(Branislav Antov Mikulić: U srcu je bogatstvo, Dobra knjiga, Sarajevo, 2018.) Ljubav je najveće, najsavršenije i jedino pravo bogatstvo: koliko god ga rasipaš, ne možeš ga potrošiti; koliko god ga daješ, vraća ti se, koliko god ga dijeliš, ono se
foto: Flickr Branislav Antov Mikulić Srce je na lijevoj strani, ono mi pravac pokazuje, ono mene odredjuje [i] Prije, a i nakon rata, redovno sam navraćao u Sarajevo, u rodni mi grad, grad u kom je tada živjela moja
Branislav Antov Mikulić U ta doba smo već deceniju i pol živjeli u Holandiji. Bili smo se podobro privikli na inostranstvo koje nam je to uveliko prestalo biti. Supruga je dobila stalni posao, ja sam ga odavna imao. Bio sam
Motorni brod ‘Vladimir Nazor’, porinut 1952. godine, bio u linijskom putničkom transportu poduzeća Jadrolinija do 1972. Piše: Branislav Antov Mikulić U proljeće godine u kojoj sam trebao poći u osnovnu školu ja se podobro razboljeh. Prvo ja, pa onda moja sestra
‘Ne slijedi me. Ne slijedi nikoga. Slijedi sebe. I voli. Kroz ljubav možeš sve spoznati, čak i Boga samoga’ – kaza mi, pa nestade s vjetrom što kroz otvoren prozor naglo uleti u prostoriju. Ja potrčah za njim. Desetak koraka
Piše: Branislav Antov Mikulić Upoznao sam ga u djetinjstvu kada sam se sa Marindvora s roditeljima preselio na Goricu. Ramiz je tu bio starosjedioc, nekoliko godina ranije se bio doselio u isto susjedstvo iz Hrvatske. Došao je sa majkom. Otac, poznati
Piše: Branislav Antov Mikulić (Voli drugog kao sama sebe –Matej, 22:39) U Bocuanu sam putovao zbog ponuđena mi posla. Nakon što sam u Gaborone-u, glavnom te prilično uređene afričke državice obavio sve razgovore sa potencijalnim poslodavcem, valjalo mi je ići
‘Neki od najvećih Božjih darova su neuslišane molitve.’ – Garth Brooks, američki countru-pjevač I kompozitor (1962- ) Piše: Branislav Antov Mikuliċ Bilo je to u Glasgow-u prije nekih petnaestak godina, u vrijeme kada sam sumanuto trčao za uspjehom i novcem,
Foto: Christopher Allman ‘Srce je to koje nas vodi u raj ili pakao’-afrička poslovica Piše: Branislav Antov Mikulić I danas se sjećam časova filozofije koje nam je u gimnaziji držao profesor Sreto Milanović. Na njima nije bilo gurkanja, šuškanja, slanja
© Copyright 2016 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
