasih se ovih dana u Izačiću, na rubu Smaragdne doline, u nadi da ću lakše preživjeti ljetne sparine i vreline. Najprije, u Zagrebu, upitah na Autobusnom kolodvoru staje li autobus u Izačiću,
Prolaz iz toploga u hladno; Između slova, iza stanke. Preko planine u selo gladno- Kroz Prokletije i Karavanke. Prolaz kroz gomilu urlajuću, Preko zgaženih snova i tijela. Iz oka mračne oluje u kuću, Od suhe pogače do kruha bijela. Prolaz
Foto: Astrid Kruse Jensen Pa ipak, mi koji MARIMO, trebali bismo tom ništećem ništavilu reči NE, apsolutno ne povlađivati, ne sudjelovati, već opirati se i govoriti, dok je daha u nama. Ne dopustiti našoj djeci da dnevno uzimaju doze ništavila,
Piše: Božica Jelušić Blagdan je dan blagosti, blagovanja i blaženstva. Također i blagostanja- jer bogat, ispunjen i obasjan možeš biti i praznih džepova, no nikad prazna srca. U našem duhu postoje boje, svjetlucanja, uskličnici. Čista i mekana postelja, zalogaj pogače
Ponekad mislim da sam trebala biti NETKO DRUGI, da zaslužujem neku jednostavniju sudbinu. Mogla sam biti moja susjeda, nekad davno, prije pola stoljeća, čeprkati po vrtu, razvlačiti mlince, ići na nedjeljnu misu, ne čitati novine, biti ponosna na djecu koja
Božica Jelušić jedna je od najvećih književnica danas u Hrvatskoj i cijeloj regiji, koja svojim literarnim djelima ostavlja sveobuhvatan i neizbrisiv trag u književnosti, što joj je još u djetinjstvu i prorekao veliki književnik Dragutin Tadijanović kazavši kako će „jednoga
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
